Osijek, (IKA/TU) – Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenoga u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla, apostola večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić u koncelebraciji s mons. Adamom Bernatovićem, župnikom i vlč. Josipom Semialjcem, župnim vikarom te župe.
Osvrćući se na čitanja iz Knjige Otkrivenja, a na tragu Isusovih blaženstava, biskup Hranić istaknuo je kako se i ovih dana ostvaruju riječi i poruke o onima koji su ubijelili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj i koji dolaze iz velike nevolje. “Isusove riječi ´blago´ prepoznajemo na svima onima koji su u svom životu, krizama, progonima, sve do stradanja u Domovinskom ratu bili prisiljeni gubiti zdravlje i snage po poljima i u tvornicama, odlaziti na rad u inozemstvo, bježati s vrećicom u ruci, uzimati pušku u ruke, početi život iz početka na srušenom ognjištu ili izvan domovine, a ovih dana posjećujemo njihove grobove. Nisu li među onima koji su Gospodinu otišli ´iz nevolje velike´ gladni i žedni pravednosti i toliki naši roditelji, djedovi i bake, rođaci i prijatelji, koji su se – uistinu siromašni duhom i čisti srcem do kraja darivali svojoj djeci i svojim obiteljima, radili i mučili, izgubili zdravlje, a često ostali ožalošćeni jer nisu doživjeli odraslu dob ili zahvalnost svoje djece?”
Biskup Hranić spomenuo se i protjeranih iz svojih kuća, tjeranih po minskim poljima, onih koji se danas vode kao nestali, koji su stradavali zbog savjesti i vjeroispovijesti, onih koji su stvarali poduzeća, pa nakon privatizacije ostajali bez posla. “Nije li današnja riječ Božja trebala biti izvorom snage i strpljenja, vjere i nade, za sve među nama koji krotki, gladni i žedni pravednosti, godinama čekaju na radno mjesto i na uvjete da mogu osnovati vlastitu obitelj, koji opraštaju onima koji im otimaju ili ih pogrđuju. Današnja vam Božja riječ poručuje da se radujte se i veselite unatoč svemu, jer velika je plaća vaša na nebesima.”
Završavajući propovijed biskup Hranić je istaknuo da ne želi jeftino tješiti nebom niti preranom smrću i grobovima pokojnika pred nelegalnim i legalnim oblicima nepravde, već svoje molitve upućuje kako za pokojnike, tako i da naša vjera u Isusa Krista, raspetoga, ali i uskrsloga, bude izvor životnoga smisla i snage za suočavanje sa životom te za izgradnju novog neba i nove zemlje.