Zagreb, (IKA) – Prvi u novom ciklusu tribina Teološki četvrtak u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održan je 28. listopada u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Voditelj Teološkog četvrtka don Anton Šuljić istaknuo je kako je tema duga nešto s čim se susreće gotovo svaka obitelj, a i kao društvo smo upali u svojevrsno dužničko ropstvo. Kako je sve što ljude tišti i pitanje teologije izabrana je tema “Život na dug”.
O teološkim, moralnim i etičkim implikacijama problematike govorio je dr. Josip Grbac s Teologije u Rijeci. Istaknuo je kako je vrijeme da se Crkva suoči s tom temom, jer je u Hrvatskoj dug shvaćen kao normala. Život na dug postaje skoro “krepostan” život, a to, pak, postaje problem. K tomu, dug stvara razorne posljedice po ljudsku psihu, tj. moral, upozorio je dr. Grbac, te istaknuo kako je jedno kada čovjek u zemlji s dobrim standardom prosudi da mu je “biti dužan”, tj. kupovanje na karticu, živjeti na kredit jeftinije, a drugo je kad je čovjek, što je u većinom slučaj u Hrvatskoj, prisiljen biti dužan. Dobrovoljno ili prisilno dugovanje velika je razlika s moralno-etičkog stajališta, i kada ta prisila postane normala, onda ima dalekosežne posljedice na moralne odluke. Čovjek umoran od razmišljanja kako će vratiti dug, svjestan da je to gotovo nemoguće, pomiri se s dugovanjem, a spoznaja da je stalno nekome dužan na svijest djeluje destruktivno, ograničava autonomiju odlučivanja, rekao je dr. Grbac. Podsjetio je na encikliku pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate” gdje se prvi puta jasno tvrdi da svaka djelatnost s novcem ima moralne konotacije.
Upozorio je kako nije naodmet podsjetiti kako je Crkva bila protiv lihve ili kamata. Razlozi su bili jednostavni: iskorištavanje onog koji je u lošijoj poziciji. Moralne posljedice takvog ropstva mogu se vidjeti u evanđeoskoj prispodobi. Naime, nije Krist bez razloga često uzimao dug da izrazi odnos prema Bogu i prema čovjeku. Tako prispodoba u kojoj je čovjek mnogo dugovao, i gospodar mu oprosti, taj čovjek oslobođen dugogodišnjeg dugovanja izlazi, i susretne prijatelja koji mu je dugovao neku sitnicu i ne oprašta, već traži da mu vrati. Zar nije tu primjer kako vidjeti djelovanje dugogodišnjeg duga na psihu čovjeka? Taj nije bio sposoban svome prijatelju oprostiti maleni dug. Dugogodišnji dug postaje moralnom kočnicom čovjeka, gomila mu se strah i egoizam, i čini ga robom nečega ili nekoga. Nakon dugogodišnjeg dužničkog ropstva, čak ni oprost duga ne može u čovjeku probuditi neke vrline, i to nas zabrinjava, rekao je dr. Grbac. Također je istaknuo, kako za razliku te prispodobe u kojoj je dužnik gledao u lice onog kome duguje, moderan čovjek ne gleda u lice, već su tu mnogobrojni šalteri i sl., pa je u tom slučaju gospodar nemilosrdan.

Govoreći o gospodarskim, posebice hrvatskim aspektima problema duga direktor u investicijskoj kompaniji “Ilirik” mr. Žarko Kovačić upozorio je na paradigmu “besplatnosti” koja je dostupna svima putem kredita. Tako socijalno država stvara none podanike. Upozorio je i na kult kolektiva “neka drugi plate”, a također i na danas uvriježen izraz timski igrač, što zapravo znači da posao radi drugi. Porezi i drugi nameti zapravo je kažnjavanje uspješnih. Govoreći o hrvatskom konceptu, istaknuo je kako se on temeljio na visokim plaćama, s naglascima da se sve temelji na trgovini, turizmu i nekretninama. Realnog oporavka nema uz visoke kamate, već je potrebno pokrenuti proizvodnju koja će stvoriti dodatnu vrijednost novca. Na primjeru turizma, pokazao je kako je za to potrebno pet godina. Također je istaknuo kako bi se osigurala stabilnost neke banke ili korporacije, potrebno je da one imaju većinsko vlasništvo. Kovačević je podsjetio, kako tu nije pitanje nikakve ideologije, već ljudskosti. Vjera, nada, solidarnost nisu opipljive vrijednosti.
Da bi se izašlo iz krize, on predlaže primjer Katoličke Crkve. Pokajati se, popraviti štetu i krenuti dalje. Kršćanstvo pokazi od osobe, a ne sustava. Potrebne su promjene. Tko ne radi na obraćenju svaki dan, nema šanse živjeti. Svaki dan treba gledati, tražiti novu misao izgrađujući sebe, obitelj i zajednicu. Nema mesijanizma, ni idealnog društva na zemlji, a isto tako ni čarobnog, kao ni nasilnog rješenja. Potrebni su stručnjaci za ljudskost spremni za novu evangelizaciju, zaključio je mr. Kovačević.
U raspravi koja je uslijedila vid duga dotaknut je s više gledišta, a istaknuti su i neki prijedlozi djelovanja Crkve.