Ludbreg, (IKA) – Nakon što je u ožujku ove godine u Varaždinu održan znanstveni skup posvećen teološkom promišljanju o 600 godina štovanja Krvi Kristove u Ludbregu, o čašćenju Presvete Krvi u ludbreškom svetištu s povijesnog gledišta govorilo se na drugom simpoziju koji je priređen u četvrtak 28. listopada u Ludbregu. Održan je pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora te u organizaciji Varaždinske biskupije, Grada Ludbrega i ludbreške župe Presvetog Trojstva.
Znanstveni skup, koji je jedan od središnjih jubilejskih sadržaja proslave 600. obljetnice štovanja Krvi Kristove u Ludbregu, otvorio je varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je zaželio da im dvojica svetaca Šimun i Juda Tadej, na čiji su se blagdan okupili, pomognu da učvrste vjeru, nadu i ljubav, ali i mnogobrojnim hodočasnicima koji se kroz stoljeća sabiru u Ludbregu, ne samo u dane Svete nedjelje, nego i kroz cijelu godinu. Zahvalio je svim predavačima koji su se potrudili istražiti povijesne zapise i dokumente koji će još više rasvijetliti šest stoljeća čašćenja relikvije Krvi Kristove. Zahvalio je organizacijskim odborima na čelu s mons. Antunom Perčićem i mr. sc. Damirom Bobovcem. Okupljene su pozdravili i ludbreški gradonačelnik Marijan Krobot te domaći župnik i upravitelj svetišta Predragocjene Krvi Kristove preč. Josip Đurkan koji već četvrt stoljeća zdušno brine i promiče sadržaje svetišta. On je istaknuo kako taj skup povjesničara i prezbiterija Varaždinske biskupije želi dati doprinos vrednovanju ludbreškog događaja te je zahvalio svim svećenicima koji s vjernicima hodočaste u Ludbreg.
Prijepodnevnim dijelom skupa predsjedao je bjelovarsko-križevački biskup mons. dr. sc. Vjekoslav Huzjak, rodom iz obližnjeg Jalžabeta, koji je kazao kako je sve ono što se zbiva i časti u Ludbregu zasigurno događaj vjere. Prvi predavač dr. sc. Slavko Slišković govorio je o povijesnom kontekstu ludbreškog čuda, odnosno o povijesnim crkvenim neprilikama u vrijeme čuda. Duhovnost tog vremena bila je nadahnuta strahom od smrti i željom za životom. Potaknute su u to vrijeme mnoge pobožnosti, pa tako i prema Krvi Kristovoj te štovanje relikvija vezanih uz Isusov život.
Dr. sc. Zvonimir Kurečić govorio je o događaju ludbreškog čuda prema povijesnim izvorima. U izlaganju je prikazao događaj čudesne pojave Krvi Kristove u Ludbregu na temelju šest najstarijih poznatih isprava koje se odnose na ludbreško svetište, a koje je prvi puta raščlanio i predstavio javnosti Andrija Lukinović u svom znanstvenom radu 1997. godine. Najstarija isprava je ona od 28. listopada 1410. godine. Dakle, prije točno 600 godina u Ludbregu je napisana isprava u kojoj se govori o osnivanju nove ludbreške župe i župne crkve posvećene Krvi Gospodina našega Isusa Krista. No, u toj ispravi ne govori se o čudu. Točno stotinu godina kasnije, 1510. godine, kardinali u Rimu donose ispravu kojom spominju župnu crkvu u Ludbregu u kojoj se čuva čudotvorna Krv Kristova. Ostale četiri isprave vezane su uz papin nalog o ispitivanju ludbreških događaja te samu bulu Lava X. iz 1513. godine. Dr. Kurečić na temelju dostupnih povijesnih izvora zaključuje kako nije naznačeno točno mjesto, odnosno crkva u kojoj se zbilo čudo pretvorbe, ali nigdje nije navedena ni točna godina tog događaja, kao ni ime ni služba svećenika pod čijom se misom zbilo čudo. U papinoj buli 1513. godine kaže se da se zbio prije stotinjak godina. Ludbreška čudotvorna relikvija čuva se tradicionalno u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, a samo je nakratko bila čuvana u kapeli dvorca plemićke obitelji Batthyany u Ludbregu. Naime, tvrdnje da se čudo zbilo u dvorskoj kapelici od dvorskog kapelana spominju se tek u 18. st. i vjerojatno su njihovi tvorci zemaljski plemići kojima je bilo stalo da se svetinja čuva u dvorcu kako bi mogli upravljati hodočasnicima a time i materijalnom dobiti. Iako su sami počeci ludbreškog čudesnog događaja obavijeni nepoznanicama, poznato je da štovanje Presvete Krvi u Ludbregu neprekinuto traje unatrag šest stoljeća, te stoga zaslužuje vjerničku, narodnu i znanstvenu pozornost, zaključio je Kurečić.
O odnosu plemićke obitelji Batthyany i relikvije Presvete Krvi govorio je dr. sc. Hrvoje Petrić koji je naglasio kako su članovi te obitelji arhivsku građu prilagođavali u svoju korist, pa mnogi izvori više nisu dostupni. Također je naglasio kako se čudo nije moglo zbiti u dvorskoj kapeli, kako je to isticala obitelj Batthyany, jer je kapela Svetoga Križa izgrađena kasnije, dok je u vrijeme čuda na tom mjestu bila kula utvrde.
Dr. sc. Tomislav Mrkonjić zatim je iznio paleografsko-diplomatički opis originala bule Lava X. iz 1513. g., dok je mr. sc. Anđelko Košćak predstavio povijesni razvoj ludbreškog prošteništa. Uvodno je istaknuo kako se župa Presvetog Trojstva spominje u prvom popisu 1334. godine, dok je 28. listopada 1410. godine osnovana druga ludbreška župa Krvi Kristove, s titularom koji tada nije bio čest slučaj, ako ne i jedini. No, nije poznato zašto se ta župa nije održala, a kasnije ju nijedna poznata isprava više ne spominje. Podsjetio je kako je proštenište u Ludbregu utemeljio papa Lav X. svojim svečanim pismom – bulom – 14. travnja 1513. godine kojom je udijelio oproste svima koji pohode ludbrešku crkvu i svetu Krv, te odredio da se na osobito štovanje relikvija izloži u nedjelju prije Rođenja Marijina. U nastavku je iznio niz pastoralnih aktivnosti kroz stoljeća u ludbreškom prošteništu, od misija do raznih pobožnosti i slavlja koje su i danas sastavni dio hodočašća u ludbreško svetište. Osvrnuo se i na pohode dvaju careva Ludbregu, Josipa II. i Franje I. koji su također iskazali štovanje Presvetoj Krvi, a prvi je potaknuo župnika da pohrani relikviju u crkvi jer je prikladnija od dvorske kapele. Nakon Drugog svjetskog rata komunistička je vlast na smrt osudila ludbreškog župnika Matiju Crnkovića, a dvorska kapela bila je devastirana. Tek od sedamdesetih godina prošlog stoljeća vjernici su u većem broju napokon mogli hodočastiti u Ludbreg, čemu su pridonijeli ludbreški župnici promičući duhovne sadržaje u čast Presvete Krvi.