Vatikan, (IKA) – Mir, nada, zajedništvo – na ta tri načela Biskupska sinoda o Bliskome istoku temelji svoja 44 zaključna prijedloga, predstavljenih 23. listopada u nazočnosti pape Benedikta XVI. Taj je dokument inače rezerviran samo za Papu, ali Benedikt XVI. je odobrio objavljivanje jednoga njegova nacrta. Nakon posljednje kongregacije, sinodski su oci objedovali s Papom, koji im je tom prigodom zahvalio, te istaknuo bogatstvo pluralnosti u Katoličkoj Crkvi na Bliskome istoku.
Bliski istok govori jednim glasom izraženim u 44 zaključna prijedloga. Tehnički je to i programatski dokument, ali napisan u živome tonu koji više puta ističe mir, nadu i zajedništvo. Podijeljeni u tri skupine – kršćanska nazočnost na Bliskome istoku, crkveno zajedništvo i kršćansko svjedočanstvo – prijedlozi predstavljaju teme o kojima se razgovaralo u sinodskoj dvorani, od važnosti Božje Riječi, čije čitanje i meditaciju valja poticati, uz prijedlog za proglašenje Biblijske godine, do isticanja progona i nasilja nad kršćanima na Bliskome istoku, koji ponekad završavaju mučeništvom. Vrlo je važno zalaganje za mir, te su u tom smislu vlade pozvane primijeniti rezolucije Organizacije ujedinjenih naroda, zatim promicanje dušobrižništva zvanja i selilaštva, kako bi iseljenici i doseljenici bili zaštićeni u svojim pravima, bez obzira na nacionalnost i religiju, kako bi primili pravnu i humanitarnu pomoć, i da ne prekinu veze sa zemljama iz kojih dolaze. Što se, pak, tiče zajedništva, vanjskoga i unutar Crkve, Sinoda ističe načelo da raznolikost ne šteti jedinstvu, traži veću suradnju među crkvenim hijerarhijama, i podupire nove pokrete, koji su dar Duha cijeloj Crkvi, u djelovanju u jedinstvu s biskupima. Osim toga, Sinoda sluša mlade, potiče ih da ne odustanu od svojih snova, te da gledaju Krista kao uzor za izgradnju mostova dijaloga.
Sinodski su oci svoju pozornost upravili i na žene, djecu i obitelj. Sve njih valja podupirati, štititi i braniti njihovo dostojanstvo i prava. Laike se pak poziva na evangelizaciju, a masovne medije i odgojne katoličke ustanove podsjeća na promicanje Kristove poruke, posvećujući pozornost i najsiromašnijima i invalidima. Veliki je prostor potom posvećen ekumenskom i međureligijskom dijalogu, koji ima biti daleko od konfesionalizma, ekstremizma, antisemitizma, te se ima oslanjati na uzajamno poštovanje kako bi se promicala pravednost, mir, i temeljna prava poput onoga na vjersku slobodu, slobodu bogoštovlja i savjesti. Neka religija i politika budu odijeljene, rečeno je na sinodi, neka prava i dužnosti budu jednaka, a vjerski pluralizam poštovan. Sinodski su oci također istaknuli da je važno da redovnici daju dobar primjer, dosljednošću života i riječi, te je primijećena potreba širenja socijalnoga nauka Crkve, očuvanja Stvorenoga, temeljitije priprave katehista kako bi se evanđelje naviještalo bez bojazni i provokacija, te obnove liturgije s obzirom na sadašnje prilike. Posebni prijedlozi, osim toga, predlažu rad u svrhu sjedinjenja zajedničkoga kalendara za Božić, odnosno Uskrs, ustanovljenja blagdana mučenika s Istoka, promicanja uporabe arapskoga jezika u ustanovama Svete Stolice, prihvaćajući također opći arapski prijevod Očenaša. Razmišljalo se i o studiji o dvije mogućnosti: proširenju jurisdikcije patrijarha i izvan njihovih teritorija, te o tome da se oženjenim svećenicima dopusti djelovanje izvan granica Patrijarhata.
Brojne se te teme nalaze i u Zaključnoj poruci Sinode, koja je izglasana također 23. listopada, te upućena Božjemu narodu. Poruka naziva “povijesnim preokretom” današnji bliskoistočni kontekst, u kojemu su svi pozvani pronositi Kristovu poruku hrabro, istinito i objektivno. Što se tiče političkoga vidika, u poruci se lokalne vlasti i međunarodna zajednica pozivaju na zaštitu prava na građanstvo, te slobodu savjesti i bogoštovlja. Što se tiče izraelsko-palestinskoga sukoba, neka rješenje dviju država postane stvarnost i ne ostane san, ističe se u poruci, a u Iraku neka završi ubojiti rat. U tom kontekstu osuđuju se nasilje, terorizam, rasizam, kao i antisemitizam, protukršćanstvo i islamofobija. Na kraju se, i u Poruci i u Zaključnim prijedlozima, budućnost ljudi povjerava Djevici Mariji.