Pazin, (IKA) – U povodu 120. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti mons. dr. Bože Milanovića u Pazinskom kolegiju 16. listopada održan je znanstveni skup “Mons. dr. Božo Milanović – tragovi jedne vizije”. Eminentni predavači, autoriteti raznih segmenata društvenih znanosti upoznali su okupljene s likom i djelom mons. dr. Bože Milanovića. Osim mnogobrojnih štovalaca mons. Milanovića te svećenika i redovnika Porečko-pulske biskupije skupu su nazočili porečko-pulski ordinarij Ivan Milovan, umirovljeni biskup Antun Bogetić, umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić te brojni predstavnici županijskih, gradskih i općinskih upravnih struktura s istarskog područja. Nakon uvodnih pozdrava izlaganja su održali pojedini članovi programsko-organizacijskog odbora. Dr. Josip Grbac prikazao je “Moguće pouke Milanovićeva djelovanja za današnju crkvenu i društvenu situaciju”, a potom su dr. Mario Sošić i prof. Tatjana Tomaić podrobnije prikazali “Hrvatske identitetske i državotvorne značajke političkog (društvenog) djelovanja dr. Bože Milanovića”. O etičkim implikacijama Milanovićeva političkog djelovanja govorila je Jasna Ćurković. Vlč. Bernard Jurjević osvrnuo se na “Filozofsko stvaralaštvo Bože Milanovića”, u svjetlu uloge ravnatelja i profesora filozofije na Visokoj teološkoj školi koja je u Pazinu djelovala za vrijeme zabrane njezina rada u Rijeci (1955.-1965.). Mr. Mladen J. Milohanić, župnik Buja i predsjednik IKD “Juraj Dobrila”, izložio je Milanovićev neumorni, požrtvovni i izvanredno plodonosni rad na osnivanju i promicanju mladenačkih katoličkih, đačkih i svećeničkih društava. O izdavačkom angažmanu dr. Milanovića, napose kroz djelovanje Družbe sv. Mohora za Istru, govorio je akademik Josip Bratulić. Svoja sjećanja na mons. Milanovića 60-ih i 70-ih godina posebno kroz fragmente prepiske iznio je dr. Miroslav Bertoša, prof. emeritus Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. , izlaganju naslovljenom citatom dr. Milanovića iz toga njihova. O suradnji mons. Milanovića s upravnim strukturama ordinarijata Riječke biskupije govorio je dr. Marko Medved. Filip Zoričić, profesor u pulskoj Gimnaziji, pobliže je predstavio Milanovićev publicistički opus te postojeću bibliografiju o njemu. Bibliografijom koju čine brojni članci, razne publikacije i šest knjiga (od kojih su dvije otisnute posthumno) Božo Milanović upisan je i u baštinu povijesne istarske publicistike.
U stanci izlaganja biskup Milovan svečano je otvorio prigodnu izložbu u realizaciji IKD Juraj Dobrila “Božo Milanović – pastir Crkve, djelima u narodu i za narod” koja je postavljena u atriju Pazinskog kolegija, a u nastavku će u dvotjednim etapama biti izložena u ostalim župama dijeceze. Svečanost otvaranja prigodnim glazbeno poetskim programom obogatili su učenici Kolegija. Suorganizator izložbe je Muzej Grada Pazina, a autori izložbe su Marija Ivetić, muzejska savjetnica, te mr. Milohanić. Oblikovanje i pripremu potpisuje David Ivić. Kroz šest zasebnih cjelina – panoa, izložba sažima Milanovićev životni put i njegovo plodno djelovanje kao svećenika, nakladnika i profesora te njegov zauzeti angažman u društvenim i kulturnim udrugama te političkom i javnom životu u neprestanim nastojanjima postizanja dobrobiti naroda.
Dr. Franjo Velčić predstavio je jedan od najzanimljivijih dokumenata iz pisane ostavštine Bože Milanovića, njegovo “Povjerljivo izvješće o talijanskoj crkvenoj politici u Istri”. Mr. Jakov Jelinčić obradio je izuzetno bogatu korespondenciju mons. Milanovića koja dokazuje njegove veze s najutjecajnijim ličnostima crkvene hijerarhije ali i društvenim, političkim i znanstvenim miljeom svoga doba. U osvrtu na odnos između biskupa Nežića i mons. Milanovića preč. Ilija Jakovljević, kancelar i ekonom Porečko-pulske biskupije, izložio je bit dinamike te dugogodišnje suradnje napose u svjetlu hijerarhijsko institucionalnih obilježja i impozicija, ali jednako pozorno iščitavši iz zapisa i djelovanja duhovnu, kršćansku narav tog odnosa.
Dr. Stipan Trogrlić prikazao je Milanovićevo djelovanje u tijeku II. svjetskog rata i njegov odnos sa istarskim narodno-oslobodilačkim pokretom, a dr. Miroslav Akmadža izdvojio je odnos mons. Milanovića i komunističkih vlasti. Svestranost Bože Milanovića dodatno upotpunjuje i njegovo djelovanje u svojstvu ravnatelja i profesora u Sjemenišnoj gimnaziji (1948. – 1968.) i Visokoj teološkoj školi (1955. – 1965.) u Pazinu koje su pohađale brojne generacije kasnijih svećenika, desetak biskupa te drugi istaknuti znanstveni i kulturni djelatnici čemu je bilo posvećeno posljednje izlaganje simpozija. Uslijedila je rasprava u kojoj su produbljene teme napose vezane uz povijesne okolnosti njegova djelovanja te su iznesena pojedina osobna sjećanja njegovih prijatelja.
Poslijepodnevni dio programa započeo je polaganjem cvijeća na grob mons. Milanovića na pazinskom groblju i otkrivanjem brončanog poprsja postavljenog u spomen-parku u njegovu rodnom mjestu Kringi. Uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio biskup Milovan te prikazivanje dokumentarnog filma o životu i djelovanju mons. Milanovića. Na kraju je upriličen svečani domjenak čime je ujedno skup i završen. U povodu obilježavanja 120. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti mons. Milanovića niz programa i sadržaja upotpunjen je i izdavanjem knjige “Narodi ostaju, režimi se mijenjaju” – zbornika radova sa znanstvenog skupa održanog 1990. g. u prigodi obilježavanja 100. obljetnice njegova rođenja.

Mons. dr. Božo Milanović rođen je u Kringi godine 1890. gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Pazinu. Teologiju je završio u Gorici 1914., a postdiplomski na bečkom Augustineumu 1918. Iste je godine u Trstu zaređen za svećenika. Bio je na službi u Pićnu, Kringi i Trstu, a tijekom rata 1941. – 1943. bio je interniran u Bergamu. Bio je izuzetno aktivan u nakladničkoj djelatnosti, smatrajući od temeljne važnosti širenje vjere među ljudima kroz pisanu riječ na narodnom jeziku pa je često iznalazio neobične i domišljate načine da to i ostvari. Tako je, primjerice, u Trstu zatražio i dobio dopuštenje za tiskanje knjiga na hrvatskom jeziku. Što u vlastitoj nakladi, što putem raznih đačkih, mladenačkih i svećeničkih udruga koje je osnivao i predsjedavao im, zaslužan je za izvanredno bogatu izdavačku produkciju: časopisi (Pučki prijatelj, Istra, Gore srca), kalendari (Istranin, Istarska danica), molitvenici (Oče, budi volja tvoja, K mladoj vječnosti, Oče naš), katekizmi, vjerska i druga razna poučna literatura na hrvatskom jeziku objavljena u teškim vremenima kada hrvatski jezik nije bio rado viđen od nijednog režima koji su se u Istri izmijenili. Njegova osobna bibliografija svojevrsni je manifest lavovske borbe za istarski narod u nadasve teškim povijesnim i političkim okolnostima. U tom kontekstu napose treba izdvojiti antologijske naslove izdane od 1960. do 1976. godine: Istra u osvitu narodnog preporoda, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga I. i II., te dvije posthumno objavljene knjige: Istra u dvadesetom stoljeću, knjiga I. i knjiga II. Svjestan važnosti okupljanja i zajedničkog djelovanja mladih i intelektualnih krugova u cilju posvješćivanja potrebe zajedničkog zalaganja za boljitak naroda osnivao je i poticao rad različitih udruženja: Društvo sv. Mohora za Istru, Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Akademsko prosvjedno društvo “Dobrila” za Istru, Političko društvo “Edinost” za Istru, Tiskarsko društvo, Zbor svećenika sv. Pavla za Istru, te Društvo svećenika sv. Ćirila i Metoda.
Aspekt njegova djelovanja koji u globalnom povijesnom smislu ostavio najznačajniji trag je upravo njegovo društveno-političko djelovanje gdje se ističe njegov doprinos u uspostavi današnjih hrvatskih granica nakon II. svjetskog rata. Svjestan presudnosti povijesnih zbivanja maksimalno se po tom pitanju angažirao (izjavama i dokumentima) pred Međusavezničkom komisijom u Pazinu, sudjelovanjem u realizaciji izložbe Svjedočanstva o slavenstvu Istre, u izradi Spomenice hrvatskog svećenstva te sudjelovanjem u delegaciji i aktivnostima u Bruxellesu i Parizu uoči održavanja Mirovne konferencije 1946. u Parizu, jer kako je tijekom rasprave na simpoziju istaknuo dr. Akmadža “odluka AVNOJ-a o pripojenju Istre bila je prema međunarodnim političkim kriterijima potpuno nebitna dok to nije određeno od strane međunarodne zajednice na Mirovnoj konferenciji u Parizu”. Upornošću, osobnom vizijom, strpljivošću, izrazitom pragmatičnošću i mudrom strategijom prevladavao je i rješavao razne političke i druge sporove s vlastima, važne za položaj Crkve i svećenika, djelovanje Sjemenišne gimnazije i svećeničkih udruga te nakladničku djelatnost, naročito izražene i učestale od 1947. do kraja šezdesetih godina protekloga stoljeća. Bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1962. titulu počasnog doktora teologije, a nije izostalo institucionalno državno priznanje pa mu je za plodonosno zalaganje na raznim poljima javnog života krajem 1973. predsjednik Općine Pazin uručio povelju kojom je “Ukazom predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita odlikovan “za zasluge i postignute uspjehe u socijalističkoj izgradnji zemlje” Ordenom “Zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom” (B. Milanović, Moje uspomene, Pazin 1976.). Mons. Milanović bio je čovjek koji je konkretnim poteškoćama i političkim nedaćama pristupao izrazito vještim diplomatskim pristupom, svjestan važnosti misije i poslanja kojem je posvetio život i ostao je do kraja u potpunosti vjeran Bogu i narodu. Bio je, kako je više puta rečeno na simpoziju, “čovjek jednim okom prema Nebu drugim prema Istri, bio je vizionar, kao i svaki prorok, ispred svoga vremena, a mi danas uživamo plodove njegova rada”.