Zagreb, (IKA) – U zagrebačkoj župi sv. Pavla u Retkovcu služena je u ponedjeljak 18. listopada misa za prvog i dugogodišnjeg retkovačkog župnika mons. Željka Juraka, koji je preminuo na isti dan prije dvije godine nakon teške bolesti i nekoliko operacija koje je prema vlastitim riječima “prikazivao za svoju župu”. U susjednoj župi Marije Majke Crkve u Trnovčici, kojoj je mons. Jurak bio također župnik, vjernici su sa svojim svećenicima molili za njega na misama i u nedjelju 17. listopada i u ponedjeljak 18. listopada.
Mons. Željko Jurak rođen je na blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja 1934. u Sutlanskoj Poljani. Za svećenika je zaređen godine 1960., a nakon kapelanske službe u rodnoj župi i u Kutini, godine 1965. imenovan je župnikom u novoosnovanoj župi sv. Pavla u Retkovcu, a tu je službu obnašao sve do smrti. Uz velikog graditelja materijalnih zdanja, bio je i duhovni graditelj žive Crkve. Suočen s brojnim nevoljama i progonima bivšega komunističkog sustava koji su mu rušili crkvene objekte, hrabar, ustrajan i nepokolebljiv iz ničega je uspio izgraditi tri pastoralna središta: Retkovec – najprije u skučenom prostoru obiteljske kuće, a danas u velikoj župnoj crkvi sa župnom kućom, Trnovčica – od obiteljske kuće i kapelice iznikla je nova župa Marije Majke Crkve s velikom crkvom povjerena dehonijancima, Čulinec – liturgijski prostor u garaži jednog župljanina prije dvije je godine zamijenjen crkvom Gospe Lurdske. A u starom dijelu naselja Retkovec nekoliko godina prije smrti podigao je malenu kapelu u čast Gospi Fatimskoj.
U tijeku više od 40 godina službe u Retkovcu ostavio je neizbrisiv trag u srcima i mislima svojih župljana. Župljani ga pamte kako često prije mise šeće dvorištem s krunicom u ruci, a nakon mise zahvaljuje Bogu. Pamte njegove propovijedi, neizmjernu ljubav prema Majci Božjoj i sv. Josipu, euharistijska klanjanja, Cenakul, svibanjske i listopadske pobožnosti. Mnogi pamte hodočašća u Rim, svečanosti proslave njegova imendana, a posebno proslave župnog blagdana Obraćenja sv. Pavla. Nakon župnikove smrti ostala je velika praznina. Kad god dođem u našu crkvu, u mislima prebirem razne trenutke s njim koji su mi obilježili život, djetinjstvo i mladost. Vjerujem da je tako i s drugima. Ono što mi je posebno urezano u srce je proslava našeg župnog blagdana 2008., posljednjeg u životu župnika Željka. Bio je operiran dva mjeseca prije toga, oporavljao se na Kaptolu i nije mogao hodati, i tog dana nitko to nije očekivao – na večernjoj misi koju je slavio banjolučki biskup Franjo Komarica ugledali smo na kraju procesije župnika: izmučenog, iscrpljenog i bolesnog. Cijela crkva mu je sa suzama u očima zapljeskala. Znamo da ga je to mnogo stajalo, ali nije mogao propustiti proslavu sv. Pavla i da ne bude s nama, svjedoči jedna župljanka.

.