Vatikan, (IKA) – Europa je dužna Bliskome istoku; iz toga je kraja, naime, prije više od dvije tisuće godina stigla svjetlost Kristova. O tome su ovih dana razgovarali sinodski oci, te istaknuli da danas brojni kršćani napuštaju Isusovu zemlju i zemlju prvih učenika. Da bi se ohrabrila kršćanska prisutnost, spomenuto je jačanje crkvenoga zajedništva među katoličkim Istočnim Crkvama. Na te se teme u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo bagdadski nadbiskup Jean Benjamin Sleiman, te primijetio da je zajedništvo veliki problem, jer je život na Bliskome istoku pun stvari koje idu u suprotnome smjeru od zajedništva. To ne znači da ne možemo biti prijatelji; mi se susrećemo, ali kada se dođe do bitnih stvari, ističe se neka vrsta samoobrane, napomenuo je nadbiskup.
Osvrnuvši se na problem iseljavanja kršćana iz zemlje iz koje je Evanđelje krenulo, i stiglo u Europu, do zapadnoga svijeta, nadbiskup je primijetio da je Europa naslijedila kršćanstvo, ali ga je i uzvratila, te spomenuo velike svece poput sv. Franje Asiškoga, sv. Dominika, sv. Terezije od Isusa… Pritom je, osim toga, izrazio nadu da ga neće izgubiti jer europski su kršćanski korijeni tako duboki, posvuda toliko prisutni da ih samo slijepci mogu ne vidjeti. Možda danas valja ohrabriti kršćane da ostanu, ali ohrabriti ih znači i pomoći, pa i sudjelovati, otići živjeti na to mjesto, istaknuo je nadbiskup.
Na Sinodi je 16. listopada predstavljen nacrt Završne poruke, koji sadrži poziv na mir i međureligijski dijalog. O nacrtu će se još raspravljati i onda o njemu glasovati.
U petak popodne razgovaralo se o važnosti odgoja utemeljenoga na slobodi. U društvu s više religija, ta je vrsta odgoja, kako su rekli sinodski oci, glavno pitanje za postizanje skladnoga suživota. Neka odgoj budućih naraštaja bude usredotočen na poštovanje vjere i savjesti, jer će samo tako dijalog biti konstruktivan i djelotvoran. Istodobno je istaknuta važnost katoličkih kulturnih ustanova, otvorenih i za studente drugih religija, jer je Crkva jamac slobode. Vrlo je važno i pitanje zvanja, koje valja pozorno razmotriti, gledajući više na kvalitetu nego na količinu, i to bez straha, jer Gospodinov je poziv često brojniji tamo gdje vjernici žive u težim prilikama, kao što je slučaj Kaldejskoga patrijarhalnoga sjemeništa u Bagdadu.