“Moj će anđeo ići pred tobom”, drugo je izdanje prijevoda djela francuskog pisca Georgesa Hubera, u izdanju HKD “Sv. Ćirila i Metoda” (Sv. Jeronima). Na poticaj zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, preveo ga je prof. Radovan Grgec. Djelo je prvi puta objavljeno 1976. godine i u nekoliko mjeseci cjelokupna je naklada bila rasprodana. U doba kada se sve manje govori o nevidljivome, duhovnom svijetu, i o anđelima neki govore kao o plodu pobožne mašte ili znacima primitivne simbolike. Anđeo čuvar našega djetinjstva ulazi u zamišljeni svijet bajki, kojem pripadaju vile, vještice i ostala fantastična bića. “Valja imati mnogo hrabrosti da se čovjek opre takvom shvaćanju kojemu podliježu i mnogi teolozi”, piše u predgovoru prevoditelj. Tu hrabrost imao je i jedan katolički laik švicarski novinar Georges Huber, koji je ovom knjigom podsjetio suvremenike na tradicionalno vjerovanje Crkve o nevidljivome duhovnom svijetu. Premda ne postoji nikakva formalna dogma, tj. nikakva naukovna odredba, s crkvenim učiteljstvom vjerujemo da anđeli nisu plod pobožne ili primitivne mašte, nego najbolji izraz vjerske istine o Božjoj Providnosti i Božjoj skrbi za ljudsku osobu koja je vrhunac stvaranja. Georges Huber ne stidi se svoje vjere, premda zna da će njome “šokirati” mnoge “prosvijetljene” duhove, ali jednako tako zna da će Božja poruka uvijek biti za jedne sablazan, a za druge ludost. Neveliko djelo napisao je sa željom da se što više širi štovanje anđela čuvara i pobožnost prema njima, da živimo “u što prisnijem prijateljstvu s tim dragim suputnicima u doba u koje na nas vrebaju tolike opasnosti”. Autor na pristupačni i trijezni način opisuje načine anđeoskog djelovanja i njegovih zahvata u svagdanjem životu čovjeka. Ističe također da su nekoliko posljednjih velikih papa našega doba štovali anđele čuvare. Knjiga se preporučuje i odraslima da bi ih potakla utjecati se svome anđelu čuvaru u njihovoj osamljenosti, otuđenosti o kojoj nam toliko govori dubinska psihologija. (žv)