PRAVI ISLAM ODBACUJE NASILJE

Rješenje napetosti između islamskog i kršćanskog svijeta ne može biti ni križarski rat ni džihad
U povodu nasilne smrti filipinskog katoličkog biskupa Benjamina de Jesus, koji je pao kao žrtva islamskih ekstremista, predsjednik zajednice sv. Egidija Andrea Riccardi objavio je svoje mišljenje u najtiražnijem katoličkom tjedniku “Famiglia cristiana” od 19. veljače o.g. Zajednica sv. Egidija, poznata po uspostavljanju veza s drugim vjerskim zajednicama, u novije se doba osobito zauzima za odnose muslimana i kršćana u raznim dijelovima svijeta. Predsjednik Riccardi piše: “Uzbuđuje nas pojavljivanje islamskoga nasilja. Islam je veliki svijet, zapravo je riječ o više svjetova od Indonezije do Sjeverne Afrike: gotovo milijarda muškaraca i žena. Taj svijet u cjelini nije nasilan. Ipak, posljednjih godina u muslimanskim sredinama pojavljuju se pokreti nazvani fundamentalističkima. Brat Christian, trapist što su ga ubili u Alžiru, bio je uvjeren da se muslimanska vjera ne može poistovjetiti s ‘karikaturama Islama što ih ohrabruje određeni integrizam’. Muslimani su velikom većinom ljudi molitve, normalne osobe, više ili manje praktični vjernici, kako je to i u drugim vjerskim zajednicama”. Stoga, uvjerava Andrea Riccardi, treba nastaviti s islamom dijalog u duhu Drugoga vatikanskog koncila i nastojanja Ivana Pavla II. Taj dijalog barem donekle već ima uspjeha. U Alžiru su mnogi muslimani plakali kad su čuli da su njihovi suvjerci okrutno ubili oce trapiste. Uostalom, rješenje napetosti između islamskog i kršćanskog svijeta ne može biti ni križarski rat ni džihad. Svjetsko gospodarstvo već odavno pronalazi načina za uspješno poslovanje s islamskim zemljama. Istina je, da među muslimane teško prodiru neka shvaćanja i neke vrijednosti iz kršćanskoga svijeta, npr. jednakopravnost muških i ženskih, potpuna vjerska sloboda. No, i među muslimanima ima u tome razlika. Možda kršćani i ne mogu potpuno shvatiti islamska mišljenja i vrednovanja, ali je činjenica da slavimo istoga Boga koji se objavio ocu Abrahamu. Pravi uzroci nasilja koja se pripisuju islamskom fundamentalizmu, nisu zapravo vjerski nego politički. Kad je o Alžiru riječ, ta je zemlja na određeni način zarobljena terorizmom. Europa bi morala pomoći Alžircima da pronađu put dijaloga. Odgovaraju li, pak, Europljani na nasilje nasiljem i nepovjerenjem u dijalog, samo će pomoći utvrđivanju nasilnog fundamentalizma. Za političke sukobe treba tražiti politička rješenja, a sa svjetskim islamom treba nastaviti strpljivi dijalog. Ustrajemo li u dobrim djelima, sam će nam Bog – kao što i u Kuranu piše – razotkriti tajnu onoga što nas dijeli. (žk)

1

1