Uz molitveni tjedan za jedinstvo kršaana

PRIPADNICA REDA “SV. BRIGITE”, S. ELISABETTA HESSELBLAD, UTEMELJITELJICA REDA “PRESVETOG OTKUPITELJA SV. BRIGITE” BILA JE HRABRA NAVJESTITELJICA EKUMENIZMA

U “Molitvenoj osmini za jedinstvo kršaana” prirodno je ponovno potražiti svjedoke ekumenizma jer ništa ne odgaja jaee na ekumensku nadu od stavljanja pred oei privlaenog lika muževa i žena koji su tu nadu živjeli u svojemu kršaanskom životu. Kardinal Edward Cassidy, predstojnik Papinskog vijeaa za promicanje jedinstva kršaana, uz sudjelovanje biskupa i pastora švedske i finske Luteranske crkve, predvodio je ekumensku molitvu 19. sijeenja u crkvi sv. Brigite u Rimu, jer se u pravilu njezina Reda posebno istiee promidžba ekumenizma.

Enciklika “Ut unum sint” Ivana Pavla II. pred oei je vjernika stavila ekumenizam duhovnosti i svetosti, pozivajuai nas na “obnovu i pomirenje” (usp. br. 15-17), te na dublje vrednovanje “zajedniekog martirologija” (br. 84) i primjera koji nam dolaze iz razlieitih Crkava. Duhovni ekumenizam, kojega je Papa u svojoj apostolskoj pobudnici “Tertio millennio adveniente” nazvao “ekumenizmom svetaca” (br. 34), svoju snagu nalazi u ekumenskom svjedoeenju, u iskustvu kršaana koji su svoju osobnu duhovnost i apostolsku zauzetost obilježili ekumenskom dimenzijom. U tom nizu svjedoka ekumenske kršaanske ljubavi-caritasa (dobrotvorne ljubavi) jest i Službenica Božja, Majka Elisabetta Hesselblad, koja je živjela od 1870-1957. godine, i kojoj vatikanski “L’osservatore romano” od 17. sijeenja posveauje posebni prikaz.
Sestra Elisabetta Hesselblad od luteranske se vjere obratila na katolieanstvo 1902. godine, te bila obnoviteljicom Reda sv. Brigite u ovom stoljeau. Na njezinu je preporuku u pravilo Reda Presvetog Otkupitelja sv. Brigite uvrštena i molitva za jedinstvo kršaana, koju je ona, premda još nije bila easna sestra, sastavila 1905. godine i proširila u SAD-u. Njezino svjedoeanstvo na ekumenskom podrueju još uvijek nije dovoljno poznato, a nužno bi bilo ponuditi je kao uzor življenog ekumenizma, ponajprije danas kada se osjeaa potreba da ekumenizam postane brigom u redovitom pastoralu i na taj naein postane stilom crkvenog postojanja.
Majka Hesselblad, u razdoblju kada ekumenizam još nije postojao niti kao zamisao, napisala je više molitava, svjesna da se k jedinstvu dolazi putem molitve i putem križa. Na spomen sv. Brigite, zajednieke svetice švedskih katolika i luterana, 3. listopada 1938., organizirala je molitveni susret u malom oratoriju “Villino Santa Brigida” u Rimu, na kojemu su sudjelovali predstavnici devet naroda. Taj je susret bio poeetak brojnih i eestih molitvenih ekumenskih skupova, koji se i danas slave u crkvi sv. Brigite u Rimu, gdje je ove godine kardinal Edward Cassidy, predstojnik Papinskog vijeaa za promicanje jedinstva kršaana, uz sudjelovanje biskupa i pastora švedske i finske Luteranske crkve, predvodio ekumensku molitvu 19. sijeenja. Zahvaljujuai upravo karizmi i naporima majke Hesselblad, matiena kuaa sestara Reda sv. Brigite od 1972. godine daje na raspolaganje svoj bogoslužni prostor rimskim luteranima i drugim nekatolicima, te je poznata kao dom ekumenske molitve. Majka Hesselblad dala je matienoj kuai i obilježje ekumenskog karitativnog gostinjca. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata tu je sklonila i zaštitila puno Židova, dovodeai u opasnost, osim svojega života, i živote njezinih susestara. Zbog toga se njezin duhovni ekumenizam pretvarao u djelatni ekumenizam, koji je posvjedoeio o. Carlo Boyer, isusovac, profesor na Papinskom sveueilištu Gregorijani i predsjednik pokreta “Unitas”, istaknuvši da je 1947. godine, kada je “Unitas” tražio prostorije za svoje sjedište majka Hesselblad ponudila ne samo prostor svoje kuae, nego tako?er i easne sestre za organizaciju, vo?enje tajništva i prevo?enje istoimenog easopisa na engleski jezik.
Majka Elisabetta uei nas da put k jedinstvu kršaana nije lagan, te da ekumenizam treba i puno smilovanja i mueeniekih svjedoeanstava. A njezino ekumensko svjedoeanstvo, i ono njezinih susestara danas, odjekuje kao poziv na rast u istini te na jaeu vjeru, crpeai iz svih izvora koje nam je Bog otvorio. Ekumenizam molitve, posveaenja i službe u promidžbi velikih eovjekovih zadaaa – mira, pravde, prava osoba, moralnih pitanja, potrage za vrijednostima, oeuvanjem stvorenoga – jest ekumenizam za kojeg se može zalagati svatko, ekumenizam koji odgaja i koji je ponajprije drag u oeima Božjim. (dl)

OVOGODIŠNJA TEMA EKUMENSKE MOLITVENE OSMINE U SKLADU JE S PRIPREMOM ZA VELIKI JUBILEJ 2000. A UJEDNO I POTPORA ZA DRUGO EKUMENSKO ZBOROVANJE U GRAZU (27.-29. LIPNJA 1997.)

Tekstove za “Molitvenu osminu za jedinstvo kršaana” svake godine priprema Zajednieko me?unarodno vijeae predstavnika Katolieke Crkve i Ekumenskog vijeaa Crkava. Nakon objavljivanja apostolskog pisma “Tertio millennio adveniente” Ivana Pavla II., kao priprave za Veliki jubilej 2000, katolieki predstavnici predložili su na raspravu da se za 1997, 1998. i 1999. uzmu teme iz tog apostolskog pisma, a Vijeae je taj prijedlog prihvatilo.

Kao posljedica toga, tema ove godine jest pomirenje u Kristu, koje je predložilo Nordijsko ekumensko vijeae, sastavljeno od Crkava i crkvenih zajednica skandinavskih zemalja, te je u skladu s pripremom za Veliki jubilej, a zamišljen je i kao potpora za Drugo ekumensko zborovanje u Grazu, predvi?eno za 27. – 29. lipnja, na temu: “Pomirenje dar Božji i izvor novoga života”. Tema “Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!”, preuzeta je iz Druge poslanice Korinaanima (2 Kor 5, 20), podijeljena je na osam molitvenih dana (1. Pomireni u Kristu; 2. Služba pomirenja; 3. Pomirenje izme?u kršaana; 4. Pomirenje, naše opravdanje; 5. Pomirenje sa samima sobom; 6. Pomirenje sa svijetom; 7. Pomirenje sa svekolikim stvorenjem; 8. Pomirenje s Bogom), te svoju potporu ima na “eetiri stupa” – pilastra, koja ovdje ukratko prikazujemo prema elanku koji je napisao podtajnik Papinskog vijeaa za promicanje jedinstva kršaana, mons. Eleuterio F. Fortino, u vatikanskom “L’sservatore romano” od 18. sijeenja.
1. “Je li tko u Kristu, nov je stvor” (2 Kor 5, 17). Ovaj dio teksta usredotoeen je na osobu Isusa Krista i njegov izbor pokazuje volju da se potraga za potpunim jedinstvom kršaana “smjesti” u prostor “novih stvari”. Rijee je o jedinstvu svih onih “koji su u Kristu” i koji su “novi stvorovi”. Dekret o ekumenizmu, Unitatis Redintegratio, u tom je pogledu izrazito jasan: “Kad se god, prema Gospodnjoj ustanovi, sakrament krsta ispravno dijeli i s dužnim raspoloženjem prima, njime se eovjek istinski pritjelovljuje Kristu raspetom i proslavljenom i prepora?a se na udioništvo u božanskom životu”. Zbog toga je krštenje “sakramentalni vez jedinstva me?u svima koji su njime preporo?eni” (UR, br. 22). Krštenje se shvaaa istovremeno i u svojem dinamienom protegu prema potpunosti: “No ipak je krst po sebi poeetak i polazište, jer je on sav ustremljen na postizanje punine života u Kristu. Stoga krst smjera k cjelovitom ispovijedanju vjere, cjelovitom uklapanju u ustanovu spasenja kakvu je sam Krist htio i, konaeno, k cjelovitom ucjepljenju u euharistijsko zajedništvo” (ondje). Taj je prvi pilastar u skladu s prijedlogom apostolskog pisma Tertio millennio adveniente, u kojemu Sveti Otac predlaže “ponovno otkrivanje krštenja kao temelja kršaanskog života” (TMA, br. 41).
2. “A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu” (2 Kor 5,18). Eovjek se sam ne može niti spasiti, niti pomiriti s Bogom zbog grijeha koji je stvorio nepremostivo jednostrano “neprijateljstvo”, te Bog mora biti zaeetnikom toga pomirenja. Otajstvo otkupljenja, opravdanja i pomirenja usko je povezano s Isusovim križem. U kršaanima postoji, zahvaljujuai otkupiteljskom djelu Kristovu, novo životno usmjerenje, no eovjek se i dalje, svojom slobodnom voljom, odlueuje za grijeh. Jedan od grijeha jest i podijeljenost kršaana (usp. UR, br. 1). Iz tog je razloga nužno stalno navještati Evan?elje pomirenja: samim kršaanima, novim naraštajima, i svima onima koji još ne mogu vjerovati u Isusa Krista.
3. “… i povjeri nam službu pomirenja” (2 Kor 5,18). Otkupljenje se dogodilo po Isusu Kristu, i spasenje je sada potpuno. No s povijesnog stajališta ljudskog postojanja u nizu naraštaja, spasenje se ostvaruje sve do paruzije – novog dolaska Krista u slavi. Zbog toga je sveti Pavao zapisao kako nam je Bog “povjerio službu pomirenja”, polažuai istovremeno u nas “rijee pomirenja” (2 Kor 5,19). Ono što je Bog ueinio na radikalan i trajan naein mora se sada navještati (rijee) i ostvarivati (služba) za svakog eovjeka. Napetosti i podijeljenosti me?u kršaanima koji su “pomireni u Kristu”, koje je povijest upoznala i kronika dokumentirala, predstavljaju protivrjeeje sa samim kršaanskim životom, i ekumenski pokret – svojim pobudama, iskustvima, teološkim dijalogom – nastoji nadiai to protivrjeeje, jer oni koji su pomireni s Bogom, iako nisu još pomireni jedni s drugima, pozvani su navještati to pomirenje zbog dosljednosti kršaanskog života i ueinkovitosti navještaja.
4. “Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se” (2 Kor 5,20). Poslanici Kristovi, suradnici Božji, kršaani mu se obraaaju s molbom koja oeituje dvostruku dimenziju: prva jest volja da se ispuni poslanje po kojemu su sredstvo pomirenja, druga je ljubav prema drugima s kojima se želi biti u zajedništvu vjere u Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja. Zahtjev za pomirenjem s Bogom, oeituje da za spasenje treba ljudska suradnja te da se ne stavljaju zapreke djelovanju Duha Božjega, kojeg treba prihvatiti Kristovim djelom. Ideja pomirenja, kao što je vidljivo iz podjele molitvenih tema na osam dana, zahvaaa eovjeka i zajednicu u protegu na svekoliko stvorenje koje sudjeluje u cjelokupnom ljudskom doga?anju, ne samo u grijehu vea i u otkupljenju.
“Rješenje ekumenskog problema pomirenjem kršaana jest duhovna nužnost jer podijeljenost predstavlja protivrjeeje u samom srcu njihova navještanja svijetu. Niti možemo ‘oprati ruke’ govoreai da izravna odgovornost nije na nama ili da se stoljeaa podijeljenosti ne mogu izbrisati u kratkom roku, a niti možemo riješiti probleme koji su se stoljeaima taložili i predstavljaju gotovo dio identiteta pojedinih Crkava i crkvenih zajednica. (…) Na putu prema jedinstvu na prvom je mjestu svakako zajednieka molitva, koja je duša cjelokupnog ekumenskog pokreta”, zakljueuje mons. Fortino. (dl)

EKUMENSKI TJEDAN U ZAGREBU

Ekumenska molitvena osmina za jedinstvo svih kršaana zapoeela je u Zagrebu središnjim zajedniekim molitvenim slavljem koje je u subotu, 18. sijeenja, u prepunoj zagrebaekoj katedrali predvodio zagrebaeki nadbiskup kardinal Franjo Kuharia uz evangeliekog biskupa Vladimira Deutscha, arhijerejskog namjesnika i zagrebaekog srpskopravoslavnog paroha Milenka Popoviaa, predsjednika Baptistiekih Crkava u Republici Hrvatskoj dr. Branka Lovreca, predsjednika Evan?eoske Crkve u RH dr. Petera Kuzmiea, te apostolskog nuncija u RH Giulia Einaudia, križevaekog vladiku Slavomira Miklovša i biskupe i sveaenike zagrebaeke nadbiskupije.
Pozdravivši sve okupljene predstavnike kršaanskih zajednica u RH te okupljene vjernike kardinal Franjo Kuharia je pozvao: “Molimo iskrenim srcem, skrušenom dušom, da budemo zaista jedno u toj Kristovoj molitvi da svi budu jedno”.
Ekumenizam je poštovanje dostojanstva ljudske osobe
“Kad se doga?a mir u eovjeku, Božji mir u eovjeku, onda ae on biti mirotvorac i mironosac i uvijek raspoložen za pomirenje, za opraštanje, jer je dionik Božjeg oproštenja i Božjeg milosr?a. Ali, eovjek je u sebi misterij da se može zatvoriti ljubavi, da se može zatvoriti Bogu, da ne prihvati tu ponudu mira Božjega i tu ponudu pomirenja s Bogom”, istaknuo je predvoditelj molitvenog susreta, kardinal Franjo Kuharia, u svojoj propovijedi. Eovjek je grešan, no tom eovjeku grešniku Bog neprestano nudi pomirenje kako bi “opet u eovjeku ostvario sklad unutarnjeg biaa prisutnošau Duha Svetoga u njegovu srcu”. Molitva za jedinstvo kršaana, kako je istaknuo kardinal, jest “molitva za obraaenje svih kršaana, da bismo se Duhom Svetim promijenili svi u srcu i tako pomireni u dubini svoga srca milosr?em Božjim i otkupljenjem Isusa Krista bili otvoreni jedni prema drugima za razgovor u iskrenosti, poštovanju i ljubavi”. To je ekumenizam, porueio je kardinal te tako?er rekao: “Ekumenizam je poštovanje drugoga u njegovoj vjeri, u njegovu uvjerenju, u njegovoj savjesti. To je poštovanje dostojanstva ljudske osobe i iz tog poštovanje, iz te ljubavi, vea se doga?a susret i susret molitve, kao što je i ovaj naš susret veeeras u našoj katedrali”.
Nakon zajednieke molitve okupljenim kršaanskim vjernicima obratili su se i predstavnici ostalih kršaanskih Crkava i zajednica.
Samo ujedinjeni i složni kršaani mogu se “zauzimati za civilizaciju ljubavi i povjerenja koja pravednost ne prepušta samoj sebi”, istaknuo je u svom govoru evangelieki biskup Vladimir Deutch.
Ljubav traži stalno praštanje
Protojerej Milenko Popovia podsjetio je na Deset Božjih zapovijedi na kojima leže svi zakoni današnjice, “a posebno moralni zakoni”. Ukoliko se tih zakona pridržavaju svi kršaani, oni ae biti “ekumenski bliskiji”. “Nama, hrišaanima, Hristos ostavlja dvije najveae zapovijesti, za koje sam kaže da na njima leži sav zakonik i proroci: ‘Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom’, što znaei cjelokupnom ljudskom lienošau, ‘a bližnjega svoga kao sebe samoga’. Tu nam je zapovijest Gospod naš Isus Hristos ostavio i ako samo te dvije zapovijesti ispunimo do kraja, onako kako nam ih je Hristos ostavio, i tu aemo ekumenski biti bliskiji. Biti aemo bliži jedni drugima, biaemo zaista jedno u Hristu Gospodu našemu. Ljubav je nešto što nieim se ne može zamijeniti, ljubav traži praštanje i to ne samo jednom, nego stalno praštanje jedni drugima, a u isto vrijeme pomaganje jedni drugima”.
Dr. Branko Lovrec, pored ostalog, je istaknuo: “Pred nama kršaanima svih konfesija predstoji zadatak navjestiti Radosnu vijest Isusa Krista, uznastojmo to obaviti temeljito i time pridonijeti duhovnoj obnovi naše domovine kako bi svi žitelji doista bili sljedbenici Isusa Krista”.
“Upravo stoga što je Evan?elje univerzalna poruka za sve narode, mi ovdje sabrani veeeras i u tijeku ove molitvene osmine, a i u tijeku eitave 1997. godine, želimo živjeti pomirenje, želimo biti navjestitelji ljubav, mira i nade, jer kao što je sam Gospodin Isus Krist rekao: ‘Ja sam put, istina i život'”, porueio je na kraju ekumensko molitvenog susreta vjernicima dr. Peter Kuzmie.
Drugi dan molitvene osmine, u nedjelju 19. sijeenja, kršaani su se okupili na zajedniekoj molitvi u zagrebaekoj srpskopravoslavnoj crkvi sv. Preobraženja gdje je molitvu vodio protojerej Milenko Popovia uz dr. Antuna Škvoreeviaa, predstavnika Katolieke Crkve, biskupa Valdimira Detcha, dr. Branka Lovreca i dr. Petera Kuzmiea.
Danas vrijeme pokazuje da se sve više i više zbližavamo
“Nema veae radosti kada braaa složno žive, pa prema tome, i ovo je zato još jednom naša veaa radost jer i ova naša zajednieka molitva pokazuje moguanost sloge i zajedniekog života”, porueio je protojerej Milenko Popovia, te nastavio: “…Koliko nas je vrijeme ranije razdavajalo i odvajalo i sililo nas sve dalje jedne od drugih, eini se da danas vrijeme pokazuje da se sve više i više zbiližavamo, da želimo jedni drugima kroz svoje molitve i svoj naein moljenja istog nas Boga da budemo bliži jedni drugima”.
Okupljenim vjernicima i ovom su se prilikom nakon molitve obratili predstavnici ostalih kršaanskih Crkava i zajednica.
U utorak, 21. sijeenja, zajednieka ekumenska molitva održala se u baptistiekoj crkvi, a u subotu, 25. sijeenja, u zagrebaekoj evangeliekoj crkvi. (mf)