Teolozi razlieitih vjeroispovijesti u pripremama za ekumensko zborovanje u Grazu

U ozraeju Molitvene osmine za jedinstvo kršana u svjetskoj katoliekoj javnosti posebno se istieu priprave za Drugo europsko ekumensko zborovanje koje zapoeinje u Grazu u Austriji, 23. lipnja 1997. Zajedno ga sazivaju Konferencija europskih Crkava (KEK) i Vijeae europskih biskupskih konferencija (CCEE). Milanski europski ekumenski centar za mir zajedno s tako?er milanskim interkonfesionalnim centrom “Mir u pravdi” objavio je dragocjena predavanja što su ih predstavnici razlieitih vjerskih zajednica održali na nedavnom susretu u Motti di Campodolcino.
Katolieki bibliear Giuseppe Balbaglio istiee kako sveti Pavao uvodi u Novi zavjet teologiju pomirenja (vidi 2 Kor 5,18.20), nasuprot onodobnim religijskim shvaaanjima u rimskome židovskom i helenistiekom svijetu. U rimskoj poganskoj religiji bilo je važno ublažiti bogove, navesti ih da se ne srde. U Pavlovim pak poslanicama ne nalazimo nikakva ljudskog nastojanja za odvraaanje Boga od srdžbe. To nije srditi Bog i ne predstavlja se kao neprijatelj kojega treba oraspoložiti. Bog se u tom kršaanskom shvaaanju ne mijenja u sebi, nego mijenja ljude da mu postanu prijatelji.
Pastor Fulvio Ferrlario iz Milanske valdeške Crkve je na temelju Druge poslanice Korinaanima (1,20) usporedio osobno pomirenje eovjeka s Bogom i pomirenje Svemira i povijesti u Kristu. Ta dva pomirenja najtješnje su povezana. Sveobuhvatno pomirenje svijeta i povijesti bez vjernikova osobnog etiekog zauzimanja pretvorilo bi se u kozmieku mitologiju. S druge pak strane, ako bismo se usredotoeili samo na osobnu odgovornost, gubeai iz vida spomenutu sveobuhvatnost pomirenja, upali bismo u suhi moralizam.
Profesor dogmatske teologije na Rimskom sveueilištu Urbaniani Carlo Molari upozorava kako je posljednjih stoljeaa došlo do duboke promjene u shvaaanju razlieitosti. U prijašnjem statienom shvaaanju svijeta savršenstvo se je nalazilo na poeetku, a sadašnje je stanje shvaaano kao pogoršanje u odnosu na prvotno savršenstvo. U novome dinamieko-evolutivnom shvaaanju savršenstvo nije na poeetku, nego na kraju povijesnog doga?anja. “Pozvani smo postati ono što još nismo, ne samo na ljudskoj, nego i na kozmiekoj razini. Povijest je veliko doga?anje po kojemu stvoriteljska sila (drugim rijeeima Božja ljubav) uzdiže svijet i eovjeka vodeai ih prema još nedosegnutu ispunjenju”. Usvojivši novo shvaaanje možemo, istiee Molari, pravilno vrednovati uljudbene razlieitosti. Po starom statiekom shvaaanju ono što je drugaeije je proizvod pogoršanja, izraz zla. Ako bi savršenstvo bilo na poeetku, svatko bi sebe smatrao savršenim i druge sudio po svojoj mjeri. U dinamiekom, pak, shvaaanju nitko se ne može predstavljati savršenim ni mjerilom za druge. Molari smatra da se, zahvaljujuai tome što je u tijeku povijesti došlo do razlika me?u Crkvama one sada mogu susretati i uzajamno obogaaivati darovima koji iznova potieu jedinstvo i zajedništvo.
Stefano Levi Della Torre iz milanske židovske zajednice govorio je o “Židovskim sumnjama glede kršaanskog poimanja pomirenja”. On smatra da se židovsko i kršaansko shvaaanje o tome bitno razlikuju. Kaže da su židovi svjesni kako žive u neuskla?enu svijetu, da je njihov Bog sveopai Bog, ali da su oni samo jedan od naroda. Po njemu pak kršaanstvo smatra da se ono glavno vea dogodilo, da je povijest dosegla vrhunac. Levi Della Torre misli da su kršaani stoga u napasti zbog Božjega jedinstva tražiti da se u svijetu izbrišu sve razlienosti. To napokon znaei same sebe proglasiti Božjim mjerilom svijeta.
Rumunjski pravoslavni teolog Traian Valdman istiee da pomirenje znaei “naueiti zajedno živjeti s onima koji su se pomirili, i to se oznaeuje izrazom koinonia”.
Valdeški pastor Antonio Adamo upozorava da je u tom ozraeju vea postignuto stanovito stvarno zajedništvo me?u pripadnicima razlieitih vjeroispovijesti, premda još ne mogu zajedno slaviti euharistiju.
Prema reviji “Jesus” 11/1996.