Bergisch Gladbach, (IKA) – “Tajna života u ozračju suvremenog odnosa znanosti i vjere”, tema je 39. godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe, koji je započeo u utorak 12. listopada u u Bergisch Gladbachu kod Kölna, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Okupljene sudionike, njih više od 100, ponajviše iz Njemačke, a i iz drugih zapadnoeuropskih zemalja, među kojima su bili i delegati za skandinavske zemlje mons. Stjepan Biletić i za Francusku i okolne zemlje vlč. Stjepan Čukman, pozdravio je delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj i novoimenovani ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu fra Josip Bebić, koji je i otvorio rad skupa.
Prenio je pozdrave hrvatskih kardinala, nadbiskupa i biskupa, provincijalki i provincijala, na poseban način novoizabranog predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevskog pomoćnog biskupa Pere Sudara. Potom je dr. Adolf Polegubić uveo u skup, istaknuvši kako tema zadire u pitanje tajne života u suvremenom odnosu znanosti i vjere, te je to prilika da pastoralni djelatnici dobiju odgovore na brojna i osjetljiva pitanja s kojima se suočavaju u svojoj pastoralnoj praksi.

Prvo predavanje o suvremenim dinamikama odnosa znanosti i vjere pod vidom izazova i perspektive održao je prof. dr. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. “Tajna života u kršćanskom poimanju, ali kudikamo više u kršćanskom svjedočenju, neodvojiva je od tajne božanskoga života koji nam je darovan u Isusu Kristu po Duhu Svetome. Kršćansko shvaćanje života nije, pa onda ni ne smije biti, pozitivističko shvaćanje u smislu modernih čovjekovih težnji za ovladavanjem i kontroliranjem života. Kršćansko shvaćanje života je utemeljeno u osobi Isusa Krista koji nam šalje obećanoga Duha Branitelja po kojemu više ne živimo starim, nego novim životom koji nam je darovan. Naravno, objava tajne života u Duhu Života ne ukida prirodno stanje života. Prirodni život je krhak, lomljiv, prolazan i propadljiv. Međutim, te prirodne dimenzije života, uključujući i ljudski biološki život, nisu podvrgnute zakonu raspadljivosti, nego su podvrgnute zakonu neraspadljivosti po djelovanju Duha Svetoga. Zbog toga možemo i smijemo reći da je život najdragocjeniji dar živoga Boga, da je život po svom izvoru i temelju svet i stvoren za posvećivanje i usavršavanje. Tajna svetosti i darovanosti života u stvorenome svijetu najizvrsnije se očituje u ljudskom životu. Bog je u utjelovljenju svoga Sina, Isusa Krista, uzeo na sebe ljudski život i tako ga je posvetio jedinstvenim i najuzvišenijim životom – božanskim. Međutim, u događaju utjelovljenja sav je život zadobio milost posvećenja tako da sve stvorenje u teškim mukama i bolima uzdiše i kroz te uzdahe žarko iščekuje konačno izbavljenje iz prolaznosti i propadljivosti ovoga svijeta. Kršćansko shvaćanje života, stoga, ne donosi svijetu novost života kroz žučljive svađe sa pozitivnim znanostima i zemaljskim kraljevstvima. Čovjek po daru slobode i razuma ima zakonito pravo istraživati fenomen života”, kazao je dr. Matulić dodavši kako čovjek također ima zakonito pravo ponirati u najskrivenije tajne prirodnoga života. “Uostalom čovjek to danas i čini više nego ikad ranije u povijesti. Čovjek je pomoću svoga genija razvio moćna i sofisticirana tehnička sredstva pomoću kojih zahvaća, manipulira, iskorištava, kontrolira, usmjerava i poboljšava prirodni život, stanje osobnog života i kvalitetu društvenog života. Međutim, to je jedna strana medalje. Druga strana medalje je skrivena tajna života koja nam je po Duhu Svetom objavljena u životu Isusa Krista. Kršćansko shvaćanje života, stoga, otkriva i donosi svijetu novost božanskoga života u stvorenom životu, u ljudskome životu. Kršćansko shvaćanje života potvrđuje da se bit života nalazi u samome središtu Evanđelja života koje je živo srce Isusa Krista. Kršćansko svjedočenje života je samo onda uistinu kršćansko kada svjesno i uporno otkriva bogatstvo Božje ljubavi prema životu koja se očitovala u povijesti u životu i djelu Isusa Krista – živoga Evanđelja Božjega. Kršćansko svjedočenje je samo onda uistinu svjedočenje kada egzistencijalno potvrđuje stil života koji je otkriva dubinu bogatstva ljubavi prema životu koja se temelji na darovanoj ljubavi prema Bogu i bližnjima. Iz takve svijesti i iz takve prakse raste i razvija se jedna sasvim nova, izvorna i autentična duhovnost života. Karakteristika nove duhovnosti života nije pozitivizam, tj. ljudska volja za kontroliranjem, nego život po Duhu, s Duhom i u Duhu koji oživljava naša smrtna tijela, koji prožima svaku molekulu našega tijela, koji obnavlja naše pameti, koji obraća naša srca, koji se razlijeva po svim dijagonalama i paralelama naše egzistencije, koji nas preobražava u hram Božji, koji nam daje božansku mudrost i snagu da možemo odgovoriti na sve izazove sadašnjega vremena”, rekao je dr. Matulić.
O ljudskom životu i dostojanstvu govorio je dr. fra Luka Tomašević s KBF-a Sveučilišta u Splitu. “Kraj drugog milenija iznjedrio je i tamnu stranu jednosmjernog znanstveno-tehničkog napretka i razvoja. Velika obnova znanosti koja je započela s F. Baconom (instauratio magna) je odredila čitavu znanost sve do danas, a glavni joj je cilj bio: ovladati prirodom u korist čovjeka. Tako usmjerena znanost je zaboravila na svoju etičku dimenziju i otvorila Pandorinu kutiju i čitav svijet je počeo grcati u problemima. Od znanosti se danas počinje ponovno tražiti ne samo moć, već i odgovornost. Dakako, nije odgovorna znanost kao takva već čovjek koji je izvodi i primjenjuje. Tako se danas već govori ne samo o ontološkoj, već o filoničkoj čovjekovoj odgovornosti za sva živa bića i za sve vrste; tj. riječ je o biocentričnoj odgovornosti prema mjerilima univerzuma života. Time je “čovjek nadišao antropološki okvir odgovornosti i de facto dospio u teološku dimenziju odgovornosti”. Neki autori danas stoga, poput sv. Augustina u svoje doba, i govore o dovršenosti novovjekovlja i početku “nove epohe” u kojoj se treba pokazati duh očuvanja prirode, a ne više duh ovladavanja, kao i o tome kako moralne obzire treba imati prema svim živim bićima”. Stoga autor u predavanju govori o nastanku bioetike kao etike za očuvanje života i čovjeka. “Bioetika je postala u mnogim dijelovima svijeta društveni problem, odnosno društveno pitanje ili izazov koji je i snažno nametnuo antropološko pitanje, ali i pitanje ljudskog dostojanstva. Nedavno je i Kongregacija za nauk vjere izdala svoj dokument o tom pitanju pod naslovom ‘Dignitas personae’, a sam pojam je već postao i dijelom pravne, posebice europske, stečevine. Danas su se izdvojila barem dva poimanja ljudskog dostojanstva: kršćansko i suvremeno ili laičko. Oba poimanja smatraju da sami u sebi ljudi posjeduju određenu vrijednost koja nadilazi sve drugo. Klasično-kršćanska koncepcija tu vrijednost, odnosno dostojanstvo, gleda pod vidom da ljudi posjeduju vlastitu vrijednost ili dostojanstvo zahvaljujući svojoj stvorenoj naravi, dostojanstvo koje je urođeno toj ljudskoj naravi, i što, kao takvo, pripada svakom ljudskom biću. Suvremena ili laička koncepcija ljudskog dostojanstva niječe postojanje urođenog ljudskog dostojanstva koje pripada ljudskoj vrsti kao takvoj, negira i da postoje dispozicije ili odabiri koji su sukladni s postizanjem egzistencijalnog dostojanstva. Danas je tu i pitanje razvoja biomedicinske znanosti i njezine moći, zbog čega se pitanje dostojanstva čovjeka ili dostojanstva ljudske osobe ponovno nameće kao krucijalno pitanje samoga života, ali posebice ljudskog života. I koliko god pojam dostojanstva ljudske osobe bio utemeljen, o njemu se i nadalje živo raspravlja”, istaknuo je dr. Tomašević, dodavši kako se pritom postavlja i pravo pitanje nije li riječ o dvostrukom pleonazmu, i nije li dovoljno govoriti samo o dostojanstvu osobe. Korištenje ovih izraza zajedno moglo bi se učiniti posve proturječnim za nekoga tko je sklon filozofiranju. No, kakav god bilo, izraz “dostojanstvo ljudske osobe” predstavlja temu o kojoj govorimo, pa je potrebno definirati što je ljudska osoba. Stoga je zanimljivo da još nije napravljeno jedno sustavno ispitivanje o ljudskom dostojanstvu, o njegovu značenju poimanja kroz povijest, bilo filozofije, bilo teologije,važno je ispitati njegove temelje, ali i preko njega potražiti odgovore važne za bioetiku. Pače, bilo je i značajnih napisa da je to nepotrebni i beskorisni termin u modernoj bioetici, rekao je dr. Tomašević.
U popodnevnim satima dr. Ivan Kešina s KBF-a u Splitu govorit će o izazovima nove eugenike. Okupljene će pozdraviti pomoćni kölnski biskup Heiner Koch, koji je na čelu Međunacionalnoga katoličkog dušobrižništva u toj nadbiskupiji. Mons. Hoch će ujedno predvoditi misno slavlje. Okupljene će pozdraviti i ravnatelj dušobrižništva katolika drugih materinskih jezika Njemačke biskupske konferencije mons. Wolfgang Miehle.