Zagreb, (IKA) – U organizaciji Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara u Zagrebu je od 7. do 9. listopada održan je II. kongres “Život u krilu zdrave obitelji”, s temom “Pravilna komunikacija – put do zdravlja”. Program kongresa započeo je 7. listopada misnim slavljem koje je u crkvi Sv. Franje predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski u koncelebraciji s gvardijanom franjevačkog samostana fra Matijom Korenom, dok je radni dio skupa održan u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta. Program kongresa bio je podijeljen blokove “Komunikacija u promicanju dojenja i zaštiti zdravlja djece”, “Značaj sestrinske komunikacije”, “Pravilna komunikacija s obitelji u poticanju zdravlja”, “Komunikacija s djecom u potrebi i osobama s invaliditetom”, “Komunikacija u bolesti i zdravlju odrasle dobi” i “Komunikacija s umirućim i članovima obitelji”. Prema riječima predsjednice HKDMST-a Jelice Stipanićev Mustapić, u pripremanju ovogodišnjeg stručnog skupa razmišljalo kako poboljšati kvalitetu rada, na koji način pomoći korisnicima, ali isto tako sebi, svojim suradnicima, obitelji. Često u svakodnevnom radu nailazimo na probleme u prijenosu informacija korisnicima naših usluga – bolesnicima, kao i u komunikaciji između suradnika u timu. Tema je to koja nas maksimalno zaokuplja, kako pomoći bolesnicima, prenijeti informaciju na najkvalitetniji način kako bi ju u konačnici prihvatili u cilju poboljšanja zdravlja i održavanje kvalitete života. Zbog toga je ovogodišnji stručni skup “Život u krilu zdrave obitelji” posvećen prijenosu informacija, odnosima između korisnika i davalaca usluga stoga i nosi radni naslov “Pravilna komunikacija put do zdravlja”, istaknula je Stipanićev Mustapić.
U tijeku kongresa više predavanja doticalo se i duhovnosti. Prvo predavanje “Komunikacijski trokut: trudnica – primanja – patronažna sestra” održale su Vera Pejić, med. sestra primalja, OB Bjelovar, Ginekološko-porođajni odjel, i Tina Jelić-Balta, bacc. ms., DZ BBŽ, Patronažna služba. Prikazale su važnost dobre i uspješne komunikacije, osvrćući se na trudnicu – osobu u “drugom stanju”, patronažnu sestru – sestru u zajednici koja obavlja skrb u obitelji, u njihovu domu i primalju – sestru u bolničkom okruženju, u novonastalom i posebnom trenutku – porodu. Dio predavanja temeljile su na anonimnoj anketi provedenoj na području Općine Ivanska i Općine Berek. U predavanju “Ljubav u istini” prof. dr. Stjepan Baloban s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu temeljem posljednje enciklike pape Benedikta XVI. u kojem se on posebno osvrće na socijalni pristup čovjeku, predstavio je promišljanje kako zdravstveni radnici mogu primijeniti poruku u svom djelovanju. Angela Lovrić, vms., prof.rehab. DZ Primorsko goranske županije, Rijeka, u predavanju “Služenje kao životni stav kroz perspektivu u vjere” istaknula je kako je u današnjem svijetu govoriti o služenju kao životnom stavu jako teško i neprihvatljivo, usudili bi se reći i nerazumljivo, ako na služenje ne gledamo kroz prizmu vjere. U praksi, osobito negativnu ulogu imaju religiozne, moralne, rasne, političke i druge predrasude. U predavanju “Utjecaj medija na duhovnost katoličkih medicinskih sestara” Katjana Zec i Sanja Višević iz Doma zdravlja u Osijeku, Patronažna služba, istaknule su kako je Isus često upozoravao svoje učenike na način kako gledaju. Mnogo toga nam se servira putem medija što utječe na ljudski život i na stvarne događaje, a njihov način prikazivanja bitno utječu na onoga koji to čita ili gleda. Mediji sami po sebi nisu problem, oni su dar. Mnogi od njih nam otvaraju nove vidike. Često su problem ljudi koji ih imaju u rukama i koji kreiraju sadržaje koje čitamo, gledamo i slušamo. U svakom slučaju, od medija ne smijemo bježati, ignorirati ih već se moramo suočiti s njima i mijenjati sebe tako što ćemo slušati i gledati ono što širi radosnu vijest. Moramo medije prilagoditi sebi, postati subjekt, a ne objekt nečijeg izvještavanja, zaključile su. Ivana Lovaković, bacc. ms, OB Vinkovci, u predavanju “Nikada čovjeku nije tako govorio kao taj čovjek” podsjetila je na pastoralni naputak Communio et progressio. “Dok je boravio među ljudima na zemlji, Krist se očitovao kao savršeni komunikator. Utjelovivši se, uzeo je na sebe narav onih koji su potom primili poruku što ju je propovijedao i riječju i svim svojim životom. Govorio je potpuno iznutra, iz svog naroda, navješćujući božansku poruku silno i ustrajno i svima bez razlike; a ipak se u svemu prilagođavao njihovu načinu govora i mišljenja, jer je govorio iz njihova stanja životnih prilika” (br. CP11). Isti pastoralni naputak tumači što bi s kršćanskog stajališta trebalo značiti komuniciranje, tko su posrednici, koji su načini i sredstva takvog komuniciranja. “Priopćivanje znači mnogo više od puke objave svojih misli ili naznaka vlastitih čuvstava; po svojoj dubljoj skrivenoj naravi, ono je darivanje sama sebe iz ljubavi; a Kristovo priopćivanje jest duh i život”, koje u euharistiji dostiže vrhunski, najviši, najtješnji, najsavršeniji oblik zajedništva između Boga i čovjeka te zajedništva među ljudima. U svom propovijedanju Isus djeluje, naviješta, dijalogizira, šuti. Pozoran je na okolnosti, razinu i različite načine i sredstva komuniciranja.
Prof Marija Brdarević, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu, u predavanju “Dijalog-duhovnost našeg vremena” istaknula je kako svrha dijaloga međusobno obogaćenje, produbljivanje spoznaje, ali i duhovni rast onih koji u njemu sudjeluju. “Okomica” u dijalogu je “dijalog s Bogom”. Gdje bismo očekivali da je svatko sam i u suglasju sa samim sobom, i tu duša, čim počne misliti, misli u dva glasa. U srcu aktivnosti ljudskoga duha, u mišljenju, susrećemo dijalog. Tko želi razgovarati s ljudima a ne zna razgovarati s Drugim svojega ja, govori u prazno. Isto čini i onaj tko želi razgovarati s Bogom, a odbija razgovarati s ljudima. Okomicu u dijalogu čine pozornost, ljubav – slušanje; slušač je vjernik. Vlč. Krunoslav Pačalat, duhovnik HKDMST, ogranak Koprivnica, u predavanju “Komunikacija s neplodnim obiteljima” osvrnuo se na taj problem danas sve prisutniji i u našoj stvarnosti. “Religija i vjera u procesu zdravstvene njege” bila je tema predavanja Anastazije Šantić, ms., JIL, Klinika za tumore, Zagreb i Jelice Stipaničev Mustapić, vms., Dom zdravlja Zagreb, Centar. Istaknule su kako se izjašnjavanje pacijenta o vlastitim vjerskim uvjerenjima može ponekad negativno odraziti na komunikaciju između medicinske sestre i pacijenta, a također može utjecati na tijek liječenja i kvalitetu sestrinske skrbi. Rad prikazuje kako vjerska pripadnost pacijenta utječe na proces i organizaciju zdravstvene njege te kako kulturalne kompetencije medicinske sestre utječu na zbrinjavanje pacijenta.
Blaženka Eror Matić i Jelica Stipaničev Mustapić predstavile su djelatnost kojoj se već neko vrijeme posvetio dio članova Franjevačkoga svjetovnog reda mjesnog bratstva Kaptol, Zagreb. Riječ je o brizi za terminalnog bolesnika, koja je pokrenuta po primjeru sv. Franje.
Pokrovitelji kongresa bili su Zagrebačka nadbiskupija, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Grad Zagreb.