U povodu proslave jubileja 2000.

“DIJALOG – IZAZOV ZA CRKVU I ZA DRUćTVO”

Sve krčđanske Crkve intenzivno se pripremaju za proslavu 2.000 obljetnice Kristova rošenja. Premda se o toj obljetnici mnogo govori, te se u svijetu održavaju brojni skupovi, a i u zagreba~koj nadbiskupiji je utemeljeno Vijeđe za tu proslavu, joč uvijek je mnogima nejasno čto se želi tom proslavom i kako je prirediti na razini svjetske i partikularnih Crkava. Ćeleđi približiti taj Veliki jubilej, koji je “crkveni dogašaj, ali ujedno i izazov za dručtvo”, predsjednik Papinskog vijeđa “Justitia et Pax” i predsjednik Sredičnjeg odbora za proslavu “Velikog jubileja 2.000” kardinal Roger Etchegaray govorio je novinarima o pripremama i važnosti Jubileja, te nužnosti dijaloga izmešu Crkve i suvremenoga svijeta. Prikazujemo najvažnije dijelove iz njegova govora.

Crkva i suremeni svijet: problem u nalaženju zajedni~kog jezika
Kardinal je posebno istaknuo da se papa Pavao VI. od po~etka svojega pontifikata, 1963. godine, zauzimao za ostvarenje jedne od sredičnjih tema Drugoga vatikanskog sabora – dijaloga izmešu Crkve i suvremenoga svijeta. Taj put traženja dijaloga, Papa je nazna~io u svojoj nastupnoj enciklici “Ecclesiam Suam”, kojom je “pokazao” put pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu “Gaudium et Spes”. U enciklici Pavao VI. promičlja koji je oblik odnosa Crkve prema suvremenom dručtvu najprihvatljiviji, prihvađajuđi dijalog kao najprikladniji oblik za uspostavljanje mešusobnog susreta izmešu Crkve i suvremenog dručtva, rekao je kardinal Etchegaray.
Ispit vjere
Dijalog izmešu Crkve i danačnjeg dručtva u prvom je redu dijalog u vjeri i ispit nače osobne vjere. Dijalog mogu voditi ljudi snažne vjere i sigurni u svoju vjeru. Ali ~injenica je da postoji strah od svijeta, koji je sve sekulariziraniji. To je isti strah koji je nazo~an u teoločkom govoru ili u pobožnosti koja može biti i znak slabe i nepouzdane vjere. S druge strane za dijalog ~esto nedostaje raspoloženje vjernika za su~eljavanje, nedostaje vjerni~ke smionosti za izazove koje suvremeno dručtvo stavlja pred vjeru i krčđane. Osjeđa se mlakost i odsutnost osobnog svjedo~enja vlastite vjere.
Svi su krčđani/katolici pozvani na zauzeto djelovanje u suvremenom dručtvu, da svojim umnim, fizi~kim i drugim darovima, oblikuju svijet sukladno krčđanskim zasadama. Odbijajuđi izazove dijaloga, krčđanin zapravo odbija i obveze koje proizlaze iz njegove vjere i njegova krčtenja, jer je dijalog ~in i svjedo~enje njegove osobne vjere, istaknuo je kardinal, pozivajuđi se na Papine rije~i.
O proslavi Velikog jubileja
Danas se ne može ređi da neki dogašaj u svijetu nije i crkveni dogašaj. Proslava Velikog jubileja 2.000. godine kojoj idemo ususret, zapravo slavljenje Otajstva Utjelovljenja, koje nije samo crkveni dogašaj. Otajstvo Utjelovljenja jest i Otajstvo Otkupljenja, pa stoga i kozmi~ki i individualni dogašaj. Otajstvo Utjelovljenja mora se sagledavati i u dručtvenim razmjerima, tvrdi Papa u apostolskom pismu “Tertio millenio adveniente”. Navjestiteljsko poslanje Crkve traži danas viče nego ikada njezinu nazo~nost u svim dručtvenim ustrojima, ali viče nego ikada prije i sama Crkva mora odlu~iti o svom vlastitom identitetu i samostalnosti.
Proslavi Velikog jubileja prethodit đe proglačenje Svete godine. Za pripravu i obilježavanje Velikog jubileja, Sveti Otac poseže u bogatstvo crkvene, posebno svetopisamske, predaje. Papa nas u svojoj apostolskoj pobudnici poziva na stvaranje novog svijeta, u kojem krčđani moraju biti nazo~ni u svim dručtvenim zbivanjima i promjenama. Oni moraju biti “kvasac” i “sol zemlje”, oni moraju preoblikovati svijet prema izvornom planu Božjem.
Novi poziv na solidarnost
U proteklih pet godina mešunarodna je zajednica održala viče mešunarodnih zasjedanja koja su se bavila goruđim pitanjima svjetske obitelji višenim s motričta vlasti. Ta su zasjedanja izazov suvremenom svijetu, i pozivaju nas da ne budemo pasivni promatra~i veđ da se založimo za začtitu okoliča i sve ugroženiju Zemlju, za ravnomjerniji demografski razvoj u raznim dijelovima svijeta, za ostvarivanje pravednijega svjetskog poretka, za počtivanje ljudskih prava, zauzmemo za začtitu siromačnih i gladnih, za humaniju socijalnu politiku, dostojanstvo i bolji položaj žene u dručtvu, za ravnomjernije napu~ivanje sela i gradova. Zaklju~ci tih konferencija u skladu su s crkvenim dručtvenim naukom, koji pozivav na opđesvjetsku solidarnost i odgovornost prema gladnima i siromačnima. Nužnost je bogatog svijeta buduđnosti da se ne povodi samo za osobnim interesima i materijalnom koristi, veđ da se okrene siromačnima, jer je zemljama u razvoju, u kojima milijuni umiru od gladi, potrebna sustavna pomođ mešunarodne zajednice. Za to je potrebna sveopđa, svjetska solidarnost, na koju pape pozivaju u enciklikama “Populorum progressio” i “Centesimus annus”.
No zanos za ljudskom solidarnočđu ne smije nas u~initi mlakima prema solidarnosti s Bogom, rekao je kardinal Etchegaray. Proslava Velikog jubileja 2.000. godine trebala bi postati milosno vrijeme, vrijeme oslobašanja sebeljublja i zapo~injanja novog života u Bogu, u bratstvu sa svim ljudima. U svom apostolskom pismu “Tertio millenio adveniente” papa Ivan Pavao II. piče: “Crkva s radočđu o~ekuje vje~no spasenje. Ona poziva ~itav svijet u tu radost i nastoji poruku spasenja priopđiti svakome”. Papa poziva krčđane, i stare, i umorne, a ~esto puta i obeshrabrene, da ostanu u Kristu, u Kristu Evanšelja, u Kristu uvijek novom, u Kristu danačnjeg svijeta. Povratiti snagu i svježinu može se napajajuđi se na Radosnoj vijesti koja ne želi isklju~iti ni jednog ~ovjeka. (žv)

Pripremni dokument za ekumensko zborovanje u Grazu

“ZAKLJUEIMO U MIRU STOLJEAE NASILJA”

Ovih je dana objavljen radni dokument u pripremi za Drugo europsko ekumensko zborovanje koje ae se održati u Grazu, u Austriji, od 23. do 29. lipnja iduae godine na temu “Pomirenje, dar Božji i izvor novog života”. Dokument je izradilo Pripremno vijeae u eijem se sastavu nalazi 29 elanova iz 18 europskih zemalja koji predstavljaju Vijeae biskupskih konferencija Europe (CCEE) s katolieke strane i Konferencije europskih Crkava (KEK), s protestantske i pravoslavne strane. Vijeaem su predsjedali mitropolit Danijel iz Moldavije i Bukovine i helsinški biskup Paul Verschauren.
Dokument, koji je do sada preveden na njemaeki, engleski, francuski, nizozemski, talijanski i španjolski jezik, bit ae dostavljen svim europskim biskupskim konferencijama, vjerskim zajednicama, organizacijama, udrugama i skupinama kako bi izrazile svoj sud koji ae potom uputiti CCEE-u i KEK-u do 31. sijeenja iduae godine. Na temelju njihovih ocjena bit ae izra?en završni oblik tog dokumenta o kojem ae se raspravljati na skupu u Grazu. Radni dokument podijeljen je u dva dijela. Prvi dio pod naslovom “Svjedoci kršaanskog pomirenja” donosi prijedlog “Poruke iz Graza” koja bi trebala biti prihvaaena na zborovanju. Drugi dio podijeljen u šest odlomaka pod zajedniekim naslovom “Perspektive kršaanske obveze pomirenja” iznosi “moguanosti za djelovanje” u svrhu pomirenja izme?u kršaanskih Crkava u Europi kao i moguanosti dijaloga s ostalim religijama i kulturama. U daljnjem izlaganju dokument govori o pomirenju kao djelovanju za socijalnu pravdu, nadvladavanju posvemašnjeg siromaštva, društvene iskljueivosti i drugih oblika diskriminacije, o pomirenju me?u narodima i promicanju nenasilnih oblika za rješavanje sukoba, o pomirenju kao novoj praksi ekološke odgovornosti te o pomirenju kao pravednoj gospodarskoj raspodjeli me?u svjetskim regijama. Prema namjerama organizatora zakljueni dokument ae sadržavati i treai dio sa zakljuecima radnih skupina ekumenskog zasjedanja. Na svršetku radova ta tri dijela ae saeinjavati “Dokument iz Graza” kao plod Drugoga europskog ekumenskog zborovanja.
Prenosimo dijelove pripremnog dokumenta:
1. Svjedoeenje kršaana i služba pomirenja
“Prvo ekumensko zasjedanje održano je u Baselu, povijesnom sjedištu crkvenih sabora, na Duhove g. 1989. Tema tog zasjedanja bila je ‘Mir s pravdom’ i na njemu su sudjelovali predstavnici svih europskih Crkava. Za sve njih ‘Basel’ je postao simbol nezaboravne sveeanosti kršaanske zajednice buduai da su se u njemu okupili, po prvi puta u ovom stoljeau, izaslanici katolieke, pravoslavne i protestantskih Crkava na zajednieku molitvu, obrede i raspravu.
Tada u Baselu još nitko nije niti mogao pretpostaviti da ae samo nekoliko mjeseci nakon održavanja tog skupa pasti ‘Željezna zavjesa’ koja je eetrdeset godina podijeljivala Europu na dva dijela… Još manje je bilo tko u Baselu mogao pretpostaviti da ae u bivšoj Jugoslaviji buknuti gra?anski rat izme?u Srba, Hrvata i Muslimana odnoseai tisuae života, tjerajuai stotine tisuaa ljudi u progonstvo, pretvarajuai plodna podrueja u pustinju i bogate gradove u pepeo…
Nažalost to nije jedini ratni sukob na našem kontinentu. Rat u Eeeeniji s Ruskom federacijom duboko nas je potresao kao i beskonaene ‘nevolje’ u Sjevernoj Irskoj… Sve to pridonosi stvaranju nesigurnosti i bespomoanosti u svim državama našeg kontinenta.” Stoga tvrdimo:
“Europa treba pomirenje. Ali, ne manje zauzeto, mi svjedoeimo: Europa želi pomirenje. Tek nekoliko godina prije poeetka treaeg tisualjeaa, sklapamo sporazum koji nas obvezuje einiti sve što je moguae kako bi ovo dvadeseto stoljeae, zasiaeno nezapamaeno okrutnim i barbarskim ratovima, završilo u miru, pravednosti i dostojanstvu. Želimo li uspjeti u toj namjeri, moramo se pomiriti”.
“Eestitost nas navodi da ustvrdimo da sve što smo rekli glede povijesti naših naroda jednako vrijedi i za povijest naših Crkava. Zahvaljujemo ekumenskom pokretu na svemu što je u tijeku ovog stoljeaa omoguaio ponovno pronaai”. Unatoe tome “osvjedoeili smo se o krivnji jednih prema drugima” kako to svjedoee vjerski ratovi. Stoga “kako se usu?ujemo proglašavati poruku pomirenja pred svijetom ako nismo uzajamno pomireni?”
2. Moguanosti kršaanskog zauzimanja za pomirenje
“Nedostatak vidljivog jedinstva izme?u europskih Crkava oeituje se u neposobnosti Crkava da prepoznaju uzajamna otajstva. Novo pitanje koje se javilo u ovom stoljeau, tiee se razlieite prakse Crkava glede re?enja žena za sveaenieku ili prezbitersku službu. Za neke Crkve, poput pravoslavne i katolieke, duboki teološki problemi ocrtavaju se glede tog pitanja. Za druge Crkve, nasuprot tome, re?enje žena izvor je velike radosti i blagoslova”.
“Brojne žene i brojni muškarci smatraju da darovi, sposobnosti i osjetljivost žena na teološkom polju nisu u dovoljnoj mjeri uzeti u razmatranje u Crkvama. Zašto ta uzdržljivost? Brojne žene žrtve su nasilja i nepravde unutar svojih zajednica. Ako naše Crkve žele izvorne zajednice muškaraca i žena, kako ih je Bog želio, te potlaeenosti i zapostavljanja moraju biti nadvladane”.
“U desetljeaima koja dolaze, u Europi ae biti osobito važno ponovno uspostaviti odnose izme?u Crkava i židovstva, kao i odnos s Izraelom. Morat ae se voditi raeuna o vea postignutim rezultatima u prethodnim susretima i dijalozima, upoznavajuai širu javnost s njima. Razmatranje bolne prošlosti neophodno je potreban uvjet svakog traženja izvornog zajedništva”.
“Rastuai utjecaj Islama, s njegovim mnogostrukim oblicima, mora navoditi kršaane na prijateljstvo s tom religijom. Uz široko obavijesno djelovanje neophodno je promicanje susreta i nadvladavanje brojnih predrasuda. Kršaanske Crkve pozvane su brinuti se za to bez odga?anja”.
“Europske Crkve moraju izgra?ivati mostove pomirenja izme?u naroda i pojedinaca, gra?ana ‘jedinog svijeta’, svijeta jedinstvena u bogatoj i stalnoj razlieitosti”. (sa)

MJESTO TEOLOGIJE, ARHITEKTURE I UMJETNOSTI U BOGOSLUŽNOME PROSTORU
Knjiga “Bogoslužni prostor – crkva – u svjetlu teologije, arhitekture i umjetnosti” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral sa sjedištem u Zadru, koje je glavni urednik dr. Bernardin Škunca, u biti je “Zbornik radova sa Savjetovanja za upravitelje crkava, arhitekte i umjetnike”, održana u Splitu 17. i 18. listopada 1995. godine u sklopu 1700. godišnjice grada Splita. Savjetovanje je, uz poticaj predstojnika Hrvatskoga liturgijskog instituta i uz potporu Liturgijskog vijeaa HBK, održano u prostorijama splitske teologije, a na njemu su se okupili, s jedne strane teolozi, liturgieari, pastoralni djelatnici, a s druge arhitekti, gra?evinari, povjesnieari umjetnosti i umjetnici. Sadržaj knjige, koji prati zbivanja na savjetovanju, možemo podijeliti na pet velikih cjelina: pozdrave, liturgijsko – teološka naeela, arhitektonska traženja, prinose umjetnika i priloge Savjetovanju.
U prvom dijelu naai aemo pozdravne govore rijeeko-senjskog nadbiskupa i predsjednika Liturgijskog vijeaa HBK dr. Antona Tamaruta, zadarskoga nadbiskupa Ivana Pren?e, pomoanog splitsko-makarskog biskupa Marina Barišiaa, ministra u Vladi Republike Hrvatske dr. Jure Radiaa, župana splitsko-dalmatinskog Krune Peronje, te Nikole Grabiaa, splitskoga gradonaeelnika.
Druga je cjelina posveaena liturgijsko-teološkim naeelima, te govori o temeljnim odrednicama za teologiju bogoslužnog prostora, o euharistijskom slavlju kao najbitnijem bogoslužnom eteru za odre?ivanje rasporeda bogosluužnog prostora, o mjestu pjevaekog zbora u odre?ivanju opaeg rasporeda bogoslužnog prostora i o bitnim sadržajima za umjetnieki toga prostora.
Arhitektonska traženja traže okosnicu u suvremenoj arhitekturi pred zadatkom projektiranja sakralnog prostora, u bogoslužnom prostoru u svjetlu povijesno-umjetniekih zakonitosti, istiee se u zborniku. Pozornost je posveaena i stilskim i ikonografskim odrednicama starohrvatske arhitekture kao mjestu moguaeg nadahnuaa za današnje sakralno graditeljstvo, splitskom programu projektiranja i izgradnje bogoslužnih prostora, te pristupu sakralnom prostoru projektantskog tima “ARBI” iz Zagreba.
Treau cjelinu zbornika eine prinosi umjetnika (Periša, Botteri Dini, Kovaeia), koji govore o oslikavanju rijeei, vitrajima u crkvenim prostorima i kiparskim udjelima umjetnika u obnovi hvarske katedrale.
Zbornik s mnoštvom fotografija u boji, “postaje vrijednom bibliografskom jedinicom za investitore, arhitekte, gra?evinare, umjetnike i druge koji su ukljueeni u osjetljivu i veliku zadaau stvaranja ili obnavljanja sakralnih gra?ervina i bogoslužnih prostora u vrijeme poslije domovinskog rata kada su potrebni mnogi zahvati na obnovi i izgradnji porušenih sakralnih objekata u Hrvatskoj kojih je nažalost mnogo. Imajuai na umu da je to tek treaa knjiga ovakvog sadržja na ovim našim prostorima, onda ona svakako ima veliku ulogu i doprinos u obnovi porušene sakralne baštine, a i zbližavanja samih teologa, liturgieara, s arhitektima, gra?evinarima, povjesniearima i svima onima kojima je sakralno i sakralni prostor na srcu”, istaknuto je na predstavljanju zbornika u rujnu, u Zagrebu. (ap)