DEVETI SIMPOZIJ EUROPSKIH BISKUPA (RIM, 23.-27. LISTOPADA 1996.)

“VJERA: PRIVATNI EIN I JAVNA STVARNOST. CRKVA U PLURALISTIEKOM DRUŠTVU”

Deveti simpozij europskih biskupa, sazvan na temu: “Vjera: privatni ein i javna stvarnost. Crkva u pluralistiekom društvu”, održan od 23. do 27. listopada o. g. u Rimu, otvoren je sveeanom zajedniekom misom. Uz 150 sudionika – biskupa, sveaenika, laika, redovnika – koji su bili predstavnici 33 biskupske konferencije, na simpoziju su sudjelovali, kao pozvani gosti, i predstavnici ostalih vjerskih zajednica i Rimske kurije.
U svom pozdravu sudionicima, papa Ivan Pavao II. izrazio je nadu da ae skup pridonijeti obnovi navještanja Evan?elja u Europi, jer je nužno promisliti kršaanske korijene našeg kontinenta, kako bi se moglo raditi na miru i na blagostanju današnjeg društva. Papa je upozorio na opasnost koja dolazi od svijeta bez Boga, što bi na kraju moglo dovesti do neljudskog društva. Vjerodostojno svjedoeenje evan?eoskih vrijednosti u sekulariziranom svijetu, smatra Sveti Otac, u potpunosti je moguae tek u ekumenskom dijalogu.
Na uvodnoj sjednici, svoj je pozdrav skupu uputio predsjednik Talijanske biskupske konferencije, kardinal Camillo Ruini, te elanovi me?unarodnih udruga biskupskih konferencija Afrike (SECAM) i Južne Amerike (CELAM).
Štokholmski luteranski biskup iz Štokholma, Henrik Svenungsson prenio je pozdrave Konferencije europskih Crkava (CEC), koja okuplja 120 Crkava anglikansku, protestantsku i pravoslavnu, istaknuvši znaeenje suradnje izme?u CEC i Vijeaa Konferencije europskih Crkava (CCEE), koja se, u posljednjih dvadeset godina, razvila u živi zajednieki hod. Drugi ekumenski skup, predvi?en za lipanj 1997. u Grazu (Austrija), oznaeit ae daljnji napredak u toj suradnji.
Zakljueujuai uvodnu sjednicu, predsjednik CCEE, kardinal Miloslav Vlk, potaknuo je na obvezu napora i molitava kako bi se priveli kraju tragieni sukobi u Europi i svijetu.
Prvog dana simpozija održana su dva temeljna predavanja.
U svom poeetnom predavanju kardinal Miloslav Vlk, nadbiskup praški i predsjednik CCEE, izjavio je da posebni izazov za današnju Crkvu u Europi predstavlja ostvarenje novoga kvalitetnog navještanja, kako je eesto isticao i Sveti Otac. Na Istoku i na Zapadu Crkva želi iznaai mjesto u sklopu demokratskih i pluralistiekih društava. Ona nastoji ueinkovito sudjelovati u raspravi s europskom uljudbom, svjesna da bitna pitanja eovjeka današnjice mogu naai odgovarajuai odgovor samo u dodiru s vjerskim dubinama. Simpozij bi stoga, nastavio je kardinal Vlk, trebao potaknuti Crkvu u Europi na prikladno i pouzdano razmišljanje o naravi i naeinima izrieaja njihove nazoenosti te o njihovom poslanju u i za društvo. U tom smislu, razmišljanja biskupa u svjetlu Evan?elja stjeeu antropološko-kulturalnu i društveno-politieku dimenziju.
Potpredsjednik CCEE Karl Lehmann, biskup u Mainzu, u svom je izlaganju izjavio da su religija, vjera i Crkva dijelom onih snaga koje su se uvijek borile i pridonosile nadilaženju državnog totalitarizma, koji je pola stoljeaa podjarmljivao narode srednje i istoene Europe. Bez obzira na nesumnjive zasluge, današnji položaj Crkve u novonastalim društvenim ure?enjima ostaje dvoznaenim. Isto to vrijedi i za Crkvu na Zapadu, gdje se religija i vjera sve više potiskuju u osobnu sferu. U svakom je vremenu nužno da vjera i svjedoeenje izna?u prikladni oblik izrieaja izme?u pojedinca i zajednice. Vjerovanje pojedinca ne smije se iskljueiti iz zajednice, jer se u svom znaeenju odnosi na cjelokupno eovjeeanstvo i potrebno ga je braniti hrabro i odlueno. Biskup Lehmann je istaknuo kako je suvremeni pluralizam nezaobilazan oblik sadašnjega demokratskog ustrojstva i slobode. U našem se društvu istodobno osjeaa duboka potreba za unutarnjom religiozno-etiekom dimenzijom te autentienim pluralizmom pogleda na život. U vremenima društvene rascjepkanosti, religija i Crkve u stanju su pružiti osnovne smjernice za sva životna podrueja. Crkva se mora založiti, danas i u buduae, kako “biti eovjek” ne bi završilo tek u potrošnji; tim više ako se oeitije pokaže da moderna država nije sama kadra, u pluralistiekom i sekulariziranom društvu, osigurati nužne etieke pretpostavke za uspješni suživot.
U svom izlaganju, naslovljenom “Mjesto Crkve u ponovnoj izgradnji i ustrojstvu pluralistiekih društava”, nadbiskup Gnjezna Henryk Muszynski pružio je, za vrijeme drugog zasjedanja skupa, neka korisna poeela s pastoralnog stajališta. Obveza je Crkve ostavi trag u svom djelovanju sa stajališta potpunog spasenja cjelokupnog eovjeeanstva, pa je stoga trajno potaknuta na oblikovanje života pojedinca i suživota ljudi polazeai od snage Evan?elja koje joj je povjereno. Crkva mora iznaai mnogostruke odgovore, s jedne strane za demokracije središnje i istoene, s druge za demokracije zapadne Europe. S crkvenog stajališta, preustroj današnjeg društva razvija se putem nove evangelizacije, što znaei da Crkva mora poeeti od sebe same. Iz tog drugotno proizlazi dijalog sa suvremenim svijetom i uljudbom. Sredstva koja joj stoje na raspolaganju u ostvarenju pastoralnih zadaaa su brojna, a jedan od važnijih suvremenih izazova koji joj prijete, s pastoralnog stajališta, jest primjereno i kvalitetno osposobljavanje vjernika laika za apostolat. Drugi, pak, kljueni vid pastoralnog djelovanja jest dijaloška mjerodavnost Crkve u današnjem “medijskom prijelazu”. U društvu, koje je sve više obilježeno raskorakom izme?u bogatih i siromašnih, moai i nemoai, solidarnost s najugroženijim elanovima društva postaje prvotnom zadaaom kršaanskog djelovanja.
Treaeg dana zasjedanja biskup Angouleme Claude Dagens u svom se izlaganju, pod naslovom “Crkva kao Kristov sakrament i kao zajedništvo u europskim društvima”, zapitao na koji bi naein Crkva mogla vjerodostojnije istaknuti, u suvremenim društvima, svoja uvjerenja i svoja nastojanja. Nužno je suprotstaviti se ogranieenom vi?enju, koje je nazoeno u javnom mnijenju, prema kojem je ona iskljueivo politieka i socijalna snaga, te istaknuti sakramentsku istovjetnost u Kristu i zajedništvo u krilu europskih društava. Vjera življena unutar ustroja suvremenih europskih društava može ojaeati u smislu obostrane pripadnosti ljudskom rodu, promicati spoznaju o slobodi i stvarati duh solidarnosti. Rijee je nadasve, za Crkvu, o zauzimanju stava prema uvijek novim izazovima koji nastaju iz raskoraka izme?u “povlaštenih” i “gubitnika” te o objašnjavanju einjenice kako je njezino društveno djelovanje neodjeljivo povezano s ispovješau vjere u Isusa Krista.
Simpozij je zakljueen u nedjelju, 27. listopada, sveeanom Euharistijom. Papa je uputio svoju poruku skupu, izražavajuai želju da i taj deveti simpozij europskih biskupa pridonese obnovi evan?eoskog navještaja u Europi i nadilaženju razlieitih podijeljenosti koje su tako tragieno nazoene i nakon raspada komunizma.
U svom završnom govoru, predsjednik CCEE kardinal Miloslav Vlk, naglasio je da suvremeno pluralistieko društvo od kršaana oeekuje posebice hrabrost življenja vjere Crkve s odluenošau i bez zadrške. Kršaanska ae uvjerenja u suvremenom društvu donijeti plod ako ae biti u stanju prepoznati se po otvorenosti dijalogu i obrazložnoj snazi te raspoloživosti za služenje i solidarnost. Ako ti temeljni stavovi postanu vrijednosnim smjernicama crkvenog života, oni ae donijeti plodove u društvu i ueiniti vjerodostojnijom evan?eosku poruku. “Personalizacija” (uosobljenje) vjere, koja je danas sve uoeljivija, zahtjeva od strane pojedinog vjernika zauzimanje jasnih stavova, pa makar bili i neugodni i podvrgnuti prigovorima. Živost svjedoeenja u Crkvi ovisi u velikoj mjeri, na Istoku i na Zapadu, od vjernika laika. Njihovo je svjedoeanstvo u svakom trenutku nužno u prisjeaanju sekularizirane svijesti na nazoenost Sveprisutnoga.
Na skupu su sudjelovali i predstavnici Crkve u Hrvata, dubrovaeki biskup Želimir Puljia, kreki biskup i apostolski administrator rijeeko-senjske nadbiskupije Josip Bozania i sarajevski pomoani biskup Pero Sudar. (dl)

Statisti~ki godičnjak Katoli~ke Crkve o broju katolika u svijetu

NEZNATNO POVEŠANJE BROJA KATOLIKA U SVIJETU

Prema nedavno objavljenom Statisti~kom godičnjaku Katoli~ke Crkve, u kojem su podaci iz 1994. godine, vidi se da je ukupan broj stanovnika u svijetu u toj godini, porastao za 76.875.000 ljudi ili sa 5.523.995.000 stanovnika na 5.600.870.000. Broj katolika u svijetu poveđan je jedva za 11.304.000 ili sa 964.633.000 na 975.937.000, čto u postocima iznosi tek 0,04% ili smanjenje sa 17,46% na 17,42%.
Gledano po kontinentima, porast broja katolika je sljedeđi: u Americi za 6.702.000, u Africi za 4.027.000, u Aziji za 1.871.000, u Oceaniji za 960.000; u Europi je, nakon znatnog porasta u posljednjih pet godina, zabilježen pad za 1.542.000 katolika. U postocima izraženo, porast broja katolika prema broju stanovnika na pojedinim kontinentima iznosi: u Oceaniji 0,40%, a u Africi 0,22%. Pad broja katolika zabilježen je u Europi, gdje je i najveđi, 0,21%, te u Americi, 0,06%.
Porast broja sveđenika zabilježen je: u Aziji za 991, u Africi za 763 i u Americi za 110. Njihov broj smanjio se u Europi za 1.195 te u Oceaniji za 48. Broj redovni~kih sveđenika u porastu je u Africi za 322, dok ih je u Americi opao za 627, u Europi za 238, u Aziji za 153, a u Oceaniji za 146. Nasuprot tome broj redovnica stalno raste. Najviče u Aziji, gdje je zabilježen porast za 2.558, te u Africi za 440 redovnica. Broj je opao najviče u Europi, ~ak za 7.499, u Americi za 3.845, dok je u Oceaniji smanjen za 356 redovnica.
U porastu je i broj ~lanova svjetovnih instituta (udruga koje povezuju vjernike koji žive evanšeoske zavjete u svijetu, izvan samostana): u Aziji za 182, u Americi za 84; u padu je u Africi za 46, u Europi za 40, a bez promjena je u Oceaniji.
Broj bogoslova u vičim sjemeničtima pokazuje da ih je u Europi manje za 381, dok im je broj u porastu u Africi za 654, u Aziji za 621, u Americi za 380, te u Oceaniji za 96. Bogoslova je u svijetu sveukupno 105.075, od ~ega čkolovanje njih 26.414 podupiru Papinska misijska djela sv. Petra Apostola.
U Oceaniji je broj stanovnika u odnosu na jednog sveđenika poveđan za 111, u Americi za 89 a u Europi za 28. Brojka je smanjena u Africi za 256, te u Aziji za 616. Razmjerno prema broju katolika, porastao je broj sveđenika i to za 52 u Americi i Oceaniji, 29 u Africi te 4 u Europi. Smanjenje za 19 sveđenika u odnosu na broj vjernika zabilježeno je u Aziji. (žv)

DUHOVNI OBROK ZA SVAKO DOBA DANA
“Urezan u Božji dlan” djelo je dalmatinskog franjevca fra Ante Grbeča, nedavno izačlo u izdanju biblioteke “Rije~ za dobar dan” zagreba~ke duhovno-izdava~ke kuđe “Teovizija”. Knjiga je nastala je kao plod fra Antinih jutarnjih radijskih duhovnih poruka, koje utorkom govori u emisiji “Hvaljen Isus i Marija”. Fra Ante Grbeč, koji djeluje u zagreba~koj župi Majke Božje Lurdske, posebno se posveđuje radu sa studentima, a poznat je i po tribinama o najaktualnijim temama javnoga, crkvenog, obiteljskog i osobnog života. Stoga su mu i teme, koje duhovno promičlja u emisijama, temeljene na životnoj stvarnosti i duhovnom iskustvu. Jedan je od čest suradnika svakojutarnje emisije “Hvaljen Isus i Marija”, koja se od po~etka 1994. godine emitira na valovima Radio Sljemena. Radijska duhovna razmičljanja fra Ante Grbeča preto~ene u knjigu, dobila su dimenziju trajne vrijednosti. Postale su izvorom duhovnog znanja, pouke i poruke onima koji ih nisu slučali, a sada ih mogu ~itati i promičljati.
“Urezan u Božji dlan”, nevelika je knjiga tiskana na 164 stranice. U njoj je sabrano sedamdesetak duhovnih razmičljanja temeljenih na suvremenim životnim temama, bliskim ~ovjeku danačnjice. “Služiti s Isusom”, “Isusov put i logika svijeta”, “Nemam nikoga”, “Radovati se životu”, “Ustrajati u ljubavi”, “Može li se kompromisom do Isusa”, “Đega smo gladni”, “Istinski ili lažni Spasitelj”, “Ljubav prema neprijateljima”, “Je li Isus protiv bogatstva”, “Kako prijeđi iz ropstva u slobodu”, “Patnja, plod grijeha ili ljubavi?”, “Ili grijeh ili život”, “Brat”, “Djeca”, “Oprostiti”, “Duh nas ujedinjuje”, “Kruh života”, “Mir”… samo su neki od 72 naslova razmičljanja sabranih u knjizi. Svako fra Antino razmičljanje oslanja se na evanšeoski redak, stoga su sve njegove poruke, emitirane i zabilježene u knjizi, uistinu “urezane u Božji dlan”. Prožete duhom Evanšelja, razmičljanja zabilježena i objavljena u knjizi istoga naslova, vjerodostojno su svjedo~enje vjernika i sveđenika. Upuđena ~ovjeku, po suvremenosti tema, ta duhovna razmičljanja uvijek pogašaju “u sridu”. Izgovorena i napisana lijepim stilom, fra Antina su duhovna radijska razmičljanja uistinu krepak jutrarnji duhovni doru~ak, a sabrana u knjizi, duhovni obrok za svako doba dana. (žv)

“SVJEDOK VLASTITA UBOJSTVA”
“Ćivotni miljokazi Mirka Validžiđa Šelkanoviđa”, knjiga je Zdravka Dizdara i suradnika, koju je upravo izdao pazinski ogranak Matice Hrvatske. Rije~ je o biografskoj spomen-knjizi prominjskog književnika i pjesnika, sveđenika don Mirka Validžiđa (rošen 1920. u Đitluku). Prema broju književnih djela i radova koje je objavio, don Mirko Validžiđ zasigurno je jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih katoli~kih pisaca i pjesnika. Cijeli radni život, ~etiri desetljeđa, bio je dučobrižnik, a piče i pjeva od svoje petnaeste godine, otkada surašuje u mnogim tadačnjim katoli~kim listovima, ~asopisima, kalendarima, zbornicima i novinama. Od 1942. godine ~lan je zagreba~kog HKD “Sv. Jeronima” a od 1966. godine i Hrvatskoga filozofskog dručtva. U ovoj knjizi, uz životopis don Mirka Validžiđa, navedena su 33 njegova manja ili veđa tiskana djela, koja je u svom stvarala~kom životu ovaj sveđenik napisao i objavio. Svestran pisac čiroke naobrazbe, piče knjige pu~koga i duhovnog sadržaja, teoločke (marioločki traktat), filozofske traktate, pripovjesti ikavicom svoga rodnog drničkog kraja, drame i skazanja, te duhovnu i refleksivnu liriku (17 zbirki) piče povijesne knjige, putopise, ~lanke, reportaže i drugo. Iz njegova sveđeni~kog života najzna~ajnije je istaknuti da je jedini hrvatski sveđenik kojega su komunisti njegova kraja kamenovali (17. 2. 1946. u Promini), te ~udom ostavči živ, s doživotnim posljedicama po zdravlje, postao “svjedok vlastitog ubojstva”. Don Mirko Validžiđ zasigurno je poznat mnogim ljubiteljima hrvatske katoli~ke književnosti, a napose kao lirik. (žv)

“DAR I OTAJSTVO”, KNJIGA IVANA PAVLA II. NAPISANA POVODOM NJEGOVIH 50 GODINA SVEAENIŠTVA
“Još se uvijek rado sjeaam radosnog susreta koji se dogodio, na poticaj Kongregacije za kler, u Vatikanu prošle jeseni (27. listopada 1995), kako bi se proslavila 30-a godišnjica koncilskog dekreta ‘Presbyterorum ordinis’. U slavljeniekom ozraeju toga skupa više je sveaenika govorilo o svom pozivu, a i ja sam iznio svoje svjedoeanstvo. Izgledalo mi je i lijepo i plodonosno da sveaenici, pred oeima Božjega puka, jedan drugome uzajamno pomognu u rastu”, piše u predgovoru svoje nove knjige Sveti Otac, i u nastavku pojašnjava kako se odlueio na pisanje jer je su njegove rijeei upuaene tom zgodom imale jakog odjeka, a kao posljedicu nastojanje s više strana da ga se nagovori da, povodom proslave sveaeništva, napiše i knjigu o svom pozivu.
Knjiga ima deset poglavlja i dodatak u obliku litanija “Gospodina našega Isusa Krista, Sveaenika i Žrtve”. Poglavlje po poglavlje, Papa se prisjeaa samog poeetka njegova poziva, pod znakom otajstva, odluke da nakon školovanja na Filozofskom fakultetu Sveueilišta “Jaghellonica” u Krakovu i Drugog svjetskog rata, u?e tajno u sjemenište 1942. godine: “Poeetak rata udaljio me od studija i od sveueilišnog ozraeja. U to sam vrijeme izgubio i oca, posljednju osobu koja mi je ostala od najbliže rodbine. I taj je doga?aj, objektivno, nosio sa sobom napuštanje prijašnjih planova; na neki naein kao da sam bio iskorijenjen iz zemlje na kojoj je do tada rasla moja ljudskost. No, nije bila rijee tek o negativnom procesu. Istodobno se u mojoj svijesti budilo sve jaee svjetlo: Gospodin želi da postanem sveaenik. Jednog sam dana jasno shvatio: dogodilo mi se unutarnje prosvjetljenje, povezano s radošau i sigurnošau u novi poziv. Ta me spoznaja ispunila velikim unutarnjim mirom.” Sveti Otac ne zaboravlja spomenuti niti osobe, niti mjesta koja su imala utjecaj na njegovo zvanje, spominjuai svoju obitelj, kolege s posla u tvornici “Solvay”, salezijanaca i karmeliaana, te svih poljskih sveaenika, koji su trpjeli za vrijeme njemaekog zauzimanja Poljske. “Zare?en sam na neobiean dan za takve slavlja: na 1. studenoga, blagdan Svih Svetih, kada svekolika liturgija Crkve proslavlja otajstvo zajedništva svetih i prisjeaa se vjernih mrtvih.” Nakon Mlade mise, Papa odlazi na studij u Rim gdje je na “Angelicumu” 1948. postigao doktorat, i – kako svjedoei – upoznao Rim: “Rim katakombi, Rim mueenika, Rim Petra i Pavla, Rim ispovjedalaca.” Po povratku u Poljsku odlazi na župu Niegowie, a nakon dvije godine posveauje se znanstvenom radu i podueavanju etike i moralne teologije u Krakovu. U osmom poglavlju Papa postavlja pitanje: “Tko je sveaenik?”, podsjeaajuai posebno na njegovu povezanost s Kristom, Sveaenikom i Žrtvom, u euharistiji. “Uvjeren sam da se sveaenik ne mora pribojavati kako je ‘izvan vremena’, jer je ljudski ‘danas’ svakog sveaenika ukljueen u ‘danas’ Krista Otkupitelja. Najveae ispunjenje za svakog sveaenika i za svako vrijeme jest u svakodnevnom iznalaženju sveaeniekog ‘danas’ u Kristovom ‘danas’.”
Papa, skromno i iskreno, priznaje da je prijedlog u prvi mah u njemu pobudio “razumljiv otpor”, no kasnije ga je prihvatio kao obol svojoj “petrovskoj službi”. Knjiga, potaknuta pitanjima dr. Gian Franca Svidercoschija, koja služe kao “crvena nit”, slobodno slijedi Papina sjeaanja, bez ikakve dokumentarne namjere. Ono što Sveti Otac piše pripada, bez obzira na vanjske okvire doga?aja, njegovom dubokom i prisnom doživljavanju i iskustvu. Pod geslom “Misericordias Domini in aeternum cantabo”, knjiga je, kao zahvala Bogu, darovana “sveaenicima i Božjem puku kao svjedoeanstvo ljubavi”. (dl)