Đakovo, (IKA/TU) – Ured za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije organizirao je u subotu 9. listopada u prostorijama KBF-a u Đakovu 16. formativni seminar za animatore i suradnike u radu s osobama s invaliditetom i s njihovim obiteljima na temu komunikacije. Nakon uvodne molitve i pozdrava nadbiskupijskog povjerenika Alojza Kovačeka predavanje “Molitva, susret čovjeka s Bogom – preduvjet zdrave komunikacije” održao je mr. Bože Radoš, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Razmišljajući o molitvi, u predavanju se pozabavio s dvije riječi – susret i razgovor. Temu predavanja mr. Radoš predstavio je kroz nekoliko priča iz Evanđelja u kojima se kroz Isusovo susretanje s ljudima rađa zajedništvo Boga i čovjeka, dodirujući pojam naše slabe komunikacije, te bolesnih, zaraženih riječi koje ne mogu izrasti u zajedništvo. Kroz susret Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu posvijestio je velik problem svakodnevne komunikacije – površnost, jer često govorimo o stvarima koje nas usput dotiču, vješto izbjegavajući komunicirati ono što se događa u nama. Kroz Isusov susret s Marijom i Martom predavač je objasnio kako često Božji dolazak u naš život shvaćamo kao prigodu da nešto učinimo. “Isus ne želi da molitva bude naše davanje njemu, već njegovo davanje nama. Marta se ne obraća direktno svojoj sestri, nego preko treće osobe, nema direktne komunikacije. Često je naša komunikacija slaba i ne vodi zajedništvu jer ide preko neke treće osobe”, rekao je predavač, istaknuvši kako slušanje u kršćanskom životu nije usputno, već ključno, kako je u molitvi ono početak i kraj, a sve komunikacije s Bogom počinju šutnjom, koja nije nedostatak komunikacije, već vodi prema potpunoj komunikaciji. Predavanje je zaključio susretom u Emausu, kada se dvojica učenika putem prepiru, sve dok se ne susretnu s Učiteljem. Rekao je: “Često, kada se dogodi lom u obitelji, njezini članovi ostaju zajedno, ali ih takva komunikacija još više razdvaja. Ovdje vidimo kako loša komunikacija, kada joj se pridruži Treći, postaje zajedništvo. Kada dopustimo da Bog uđe u naš život, nastaje puno zajedništvo koje nema zatvorena vrata, već ostavlja otvorena vrata, vraća u život i pronalazi način da komuniciramo s drugima”.
Predavanje “Komunikacija – osnova svakog međuljudskog odnosa” održala je prof. psiholog Monika Šimek. Posvijestila je nekoliko čestih predrasuda o komunikacijama, a uspješnom komunikacijom nazvala onu u kojoj svi sudionici jednako interpretiraju značenje poruke i jednako ju razumiju, kazavši da uspješan proces komunikacije pretpostavlja vještine verbalnog i neverbalnog iskazivanja, razvijenu vještinu slušanja i sposobnost opažanja. Kroz primjere iz svakodnevnog života pokazala je kako slušanje predstavlja gotovo polovinu komunikacijskih aktivnosti, a da je aktivno slušanje temelj dobre komunikacije. Zaključila je da dobar slušatelj ne prekida, gleda sugovornika u oči, ne otima riječ iz zasjede, ne napada, ne govori o sebi, sluša zainteresirano i strpljivo, stavlja se u položaj sugovornika, ohrabruje sugovornika gestama i mimikom, ne ruga se i ne omalovažava. Nakon rasprave i okrjepe uslijedio je rad u radionicama “Kako komuniciramo s najbližima?” i “Znamo li slušati?”

.