BISKUPI IZ ?AKOVA POSJETILI ILOK

BISKUPI IZ ?AKOVA POSJETILI ILOK

U srijedu 23. listopada, vozilima UNTAESA, posjetili su Ilok ?akovaeko-srijemski biskup ordinarij Airil Kos i ?akovaeko-srijemski biskup koadjutor Marin Srakia. U njihovoj pratnji su bili monsinjor Luka Strgar, kancelar Biskupskog ordinarijata u ?akovu i fra Lucije Jagec, franjevaeki provincijal iz Zagreba. Povod za posjet iloekoj župi i crkvi je spomendan svetog Ivana Kapistranskog, zaštitnika iloeke župe. Zajedno s 21 sveaenikom biskupi su u iloekoj crkvi predvodili bogoslužje, susreli se sa župnikom (jedinim katoliekim sveaenikom na podrueju istoene Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema), franjevcem Markom Maloviaem i s vjernicima.
Ovaj je posjet uslijedio na molbu biskupa Airila Kosa, koji je u svojem dopisu privremenom upravitelju generalu Kleinu izrazio želju, “da taj doga?aj ne treba imati politieki nego vjerski naglasak”. Nakon povratka biskup Kos je odgovorio na nekoliko pitanja o tom pastoralnom putovanju i kratkom boravku u Iloku.

– Gospodine blskupe, koji je povod Vašoj molbi da posjetite Ilok, župu svoje biskupije?
– Povod našeg puta je bila želja da se blagdan sv. Ivana Kapistranskoga proslavi i u Iloku. Naime, ovih su dana proslavljeni “Dani Iloka”, dani sv. Ivana Kapistranskoga, u cijeloj našoj domovini, posebno na mjestima gdje žive iloeki prognanici (Zagreb, Vinkovci, Slavonski Brod, Osijek…). Razumljivo je, da smo poželjeli poai u mjesto sveeeve smrti i posebnog štovanja, Ilok. U tom je gradu, kao što je poznato, Ivan završio svoj zemaljski život, 1456. godine, slavimo dakle istodobno 540. godišnjicu njegove smrti. Zato smo zamolili generala, gospodina Jacquesa Kleina, da nam omoguai taj posjet. Ubrzo smo dobili odgovor i obeaanje da ae on sam preuzeti pokroviteljstvo nad tim posjetom i da bi njegova želja bila, da posjet ima i neki ekumenski znaeaj. Napomenuo je, da ae u tom smislu animirati slovaeke evangelike i pravoslavne vjernike, da budu nazoeni na bogoslužju. Dopisom smo zahvalili gospodiu Kleinu, a on nas je naknadno obavijestio, da ae se putovati ili helikopterom ili automobilorn. Bilo je ovo drugo: UNTAES-ovim automoblilom krenuli srno s osjeekog uzletišta redovitom cestom Osijek-Vukovar-Ilok.
Putovali smo eetvorica, biskup koadjutor Marin Srakia, kancelar Biskupskog ordinarijata Luka Strgar, provincijal franjevaca iz Zagreba o. Lucije Jagec i ja. U automoblilu je bio još samo vozae, koji je govorio engleski. Od Vukovara smo išli u dva automobila.

– Zaustavili ste se u Vukovaru?
U Vukovar smo stigli do UNTAES-ove postaje i pozvani smo u njihovu montažnu zgradu. Tu su nas obavijestili da gospodin Klein nije tu, da je vrlo i hitno zauzet nekim brzojavima iz Washingtona i New Yorka te da vea u podne mora biti neodgodivo biti u Zagrebu. Ostavio je poruku da vrlo žali što ne može s nama poai u Ilok. No eekao nas je i pridružio nam se zamjenik gospodina Kleina, gospodin Derek Boothby s prevoditeljem Ivicom Zecom. Dakako, zanimalo nas je kako izgledaju crkvene zgrade u mjestima kroz koja smo prolazili i koja nismo vidjeli punih pet godina. Iz automobila smo vidjeli posve uništenu crkvu Gospe Fatimske u Borovu; zjape samo neki strašni ostaci. Vidjeli smo vea poznate slike razorenih crkava o Vukovaru i takoder pravoslavnu ckrvu, koja se, kao znamo, gradi i na koju je neki dan postavljen križ. Nismo izlazili niti se zaustavljali. Kad smo, prošavši Vukovar, došli u našu župu Sotin, zaželio sam da malo skrenemo i vidimo tamošnju veliku župnu crkvu. I ona je u strašnom stanju, krov je potpuno uništen, još visi nekoliko crijepova, a župni stan je bez krova, grade, prozora i vrata, oronula ruševina. Prolazeai ostala mjesta do Iloka nismo imali prilike ništa pogledati. Došavši u Ilok zamijetili smo da ima više UNTAES-ovih vojnika, ali oni su bili na svojirn redovitim mjestirna. Nikakvih drugih okupljanja ili skupljanja ljudi nismo vidjeli. Pogotovo nismo nailazili ni na kakve smetnje.

– Od poeetka rata Vi ste po prvi puta mogli doai na to biskupijsko podrueje?
Da. Posljednji puta sam bio u Iloku 28. travnja 1991. kad je tamo bila krizma. A biskup Marin je, kao vizitator, bio nekoliko dana prije. Dakle, ovih dana ae se navršiti pet i pol godina od posljednjega biskupova posjeta toj župi i kraju! Biskup Marin bio je još jednom 1992. Inaee smo proteklih godina više puta molili, ali nam nije bilo dopušteno doai ni ovamo ni u Baranju. Kad smo stigli pred iloeku crkvu, vea je ondje bilo župljana. Došli su na misu. Jer, to je dan njihova župnog goda. A oeito, znali su i za naš dolazak. U dvorištu su bili naši sveaenici iz prekodunavskog, srijemskog dijela biskupije i iz Baeke. Jasno, doeekao nas je župnik pater Marko i svi su bili vidljivo obradovani. Misa u Iloku bila je zakazana za 10 sati, a mi smo stigli dvadesetak minuta prije. Odmah smo se spremili i sa sveaenicima u liturgijskom ruhu u skromnoj procesiji na pokrajna vrata ušli u crkvu. Glavni portal je vea otprije, zbog neugodnih okolnosti, zazidan. I predstavnici UNTAES-a, zamjenik genrala Kleina gospodin Derek Boothby i direktor za civilne poslove gospodin Gerhard Fischer, po svojoj su se želji ukljueili u procesiju. Na misi je bilo oko 300 vjernika, od toga nešto djece i mladih, a više starijih muškaraca i žena. Uz dva biskupa bio je ukupno 21 sveaenik. Me?u njima srijemski biskupski vikar Stjepan Miler, dva UNTAES-ova vojna sveaenika, dvanaest naših i subotiekih župnika iz Srijema i Baeke, eetiri franjevca (iz Iloka, Baea i Subotice i Zagreba) i dvojica grkokatoliekih župnika iz Srijema. Veaina sveaenika se prikljueila koncelebraciji, a nekoliko ih je u vrijeme mise ispovijedalo vjernike. Pod misom je pjevala cijela crkva, pobožno i skladno.

– Uputili ste im svoju pastirsku rijee?
Na poeetku mise pozdravio sam sve prisutne. Rekao sam im, da su u ove dane posvuda održani “Dani Iloka” i da mi je posebno drago što mogu danas s njima slaviti svetu misu. Nastojao sam im reai da upravo ovo, što biskupi k njima dolaze, pokazuje da se nešto pozitivno doga?a, korak po korak, da bismo se konaeno svi našli na svojim mjestima i na svojirn ognjištima. Zahvalio sam i elanovima UNTAES-a koji su ovo omoguaili i ukljueio u svetu misu sve Iloeane i sve vjernike iz okolnih mjesta koji su se tu našli (Mohovo, Šarengrad, Bapska…) te one koji su još razasuti, u progonstvu. Službeno nitko na bogoslužju nije bio od drugih kršaanskih zajednica, ali sam u svojoj rijeei i njih spomenuo i pozdravio. Na misi je propovijedao biskup koadjutor Marin. Svetoj prieest su pristupili gotovo svi nazoeni vjernici, a na kraju mise zapjevali “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata”. Poslije mise smo biskup Marin, provincijal i ja prošli kroz puk u crkvi. To je bio najdramatieniji i najteži, a i u neku ruku najljepši trenutak ovog susreta. Jednostavno – svi su plakali i pružali ruke. Jedva bi smogli koju rijee. Provalili su iz njih svi – godinama zbijeni – osjeaaji i uspomene. Slijedio je rueak, jednostavan i kratak. No, našla se i jedna torta. Kratko sam razgovarao sa župnikom patrom Markom. Bio je više puta u Vukovaru i iz ruševina donio po koju knjigu pa eak i ostatke ostataka (relikvije) svetog Bone, iz njihove razorene crkve. Njegova škrinja je razbijena i veaina sadržaja je nestalo.

– Kako biste saželi ovaj dan?
Pod dubokim sam dojmom svega što sam vidio i doživio. Drago mi je što smo Božjom pomoau i milošau i zagovorom sv. Ivana Kapistranskoga mogli susresti tamošnje vjernike i na neki naein duhom i vjerom povezati sve razasute Iloeane.
Nadamo se da ae konaeno svi napori, molitve i trpljenja uroditi plodom i da aemo uskoro svi, bez vojne pratnje, doai u svoju kuau, svoju župu i svoju biskupiju. Razgovarao Antun Jarm

O 10. obljetnici me?ureligijskog skupa u Asizu 27. listopada 1986.

KRŠAANSKE VJEROISPOVIJESTI I IZAZOVI ME?UVJERSKOG DIJALOGA

27. listopada 1986. papa Ivan Pavao II, po prvi put u povijesti Crkve, okupio je u franjevaekoj prijestolnici Asizu vrhovne poglavare svih svjetskih religija na zajednieku molitvu za mir. Prigodom obilježavanja desete obljetnice toga ekumenskog susreta 18. i 19. listopada u Papinskom salonu samostana franjevaca konventualaca u Asizu održan je studijski skup koji je priredio teološki institut u Asizu na temu “Kršaanske vjeroispovijesti pred izazovima me?uvjerskog dijaloga”.

Eetiri razloga za me?uvjerski dijalog
Uvodni govor na otvorenju tog skupa održao je predsjednik Papinskog vijeaa za me?uvjerski dijalog kardinal Francis Arinze i u njemu predstavio eetiri razloga koji potieu hitnost me?uvjerskog dijaloga i eetiri argumenta koji daju tom apostolatu puno znaeenje. Argumenti su: religijska pluralnost, svijet žedan pluralnosti i suradnje, hitnost zajedniekog sueeljavanja nekih od najveaih izazova i problema te sve širi spektar nasilja.
Tim eetirima argumentima kardinal Arinze je suoeio eetiri razloga: uzajamno obogaaivanje, otvorenost djelovanju Duha Svetog, dijalog i navještaj, put u inkulturaciju. “Doga?aj u Asizu” – podsjetio je predsjednik Papinskog vijeaa za me?uvjerski dijalog – “predstavlja jasnu poruku kako djelatnicima u evangelizaciji koji djeluju na terenu tako i teolozima koji predaju na fakultetima”.
“Religije si ne mogu dopustiti” – ustvrdio je kardinal Arinze – “da budu izuzete iz svijeta koji je u stalnom pokretu. Sljedbenici razlieitih religija pozvani su da se susretnu, da teže boljem uzajamnom upoznavanju, da se pitaju što mogu kao vjernici zajednieki ueiniti kako bi ovaj svijet ueinili mjestom gdje se može živjeti i djelovati”.
Biskup Michael Fitzgerald, tajnik Papinskog vijeaa za me?uvjerski dijalog, u svom se izlaganju posvetio najznaeajnijim autorima i izdanjima koji obra?uju me?uvjersku tematiku. On je istaknuo važnost teoloških istraživanja u pokoncilskom razdoblju osbito na podrueju Azije.
U poslijepodnevnim satima prvog dana skupa predavanje na temu “Me?uvjerski dijalog – pozicija reformirane Crkve” održao je pastor Paolo Ricca, dekan Valdenškog teološkog fakulteta u Rimu dok je jeromonah Atenagora Fasio, prvi grkokatolieki sveaenik talijanske narodnosti koji od g. 1994. obavlja službu župnika u Livornu u Italiji, govorio na temu “Me?uvjerski dijalog u pravoslavnoj teologiji – naeela i praksa”. Posljednje predavanje tog dana održao je mons. Elio Bromuri, docent za ekumenizam pri Teološkom institutu u Asizu u kojem je podsjetio na molitveni dan održan 27. listopada 1986. u Asizu te o promjenama u odnosima Katolieke Crkve i ostalih kršaanskih i nekršaanskih religija nastalim u posljednjih deset godina, a na koje je upravo taj skup izvršio presudan utjecaj.

Razlieiti pogledi na stvarnost me?uvjerskog dijaloga
Drugog dana, u subotu 19. listopada, održana su tri predavanja. Dr. Runard Granberg iz Uppsala u Švedskoj govorio je o “Me?uvjerskom dijalogu u protestantskoj teologiji – naeela i praksa”, umirovljeni biskup Grosseta Angelo Scoda, veliki rektor lateranskog sveueilišta u Rimu govorio je na temu “Naeela me?uvjerskog dijaloga u katoliekog teologiji” dok je dr. James Puglisi, ravnatelj centra “Pro unione” u Rimu govorio o “Me?uvjerskom dijalogu u dokumentima World Council of Churches”.
U poslijepodnevnim satima tog drugog dana nazoenima su se obratili veleeasni Philip Lewis, savjetnik za me?uvjerski dijalog bradfordskog biskupa u Velikoj Britaniji koji je održao govor na temu “Me?uvjerski dijalog u anglikanskoj teologiji” te Giuseppe Chiaretti, nadbiskup Perugie i predsjednik Tajništva za ekumenizam i dijalog Talijanske biskupske konferencije koji je zakljueio skup izlaganjem o “Ekumenizmu, evangelizaciji i me?uvjerskom dijalogu”.
Istodobno sa skupom u Asizu Francusko vijeae za deseti jubilej molitvenog susreta iz 1986. priredilo je u tom gradu u subotu 19. listopada “Dan molitve, posta i pomirenja”.
Tisuae redovnika razlieitih franjevaekih obitelji, žene i muškarci povezani s franjevaekom duhovnošau pristigli su iz svih krajeva Italije i drugih europskih zemalja kako bi zajednieki oživjeli sjeaanja na taj nezaboravan doga?aj. Redovnici, redovnice i vjernici su se okupili u bazilici Santa Maria degli Angeli u Asizu na sveeano Pokornieko slavlje, a potom hodoeastili do bazilike sv. Franje praveai stanke za molitvu, meditaciju i razmišljanje. Stigavši do bazilike sv. Franje sudionike je pozdravio kustos te bazilike o. Gulio Berrettoni. U ranim popodnevnim satima u gornjoj bazilici sv. Franje prire?ena je “Me?uvjerska molitva za mir”. Kardinal Francis Arinze tom je prigodom proeitao poruku Svetog Oca upuaenu redovnicima i redovnicama franjevaekog usmjerenja.

Od Asiza do Sarajeva – poruka mira
U poslijepodnevnim satima sudionici su slušali izlaganje izaslanstva iz Bosne i Hercegovine, nakon eega je generalni ministar franjevaca konventualaca o. Gianfranco Agostino Gardin, koji je predvodio pokornieko hodoeašae, uputio poruku svim sudionicima i svima onima koji su duhovno povezani s gradom sv. Franje. (SA) Prema “L’osservatore romano” od 20. listopada 1996.