CRKVE KRćŠANSKOGA ISTOKA

U povodu objavljivanja apostolskog pisma “Orientale lumen” donosimo pregled glavnih crkvenih zajednica krčđanskoga Istoka kako ga je donio talijanski katoli~ki mjese~nik “Jesus” u broju za lipanj o.g.

Razlike prema priznavanju ekumenskih koncila

Sve Crkve krčđanskog Istoka dijele se u tri velike skupine koje se razlikuju po tome koliko koncila priznaju kao valjane i obvezatne.
Pravoslavnima zovemo one Crkve koje priznaju 7 opđih sabora zaklju~no s Nicejskim II. g. 787.
Starim isto~nim Crkvama ili predkalcedonskim zovemo one koje priznaju samo 3 prva koncila, a ne priznaju 4. koncil, onaj Kalcedonski iz. g. 451.
Izraz pravoslavni (pravovjerni) prvi se put pojavio na Kalcedonskom koncilu g. 451. Nakon raskola izmešu Rima i Carigrada g. 1054. pravoslavnima se obi~no nazivaju Crkve koje priznaju prvih 7 sabora ali i predkalcedonske same sebe tako zovu.
Isto~nim katoli~kim ili sjedinjenim Crkvama zovemo one koje priznaju sve koncile zaklju~no s 21. odnosno Drugogim vatikanskim koncilom 1962-1965.

PRAVOSLAVNE CRKVE

Najvažnija ustanova u pravoslavnim Crkvama je patrijarhat odnosno patrijarčija na ~elu s patrijarhom. Prastari su pravoslavni patrijarhati Carigradski, Aleksandrijski, Jeruzalemski i Antiohijski. Peti patrijarhat iz krčđanske starine je Rimski koji obuhvađa katoli~ki krčđanski Zapad. Noviji su patrijarhati Moskovski, Srpski, Bugarski, Rumunjski i Gruzijski. Dvije su samostalne nadbiskupije Ciparska i Sinajska. Joč je deset pravoslavnih autokefalnih (samostalnih) Crkava: Gr~ka, Albanska, Poljska, Đečka i Slova~ka, Estonska, Letonska, Finska, Madžarska, Kineska i Japanska (“Jesus” u ovom pregledu ne navodi takošer samostalnu Makedonsku Pravoslavnu Crkvu zato čto njezina samostalnost joč nije priznata od drugih pravoslavnih Crkava).

Carigradska ekumenska patrijarčija
Ta patrijarčija duguje svoju važnost caru Konstantinu koji je g. 330. proglasio Carigrad (Konstatinopolis) glavnim gradom Rimskoga carstva. Carigradski koncil g. 381. odredio je carigradskom patrijarhu drugo mjesto u krčđanskoj hijerarhiji nakon rimskoga biskupa, a Kalcedonski koncil g. 451. proglasio je jednako dostojanstvo njih dvojice. Pravoslavne Crkve smatraju carigradskog patrijarha prvoga mešu jednakima (primus inter pares). Ta patrijarčija u nače doba okuplja 3 i pol milijuna vjernika.

Ruska Pravoslavna Crkva
Postala je autokefalnom g. 1448. Glasovita je zbog svojih manastira i razmjerno velikog broja vjernika: u nače doba njih 50 milijuna. Nakon revolucije g. 1917. bila je isprva u tečkom sukobu s vlastima, a zatim je – premda pod strogom policijskom paskom, pronačla modus vivendi koji joj je omoguđio opstanak. Ruska patrijarčija koje je na ~elu patrijarh Aleksij II. danas je, nakon Katoli~ke, druga po broju vjernika krčđanska Crkva.

Srpska Pravoslavna Crkva
Autokefalna beogradska mitropolija kao takva potje~e iz godine 1879. Nakon prvoga svjetskog rata viče autonomnih pravoslavnih Crkava na podru~ju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Jugoslavije) sjedinjeni su u jednu Srpsku Pravoslavnu Crkvu. Vjernika ima oko 8 milijuna u 20 eparhija (biskupija) na podru~ju bivče Jugoslavije, po Zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Od g. 1965. crkveno slavenski jezik zamjenjuje se u bogoslužju živim srpskim jezikom. Sadačnji je patrijarh Pavle.

Rumunjska Pravoslavna Crkva
Carigradski patrijarhat priznao je njenu autokefalnost g. 1885. a patrijarčijom je postala g. 1925. Smatra se da je apostol Andrija navječtao Evanšelje precima danačnjih Rumunja. Patrijarh sadačnji je Teoktist, stoluje u Bukurečtu. Ra~una se da ima viče od 17 milijuna vjernika u 8000 župa i oko 2500 monaha i monahinja u 133 manastira. Bogočtovni jezik je rumunjski.

Gr~ka Crkva
G. 183. nakon ustanka protiv Turaka i nastanka gr~ke države, proglačena je samostalna autokefalija i utemeljen “Sveti Sinod Kraljevine Gr~ke” s vrhovnim poglavarom atenskim mitropolitom. Carigradski patrijarh priznao je samostalnost Gr~ke Crkve tek g. 1850. Sada je na ~elu te Crkve nadbiskup (arhiepiskop) Serafin. Vjernika je oko 9 milijuna i oko 1200 redovnika.

STARE ISTOĐNE, PREDKALCEDONSKE CRKVE

Sirska Pravoslavna Crkva
Potje~e od krčđanske zajednice u Antiohiji koja se odvojila ne priznavči Kalcedonski koncil. Njihov je voša na tom koncilu bio Jakob Baradai pa je ta Crkva nazvana i Jakobitskom. Sjedičte patrijarha (Ignatijus Zakka I. Iwas) je u Damasku. Vjernika ima oko 250.000 rasprčenih u Siriji, Libanonu, Turskoj i Izraelu. U Indiji postoji samostalna Malankarska Siro-jakobitska Pravoslavna Crkva s oko milijun vjernika.

Koptska Pravoslavna Crkva
To je nacionalna Crkva u Egiptu. Potje~e od propovijedanja apostola i evanšelista Marka koji je mu~en u Aleksandriji oko g. 63. Smatra se bačtinicom Aleksandrijske Crkve i njezini vrhovni poglavari, poput onih Aleksandrijske gr~ke patrijarčije, nose naslov “papa i patrijarh”. Koptska Crkva, kojoj je sada na ~elu papa ćenuda III. s 4 milijuna vjernika najbrojnija je krčđanska zajednica na Bliskom Istoku.

Etiopska Pravoslavna Crkva
Predaja kaže da su je g. 330. utemeljila dva laika iz Sirije, Frumencije i Edesije koji su doživjeli brodolom uz etiopsku obalu. Do marksisti~ke revolucije g. 1974. bila je državnom crkvom. Godine 1959. Koptska patrijarčija o kojoj je do tada ovisila priznala joj je punu autokefalnost. Broji 16 milijuna vjernika. Sadačnji patrijarh stoluje u Addis Abebi a zove se Paulus.

Armenska Apostolska Crkva
Utemeljili su je apostoli Tadej i Bartolomej koji su ondje podnijeli mu~eničtvo. Krčđanstvo je ondje proglasio državnom vjerom kralj Tiridat III. g. 301. Nakon bolne unutračnje podjele koja je bila urodila s dvije jurisdikcije – jedna u Ekmijazdinu a druga u Ciliciji, u travnju 1994. uspjeli su se ponovno ujediniti izabravči poglavara Garegina II. Njegov je službeni naslov katholikos. Vjernika je u nače doba oko 6 milijuna.

KATOLIĐKE ISTOĐNE CRKVE

Ima krčđanskih Crkava isto~nih tradicija odnosno obreda koje su ostale od po~etka u zajedničtvu s Petrovim nasljednikom u Rimu. Nakon velikog raskola u 11. stoljeđu bilo je viče pokučaja približavanja i ponovne uspostave zajedničtva odijeljenih isto~nih Crkava s Petrovim nasljednikom. Sve isto~ne Crkve raznih obreda koje su u zajedničtvu s Rimom u nače se doba zovu isto~no-katoli~ke, a na podru~ju nekadačnje Austrougarske monarhije ustalio se naziv grkokatoli~ke.
Koncili koji su težili uspostavi jedinstva i koji su to donekle postigli bili su Lionski 1274. i Firentinski 1439. Svaka isto~na pravoslavna Crkva zadržava s potporom Petrova nasljednika vlastito drevno ustrojstvo, crkveno pravo, liturgijske obrede i propise, vlastitu duhovnost i moguđnost da se sveđeni~ki red daje i oženjenim mučkarcima. Pravoslavne i predkalcedonske Crkve koje su obredno srodne s tim katoli~kim crkvenim zajednicama ~esto izražavaju mičljenje da bi se one morale s njima sjediniti i da njihovo ovakvo jedinstvo s Rimom prijeđi nove moguđnosti ekumenizma. No, te drevne i redovito duhovnim životom i zvanjima plodne zajednice isti~u svoje pravo živjeti vlastitu bačtinu. Te Crkve uglavnom se dijele u pet obreda odnosno liturgijskih tradicija.

Bizantski obred
Katolici bizantskog obreda u isto~noj Europi potje~u od viče podru~nih sjedinjenja: Brest-Litovsk (1595-96) Učhorod (1646) Rumunjska (1697). Na podru~ju Kraljevine Hrvatske u sklopu Austrougarskog imperija g. 1611. uspostavljeno je bilo jedinstvo pravoslavnih prebjega s podru~ja ondačnjega turskoga carstva, ali se veđina od tih vratila u pravoslavlje kad je srpski patrijarh Arsenije Crnojeviđ potkraj 17. stoljeđa uspostavio svoje sjedičte u Vojvodini i Srijemu. U rimskom jedinstvu ostala je samo hrvatska grkokatoli~ka zajednica na Ćumberku koja vjerojatno potje~e od jedinstva koje je obnovljeno na koncilu u Firenci 1439. a koje se održalo u južnohrvatskom i crnogorskom primorju, odakle najvjerojatnije potje~e glavnina žumbera~kih uskoka. Poslije su na podru~je Hrvatske, Vojvodine te Bosne, doselili grkokatoli~ki Rusini i Ukrajinci. Sve njih s grkokatolicima u Makedoniji joč uvijek okuplja Križeva~ka eparhija sa sadačnjim sjedičtem u Zagrebu. Hrvatskih grkokatolika ima oko 15.000, a svih grkokatolika na podru~ju bivče Jugoslavije oko 60.000. U Ukrajini ih ima oko 5 milijuna, u Rumunjskoj oko jednoga milijuna u Slova~koj oko 200.000 a u Mašarskoj oko 240.000. Svaka od tih zajednica upotrebljava u bogosložju svoj živi narodni jezik.
Melkiti: katolici bizantskog obreda na crkvenom podru~ju Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema. Patrijarh ima sjedičte u Damasku a vjernika je oko 500.000.

Sirsko isto~ni ili kaldejski obred

Kaldejci: babilonsku patrijarčiju sa sjedičtom u Bagdadu Sv. Stolica priznala je g. 1696. Tih vjernika ima oko 270.000, a ira~ke su narodnosti.
Siromalabarci: su krčđani u Indiji koji po predaji potje~u od apostola Tome. Obredno i stegovno srodni su Sirskopravoslavnoj Crkvi. Ta Crkva danas broji oko 2 miljuna vjernika. Portugalska kolonizacija na podru~je Malabara u Indiji izvrčila je veliki pritisak latinizacije, prevošenja tih vjernika na rimski obred.

Sirsko zapadni ili maronitski obred

Sirokatolici: povratnici u katoli~ko zajedničtvo iz redova Sirske Pravoslavne Crkve. U sklopu su Antiohijske patrijarčije a ima ih oko 80.000.
Siromalankarci: odvojili su se od Sirske Pravoslavne Crkve u Indiji i pridružili katoli~kom zajendičtvu. Ima ih oko 200.000.
Maroniti su prvi obnovili jedinstvo s Rimom g. 1181. Ime im potje~e od sv. monaha Marona koji je živio u 5. stoljeđu. Patrijarčija, utemeljena g. 1215. ima sjedičte u Bkerke u Libanonu a broji oko milijun vjernika. To je jedina isto~na obredna zajednica koja je cijela u jedinstvu s Rimom.

Armenski obred

Armenski katolici od 1740. pripadaju patrijarčiji Sis sa sjedičtem u Bejrutu a ima ih 200.000.

Aleksandrijski obred

Koptski katolici od 1895. u sklopu aleksandrijske patrijarčije sa sjedičtem u Kairu. Ima ih oko 80.000.
Etiopski katolici: kao takva zajednica potje~u iz pročlog stoljeđa a od 1961. imaju svog mitropolita u Addis Abebi. Tih je vjernika oko 75.000.