U BUDIMPEŠTI DVA SUPROTNA IZVJEŠAA O VJERSKIM SLOBODAMA U HRVATSKOJ

Amerieka novinska agencija CNS tvrdi da je predstavnica židovske zajednice iz Zagreba optužila hrvatsku vlast za davanje nepravednih povlastica Katoliekoj Crkvi u Hrvatskoj i za kršenje prava manjih vjerskih zajednica. Predstojnik Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije odbacio je tu optužbu tvrdeai da Crkva nije izdala svoje ideale niti se prodala vlasti.

Amerieka katolieka agencija CNS tek je 24. svibnja objavila izvješae sa skupa u organizaciji ameriekog sveueilišta Emory (Atlanta, Georgia), koji se održavao u Budimpešti od 6. do 9. svibnja, a u sklopu dvogodišnjeg projekta Instituta za pravo i religiju toga sveueilištu na temu “Prozelitizam u svijetu”. Dopisnik CNS osobito je istaknuo izlaganja predstavnice židovske zajednice Jasminke Domaš i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije dr. fra Ilije Živkoviaa.
“Predstavnica malobrojne židovske zajednice Hrvatskoj optužila je hrvatsku vlast za davanje nepravednih povlastica Katoliekoj Crvi u Hrvatskoj i za kršenje prava manjih vjerskih zajednica” – navodi se u izvješau CNS. Izgleda da hrvatska država, namjerno ili slueajno, podupire samo jednu religiju i Crkvu, istieuai njezine povijesne zasluge u oeuvanju nacionalnog identiteta”, rekla je Jasminka Domaš govoreai na radnom sastanku. “Državna sredstva duštvenog priopaivanja identificiraju kršaansku poruku samo s katoliekim iskustvom”, rekla je g. Domaš te istaknula da su hrvatske vlasti ranije opravdavale ogranieenja individualnih sloboda u zemlji einjenicom da “nije pravo vrijeme za demokraciju dok je zemlja u ratu”.
Ona je tako?er dodala da se to “odga?anje” postupno šrilo i postajalo “teško iskorijenjivo”.
“Katolieka Crkva nije svraaala pozornost na osjeaaje pripadnika manjinskih vjerskih zajednica kada je poeetkom devedesetih vjeronauk bio uvo?en u škole te je djecu iz muslimanskih, srpskih, židovskih i ateistiekih obitelji promatrala kao ‘neprijateljsku skupinu'”, rekla je, prema CNS, Jasminka Domaš.
Gospo?a Domaš je tako?er istaknula da su ueenici koji nisu katolici, nesposobni podnijeti pritisak prema manjinama, poha?ali katolieki vjeronauk i bez znanja svojih roditelja.
“Uvo?enje vjeronauka u školama, osobito za vrijeme rata, namjesto da je ujedinjavalo mlade ljude u einjenju dobra i ostvarivanju mira, podijeljivalo ih je”, ustvrdila je Jasminka Domaš te nastavila: “Ja ne želim reai da je to Katolieka Crkva ueinila namjerno, ali su posljedice zastrašujuae”.
Jasminka Domaš, koja je zaposlena na Hrvatskom radiju u kulturnim i religijskim emisijama, rekla je da su državni mediji za vrijeme borbe za neovisnost od 1990. do 1992. god. svim vjerskim zajednicama omoguaivale pristup sredstvima društvenog priopaivanja.
“Ali se vremenom ta pluralistieka slika drastieno promijenila” rekla je Jasminka Domaš i dodala da je sada oko 90% vjerskog programa katolieko.
“Vjerski program pokriva samo doga?anja u Katoliekoj Crkvi i ne postoje inicijative da i predstavnici drugih vjerskih zajednica budu ukljueeni u rasprave o tekuaim društvenim, moralnim i vjerskim temama”, rekla je na kraju Jasminka Domaš.
Govoreai na istom zasjedanju, predstojnik Tiskovnog ureda pri Tajništvu Hrvatske biskupske konferencije, dr. fra Ilija Živkovia, rekao je da hrvatski Ustav iz 1991. god. jamei svim vjerskim skupinama “zakonsku jednakost i zaštitu države”, kao i “slobodu i nepovredivost njihovih sakralnih objekata”.
Dr. Živkovia je dodao da je Katolieka Crkva bila “istinska antiteza komunistiekom sistemu” te da je postala simbolom borbe za slobodu nakon prvih demokratskih izbora održanih 1990. god.
Uz to, svim se vjerskim zajednicama posveauje razmjerno vrijeme na državnoj televiziji kao i sloboda djelovanja u društvu i karitativne djelatnosti, ueenje i škole i primanje noveane pomoai.
On je tako?er istaknuo da su odnosi izme?u Katolieke Crkve i hrvatske države “uistinu dobri, prema nekima previše dobri”. Dodao je tako?er da se Crkva nastoji “osloboditi slike u kojoj ju prikazuju u sprezi s državom” i da ima uspjeha u nastojanju da odvrati sveaenike od “prekoraeenja ovlasti njihova pastoralnog djelovanja”.
“Predstavnici nove vlasti odlueili su ne spreeavati Crkvu u njezinu djelovanju. To se s jedne strane može tumaeiti u vidu respekta prema Katoliekoj Crkvi i njezinoj ulozi u narodu, a s druge strane kao politieki pokušaj vlasti da Katolieku Crkvu upotrijebi u svoje ciljeve. Vjerojatno ima i jednoga i drugoga”, rekao je dr. Živkovia.
“Toeno je da je primjetna tendencija s državne strane da se katolieka zajednica kao najveaa, tretira kao privilegirana. No, Katolieka Crkva budno nastoji da ne upadne u tu napast. Katolieka Crkva nije iznevjerila svoje ideale i nije se prodala vlastima”, istaknuo je dr. Živkovia.
O. Ilija još je istaknuo da su HBK i njezine ustanove bile eesto predmet kritike zbog svojih reakcija na zloporabu zakona i društvene nepravde.
“Mnogi kritieari Crkve prosu?uju crkveno djelovanje prema onome što je vidljivo u medijima, no malo se registriraju nedjeljni nastupi i hijerarhije i katoliekog sveaenstva na propovjedaonicama a, gdje Crkva eini sve kako bi osudila nepravdu nanesenu svakom pojedincu, bez obzira na njegovo podrijetlo i vjersku opredjeljenost. Me?utim, primjeauje se da odre?ena državna javna glasila nastoje ignorirati crkvene izjave kojima ona osu?uje kršenja ljudskih prava i korupciju”, zakljueio je dr. Živkovia.
U ožujku je Ivan Eieak, predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora, rekao da su izjave crkvenih predstavnika nakon 1995. kada su oslobo?eni zaposjednuti dijelovi tzv. Krajine “gorjele od trijumfalizma”, te istaknuo da su te izjave “najozbiljniji moralni neuspjeh Crkve nakon drugoga svjetskog rata”.
Katolieka informativna agencija-Zagreb optužila je stoga kasnije Eieka za klevetanje Crkve, dodajuai da je kardinal Franjo Kuharia u intervjuu iz g. 1996. optužio sva poeinjena zlodjela kao i njihove poeinitelje.
Me?utim je u razgovoru za Iku gospo?a Domaš istaknula da je dopisnik CNS pogrešno naveo da je ona na skupu sudjelovala kao predstavnik židovske zajednice u Hrvatskoj; ona je, naime, sudjelovala kao struenjak za vjerska pitanja na poziv Sveueilišta Emory. Tako?er je istaknula da dopisnik CNS nije dobro razlikovao njeno mišljenje od citata koje je ona navodila iz nekih novinskih izvješaa. Predavanja koja su g. Domaš i dr. Živkovia održali u Budimpešti nisu objavljena u tisku. (SA)

“KARDINALI TREAEG TISUALJEAA” – KNJIGA VELIKIH IZAZOVA

U Rimu je, u izdanju Vatikanske izdavaeke kuae, krajem svibnja 1996., izašla knjiga “Kardinali treaeg tisualjeaa” u kojoj više kardinala iznosi svoja životna iskustva te ukazuju na izazove pred kojima se nalazi Katolieka Crkva na pragu treaeg tisualjeaa. Poticaj za objavljivanje takve knjige dao je poljski fotograf Gregorz Galazka koji je posljednjih godina potretirao 158 kardinala.
U knjizi kardinali u kratkim intervjuima razglabaju vrlo aktualna suvremna pitanja glede išaezavanja kršaanskog ozraeja u javnom životu, etiekog relativizma, odnosno nesigurnosti glede osnovnih naeela vjere i audore?a, te ekumenskih i me?ureligijskih odnosa.
U treae tisualjeae vea smo zapravo ušli
“Glede 2000. obljetnice Kristova ro?enja, nju smo vea prešli. Dionizije Mali (Exiguus), redovnik iz petog stoljeaa pogrešno je odredio godinu Isusova ro?enja, odnosno poeetak kršaanske ere (Isus se zaista rodio oko 7 godina prije – op.ur.). Stoga, ne bih pretjerivao, ne bih mistificirao u smislu nekog milenarizma (Tim se nazivom oznaeuju neistinita proroeanstva i paniena oeekivanja da se na smjeni tisualjeaa treba dogoditi nešto presudno, eak sudnji dan, što se je u Europi doista oeitovalo prilikom završetka prvog tisualjeaa – op.ur.). Jubilej godine dvijetisuaite treba promatrati kao važnu prigodu za spominjanje Isusova ro?enja u kršaanstvu i u cijelom svijetu”, upozorava u toj knjizi kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere.
Ismijavanje vjere i kreposnog života
“Crkva i svijet prolaze najdublju krizu svih vremena, prouzroeenu sekularizmom i njegovom sklonosti ismijavanja vjere i kreposnog života istodobno promieuai nevjeru i nemoral”, istiee nizozemski kardinal Adrianus Johannes Simonis iz Utrechta.
“Unutar poimanja istine i slobode” – objašanjava kardinal Camillo Ruini, papin vikar za rimsku biskupiju – “doga?a se najpresudnije nadmetanje kulture i društva u kojem živimo. Dok je za Isusa Krista istina, koja je on sam, jedino moguae poeelo izvorne slobode, danas se vrlo eesto smatra da je za eovjekovo oslobo?enje pitanja istine neophodno staviti pod navodnike ili eak prihvatiti kao jedinu sigurnost nepostojanje istine”.
Nesposobnost razlikovanja vjeroispovijesti i države u islamu
“Središnji problem s kojim se Crkva mora suoeiti”, istiee kardinal Godfried Danneels, bruxelski nadbiskup, “je evangelizacija naroda koji ‘još ne upoznaše Krista’ ali tako?er nova evangelizacija zapadnih zemalja gdje je življenje dobrim dijelom organizirano i osmišljeno bez Boga”.
Drugi važan problem, prema kardinalu Danneelsu, je odnos s islamom: “Ako on i dalje ostane ovako uporno u cjelini nepromjenjiv, bit ae to za sve velika nesreaa. Ja nisam protiv islama. Stavovi koje zauzima glede odre?enih moralnih pitanja zasigurano su valjani. Ja sam zabrinut zbog njegove slabe prilagodljivosti i zbog njegove nesposobnosti razlikovanja vjeroispovijesti i države”.
Opasnost mješavine razlieitih vjera
Glede odnosa s drugim vjeroispovijestima “za izbjegavanje moguaih miješavina razlieitih vjera potrebno je u katehezi objasniti što je Crkva”, tvrdi kardinal Joseph Louis Bernardin, eikaški nadbiskup, i zakljueuje: “Od presudne je važnosti poueiti narod temeljima vjere i Crkve. Crkva mora biti ujedinjena na temeljnim naeelima. Suvremeni svijet, osobito na zapadu, ne prihvaaa nametanja, vea želi razumjeti. Stoga smo pred izazovom proglašivanje evan?eoske poruke na naein da bude prihvatljiva za suvremenog eovjeka”. (SA)

“KOLIKO POMIRENJA MOŽEMO PODNIJETI, KOLIKO GA TREBAMO I KOLIKO GA PRUŽAMO”
Predavanja o pomirenju dominikanske Komisije “Justitia et pax”
“Koliko pomirenja možemo podnijeti?”, “Koliko pomirenja trebamo?” i “Koliko pomirenja možemo pružiti?” izlaganja su održana od 23. do 25. svibnja u Europskom domu u Zagrebu u organizaciji Komisije “Justitia et pax” Hrvatske dominikanske provincije, a pod vodstvom dominikanca Frane Prcele.
Profesor filozofije na Hrvatskim studijima Sveueilišta u Zagrebu dr. Franjo Zenko pokušao je dati razgranieenje filozofskog i teološkog promišljanja pomirenja u izlaganju “Koliko pomirenja možemo podnijeti?”. Tri su idealno-tipska pristupa pomirenju, smatra dr. Zenko. Prvi se može nazvati božansko-zapovjednim odnosno kršaansko-religioznim i on se odnosi na temeljno pomirenje eovjeka s Bogom koje je postignuto Isusovim žrtvovanjem i njegovom smrau. Drugi pristup, rijeeima prof. Zenka, je klasienopacifistieki, a treai znanstvenoistraživaeki. Kada se govori o pomirenju na našem podrueju nakon rata moraju se prihvatiti otežavajuae okolnosti koje se pritom javljaju, istaknuo je prof. Zenko. Nakon rata na našim podruejima, naime, postoji nepovjerenje spram pomirenja što se izražava u me?usobnim razgovorima, ali i preko javnih glasila, a što je rezultat neopisivih i prevelikih stradanja i zloeina. Obeshrabrujuae djeluju i mnoga osobna oeitovanja nekih sveaenika, redovnika i redovnica s kojima je prof. Zenko razgovarao u tijeku priprema za svoje izlaganje. Pomirenje je težak ein i stanoviti teret, buduai da eetverogodišnji rat u Hrvatskoj nikada niti jedna strana nije službeno objavila, niti je on završio pobjedom jedne i porazom druge strane, niti je tzv. SR Jugoslavija priznala Republiku Hrvatsku u njezinim me?unarodno priznatim granicama. Rat na našim prostorima, smatra prof. Zenko nije završen “iznutra”, vea je u krajnjoj liniji okonean intervencijom NATO-a. Narav pomirenja je moralnoga i duhovnog karaktera, stoga nakon ratnih razaranja, pa tako i nakon rata u Hrvatskoj, željenom pomirenju mora prethoditi mir koji je i za jednu i za drugu stranu u sukobu prihvatljiv kao eastan i pravedan, istaknuo je prof. Zenko. On je pritom upozorio kako ratovi koji se izrode u masovne jednostrane, a pogotovo u uzajamne, ratne zloeine razaraju same temelje buduaeg mira, a posebice onog trajnog i stabilnog.
Profesor istraživanja mira i konflikata na Sveueilištu u Muensteru i profesor za sistematsku teologiju i teološko istraživanje mira na Sveueilištu u Siegenu dr. Heinz-Guenter Stobbe izlagao je o temi “Koliko pomirenja trebamo?”. On je istaknuo kako revolucionarni element kršaanske poruke leži upravo u tome da je Bog ljudima oprostio krivnju prije nego li su postali grešnima, te da im je oprostio ljudske grijehe prije nego su oni izrekli ispovijest grijeha, te se s njima pomirio prije nego li su ljudi išta znali o potrebi pomirenja. To na neki naein uznemiruje i iritira ljude buduai da “mi ljudi mislimo da žrtva teške nepravde tek onda i samo onda može oprostiti poeinitelju njegove grijehe ako poeinitelj uvidi svoju nepravdu i prizna svoju krivnju”. Bit kršaanske poruke jest u tome da se eovjek može s drugim pomiriti jedino onda kada je pomiren sa samim sobom, a pomirenja trebamo to više, što manje vjerujemo da ga trebamo, istaknuo je prof. Stobbe.
Treae predavanje “Koliko pomirenja možemo pružiti?” održao je elan središnje Komisije “Justitia et pax” dominikanskog reda dr. o. Jean-Jacques Perennes. Dr. Perennes je istaknuo kako danas zabrinjava pojava fundamentalizma, i to ne samo fundamentalizam u muslimana, vea i strah od dijaloga i opsjednutost identitetom koji se pojavljuje eak i u kršaana. Pritom je istaknuo kako se doga?a da su se neke redovnieke zajednice, koje eine redovnici dvaju naroda u sukobu, a koje pritom nisu mogle postiai zajednieko življenje i zajednieku molitvu pod istim krovom, jednostavno podijelile na etniekoj osnovi. (MF)