Blato, (IKA) – U nastavku simpozija “Odgovor Družbe kćeri milosrđa Duhu Svetom tijekom vremena” koji je 1. i 2. listopada održan u samostanskoj dvorani “Bl. Marije Propetoga” Kuće matice u Blatu, održano je više predavanja. Pismenim radom “Proročki odgovor bl. Marije Propetoga na potrebe vremena” prilog tom dijelu simpozija dao je dr. Mladen Parlov. Na početku se osvrće na karizmu proroštva kao srce redovništva. Istaknuo je kako se nakon II. vatikanskog koncila za cijelu Crkvu može reći da sudjeluje u Kristovu proročkom poslanju. Na tragu koncilskih naglasaka papa Ivan Pavao II. će u apostolskoj pobudnici Vita Consecrata snažno istaknuti proročku dimenziju posvećenog života. Primjenjujući tvrdnje o karizmi proroštva kao srcu redovništva na životu bl. Marije Propetoga Isusa, autor ističe kako se lako dolazi do zaključka kako je sav njezin život snažno proživljen u karizmi proroštva. Nit vodilja čitavog blaženičina života bila je poslušnost i podlaganje volji Božjoj. Ona je izgarala za Božju stvar. To je uočljivo kod svake stranice, kako njezine autobiografije, tako i iz različitih duhovnih i drugih zapisa. Nadalje, istaknuo je i kako je samo utemeljenje Družbe proročki čin. Ona je također po proročkom nadahnuću djelovanje zajednice proširila na druga mjesta, ne samo unutar svoga naroda, nego čak i na drugi kontinent koji će postati kolijevka novih zvanja i nove snage Družbe. Upravo se danas vidi koliko je Marijina odluka da pođe u Argentinu bila dalekosežno proročki čin na korist samoj Družbi i Crkvi, istaknuo je dr. Parlov, te zaključio da ako se snaga redovništva proroštva crpi iz življenja evanđeoskih savjeta, te time redovništvo postaje izazov i poticaj suvremenom svijetu, tada je jasno da je čitavi život bl. Marije Propetog Isusa bio veliko proroštvo. Ne samo za zajednicu koju je utemeljila, nego i za cijelu Crkvu. Način na koji je živjela evanđeoske savjete predstavlja Mariju kao znak i Božji dar naraštaju koji je u svome življenju obilježen kulturom hedonizma, materijalizma, individualizma, relativizma.

Dr. Katica Knezović izlaganje “Kćeri milosrđa – u karizmi milosrđa tijekom 90 godina” predstavila je kroz slike sedam podloga duhovnosti kroz koje se moglo prepoznati djelovanje bl. Marije Propetoga Isusa i Družbe. Dr. Knezović podsjetila je kako su karizma i milosrđe neodvojivi jedni od drugoga, već i samim tim što proistječu iz istog korijena riječi. Božji duh poseban je dar kojim je netko osposobljen. Dar duha je darovan pojedincima, ali na službu naroda. Darovatelj ne prisiljava ni na što, već nudi dar, upozorila je. Pojasnila je i povezanost karizme i dara Duha Svetoga, kao i koji su to redovni a koji izvanredni darovi. U tom kontekstu podsjetila je i kako je jedna od stvarnih pojava Duha i vjetar, koji puše gdje hoće, no ne radi nered. Povezujući sve podloge s karizmom, istaknula je kako je karizmama obilovala pracrkva. Karizma se ostvaruje tako što Bog šalje svoga Duha i traži srce koje će zatitrati i odgovoriti. Dakle, riječ je o sinergiji “poziva i odziva”. Sveci nisu ništa drugo nego vjernici koji su svoj običan kršćanski život, onaj prvotni dar Duha, karizme proživjeli na izvanredan način. Dosegnuli su, “junački stupanj u življenju evanđeoskih savjeta” onih istih savjeta na koji su pozvani svi kršćani, zaključila je dr. Knezović.
O Franjevačkom svjetovnom redu u okruženju Družbe kćeri milosrđa govorio je dr. Nikola Mirošević. Uvodno je prikazao duhovni život u kojem je župa Blato imala veliki utjecaj na duhovni život mještana. Među mnogim društvima i bratovštinama koje su djelovale, bio je i Franjevački svjetovni red osnovan prije više od 120 godina. U svemu tome, danas nije moguće promišljati razvoj duhovne, odgojne, ali i kulturološke misli u Blatu, bez nazočnosti kćeri milosrđa, koje su se bez obzira na svoje podrijetlo uvijek svojim djelima osjećale Blajkama, rekao je dr. Mirošević. Govoreći o počecima FSR-a, istaknuo je veliku ulogu franjevaca s Badije u duhovnom vodstvu mjesnog bratstva. Nizom dokumenata podsjetio je na početak djelovanja FSR-a, iz kojih je bilo vidljivo da je i Marija Petković stupila u FSR godine 1917. te se aktivno uključila u njegovo djelovanje i promicanje.
Zaokružujući izlaganja, prisutnima se obratila i M. Emila Barbarić, generalna poglavarica Družbe kćeri milosrđa. Govoreći o temi “Izazovi za Družbu kćeri milosrđa danas” uvodno se osvrnula na izlaganja pojedinih provincijalki o stanju u Družbi. U tom kontekstu je istaknula kako sama statistika ukoliko ju se gleda ljudskim očima djeluje pomalo zastrašujuće, poglavito s obzirom na prosječnu životnu dob. No, to ne smije biti obeshrabrenje, jer Družba ima velike uzore bl. Marija Propetog Isusa i biskupa Josipa Marčelića. Sestre je pozvala na vraćanje izvorima, jer se tamo mogu naći odgovori kako odgovoriti na mnoge izazove današnjice. Osvrnula se na neke od izazova današnjice, poput pomanjkanja vjere u Božju providnost, pomanjkanja ljubavi, krizu slobode i odgovornosti, neodgovornost prema povjerenim darovima, izokrenutoj ljestvici vrednota, pomanjkanju duhovnosti i traganja za Bogom, krizi autoriteta, individualizmu, sekularizmu, nagomilavanju dobra, pomanjkanju skromnosti. Na svaki od navedenih izazova Barbarić je pokušala odgovorili savjetom iz autobiografije blažene Utemeljiteljice, te tako još jednom posvijestila kako življenje prve zajednice može biti uzor i danas, a utemeljiteljičine riječi ne samo da ne gube na aktualnosti, već su u duhu ranijih izlaganja uistinu proročke.
U duhu rasprave koja se temeljila na predavanjima, načelnik općine Blato Ivan Gavranić još jednom je zahvalio redovnicama te istaknuo kako je obaveza svih onih koji rade s djecom odgojiti ih da pozitivno razmišljaju o prošlosti i da pozitivno grade u budućnost. Redovnice iz Južne Amerike istaknule su da im je i ovaj simpozij putokaz za budućnost, čemu je temelj bogatstvo koje su otkrile u svojoj Majci Utemeljiteljici. One su pozvale susrestre na rekonstrukciju djela, tj. zaustaviti se vidjeti što možemo i koliko možemo, i vidjeti što od nas zahtjeva današnji svijet, koliko snaga imamo i kako možemo koristiti te snage, poručile su provincijalke Južno-američkih provincija.
U raspravi je kotorski biskup Ilija Janjić podsjetio kako je jedino čovjek koji je pun Boga i Duha Svetoga spreman za djelovanje i u teškim trenucima. Podsjetio je kako je Majka Terezija govorila da ne smije proći dan da nekoga ne razveseli. U tom duhu pozvao je i sestre da tako čine, jer život se sastoji od sitnica, ali sam život nije sitnica.
S. Nelija Pavković, provincijalka hrvatske provincije, osvrnuvši se na djelovanje u prošlim vremenima, istaknula je kako danas pred svima stoje izazovi, ali duh slabi. Stoga je pozvala na jačanje temeljne vrednote redovništva, a to je vjera, ufanje i ljubav što može biti dobar motiv mladima, zašto se žrtvovati
U zaključnoj riječi s. Emila izrazila je uvjerenje da je ovaj simpozij i zajedništvo bilo svakome obogaćenje. Bilo nam je darovano da bar malo zavirimo u blago pohranjeno u Božje djelo Družbe kćeri milosrđa, stoga još jednom zahvalimo Bogu za tu prebogatu riznicu koju ne smijemo ostaviti neupotrebljenu. Zahvalila je predavačima i predavačicama, osobito provincijalkama, koje su “na različite načine pokazale jedinstvo u različitosti, zajedništvo u rasprostranjenosti”. Ovo malo gorušičino zrno, Družbu, Gospodin je posijao po bl. Mariji Propetoga Isusa, po biskupu Josip Marčeliću upravo ovdje gdje se mi sada nalazimo i gdje se s poštovanjem sjećamo njezinih početaka, rasta i razvitka. Zbog toga djela Božjeg neka mu je naša hvala. Neka mu je hvala za iskazano povjerenje, za darovanu ljubav, snagu za sve ono što je bilo za sve ono što je trebalo podnijeti da to milosno djelo Božje ne ugasi, zaključila je s. Emila.