Istina je prava novost.

Pokop o. fra Nikole Radića

Split, (IKA) – U četvrtak 30. rujna u Kliničkom bolničkom centru na Firulama u Splitu, nakon duge i teške bolesti, u 82. godini života, 64. redovništva i 56. svećeništva preminuo je o. fra Nikola Radić, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. U subotu 2. listopada u nazočnosti mnoštva svećenika, redovnika i redovnica, rodbine, prijatelja, znanaca i župljana, u samostanskoj crkvi Svete Marije u Makarskoj misu zadušnicu za pokojnog fra Nikolu predvodio je provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Željko Tolić, koji je u homiliji govorio o njegovu životnom putu.
Na kraju mise od fra Nikole oprostili su se uime Splitsko-makarske nadbiskupije i odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića generalni vikar za pastoral mons. don Drago Šimundža, uime samostanske obitelji iz Makarske gvardijan fra Miljenko Odrljin, uime rodne župe fra Stanko Radić, uime Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Marijina bivši provincijal fra Jozo Peić, uime Reda Manje braće, brzojavno, generalni ministar fra Jose Rodriguez Carballo iz Rima.
Nakon mise zadušnice gvardijan fra Miljenko Odrlljin predvodio je sprovodne obrede. Fra Nikola je pokopan u samostansku grobnicu na gradskom groblju Svetoga Križa u Makarskoj.
Fra Nikola rođen je 12. ožujka 1929. u Baškoj Vodi kraj Makarske, od oca Jure i majke Mile. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Sinju, Visovcu i Zagrebu, a filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U franjevački novicijat stupio je 27. listopada 1946. na Visovcu. Doživotne zavjete položio je 1. studenoga 1952. u Zagrebu. Red đakonata primio je 11. rujna 1955. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 23. rujna 1955. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je u rodnoj Baškoj Vodi, u crkvi Sv. Nikole, 2. listopada 1955. godine. Nakon svećeničkoga ređenja fra Nikola se opredijelio za pastoralno poslanje. Tako mu je Uprava Provincije povjerila službu župnika, od 31. kolovoza 1956. do 26. kolovoza 1958., u dvije neretvanske župe, u nekadašnjoj župi sv. Jure u Pasičini, danas Staševica, i u župi Uznesenja Marijina u Plini-Stablini, zatim, od 26. kolovoza 1958. do 9. kolovoza 1961., u župi Uznesenja Marinina u Brštanovu u splitskoj Zagori. Poslije petogodišnje pastoralne djelatnosti, fra Nikola je od 20. kolovoza do 2. studenoga 1967. bio duhovnik u Franjevačkom sjemeništu u Sinju. Zatim je od 23. prosinca 1967. do 28. kolovoza 1976. obnašao gvardijansku službu u franjevačkom samostanu Svete Marije u Zaostrogu. Dok je boravio u Zaostrogu, sudjelovao je u župnim, redovničkim i odgojiteljskim djelatnostima: župnik je od 23. prosinca 1967. do 28. kolovoza 1976. u župi sv. Barbare u Zaostrogu i od 26. srpnja 1976. do 1. studenoga 1977. u župi sv. Jurja u Drveniku; u dva mandata je definitor u Upravi Provincije, od 29. srpnja 1967. do 16. srpnja 1970. i od 26. srpnja 1976. do 16. lipnja 1979. godine; upravitelj je Instituta za redovničku braću u Zaostrogu od 2. prosinca 1967. do 12. listopada 1974. godine. Poslije deset godina života u Zaostrogu, vodio je od 1. studenoga 1977. do 10. kolovoza 1979. župu sv. Mihovila u Prološcu kraj Imotskoga. Od 16. lipnja 1979. do 15. lipnja 1985. obnašao je službu generalnoga definitora u franjevačkom Redu Manje braće u Rimu. Zatim se vratio u Zaostrog i obnašao službu gvardijana od 12. kolovoza 1985. do 27. kolovoza 1991., kao i službu župnika u susjednim župama Pohođenja Marijina u Podaci od 12. kolovoza 1985. do 24. kolovoza 1989., i sv. Jurja u Drveniku od 12. kolovoza 1985. do 3. kolovoza 1992. godine. Zbog teške bolesti 4. kolovoza 1992. povukao se iz pastoralne službe u franjevački samostan Svete Marije u Makarskoj. Nakon liječenja i mukotrpne patnje, premješten je na oporavak u franjevački samostan Gospe Karmelske u Omišu. Okrijepljen sakramentima, fra Nikola je spremno dočekao smrt u Kliničkom bolničkom centru na Firulama u Splitu. Fra Nikola se, kako je istaknuto u oproštajnim govorima, isticao kršćanskom vedrinom, franjevačkom jednostavnošću, odgojiteljskom zauzetošću, svećeničkom požrtvovnošću, građevinskom radinošću i spisateljskom djelatnošću.