rigodno izdanje kazaličnog djela čto ga je napisao nezaboravni hrvatski dramaturg krčđanskoga nadahnuđa prof. dr. Vojmil Rabadan. Rije~ je zapravo o posmrtnom izdanju dramatizirane povijesti zagreba~ke katedrale koju je Rabadan napisao za davnu praizvedbu u velikoj dvorani sjemeničta na ćalati u Zagrebu 7. prosinca 1978. Bilo je to doba slavljenja “Trinaest stoljeđa krčđanstva u Hrvata” kad su se u načoj domađoj Crkvi, osobito u krugovima Glasa Koncila i Maloga koncila pojavljivali brojni pokučaji za oživljavanje hrvatskih katoli~kih povijesnih uspomena. Kad je Rabadan odlu~io prihvatiti se povijesti zagreba~ke katedrale da kroz nju oživi stoljeđa hrvatske povijesti, da ta katedrala postane, osobito mladima, trajno istaknuti podsjetnik na naču bogatu pročlost, on je zapravo unaprijed pripremao slavljenje 900. obljetnice zagreba~ke biskupije i postupao u istom duhu u kome je, bač o toj 900. obljetnici, Mali koncil pokrenuo i vodio veliko vjeronau~no natjecanje pod naslovom “Hrvatska u devet zagreba~kih stoljeđa”. Prednost je Rabadanova djela čto se moglo izvoditi i dvadesetak godina prije i u svako doba poslije spomenutog jubileja. ćteta je samo čto po načim sjemeničtima i osobito vjeronau~nim centrima čirom zemlje zamire, ili je veđ sasvim zamro, nekadačnji dobri obi~aj pripremanja i prikazivanja prigodnih kazaličnih igrokaza vjerskog sadržaja ili barem nadahnuđa. Sad kad je to djelo napokon objavljeno kao knjiga u prikladnom ruhu, moglo bi se o~ekivati odgovarajuđe zanimanje katoli~kih odgojitelja i vjerou~itelja u sjemeničtima župama i čkolama.
Igrokaz “Feniks na brijegu” izdala je pročle godine u vlastitoj nakladi autorova kđerka Dubravka Rabadan, posvetivči to izdanje “Svetom ocu Ivanu Pavlu II. koji je svojom prisutnočđu i ljubavlju uveli~ao proslavu 900. godičnjice Zagreba~ke biskupije 10-11. rujna 1994.”, takošer “Franji Kuhariđu, kardinalu i nadbiskupu zagreba~kome, iz zahvalnosti čto nam je omoguđio da budemo sudionici najveđeg dogašaja u povijesti hrvatske Katoli~ke Crkve”.
Knjiga je objavljena u “Zbirci pelivana Genezija”. Lik toga svetoga pelivana (glumca) narisao je Vojmil Rabadan davne 1934. godine uz objačnjenje da je “glumac Genezije, mu~enik iz Dioklecijanova vremena, usred progona krčđana spoznao vrijednost i ozbiljnost Evanšelja te ga je i sam prihvatio i za njega podnio mu~eničtvo (286. ili 303. g)”, te se danas “čtuje kao začtitnik kazalične umjetnosti i glumaca, a slavi 26. kolovoza”. Uz crtež je Rabadan napisao geslo “Oblectat arte educat” čto zna~i “zabavlja i umjetnočđu odgaja”. Pod tim je geslom u nizu tekstova za amatersku pozornicu pod nazivom “Mala scena”, u kojoj je svoje tekstove potpisivao pseudonimom J. Marinov, tih godina objavio, ili sam stvorio, niz prigodnih povijesnih igrokaza.
“Feniks na brijegu” je igrokaz fantasti~nog vremeplova. Dva dje~aka, Ćarko i Darko, dočavči po prvi put u Zagreb, umorni od razgledanja grada, dolaze u katedralu i ondje zaspu. Nođu im se u katedrali pridružuje davni zvonar, nođnik zagreba~ki, koji ih onda u slikama koji se pojavljuju kao bljeskovi provodi svim povijesnim radobljima, od stare crkvice ne tom mjestu prije osnutka biskupije i gradnje prve katedrale. Nižu se najistaknutiji djelatnici te povijesti, povijesna dogašanja povezana s viče uzastopnih ručenja i ponovnih izgradnji katedrale. Rašajuđi se tako iz svojih ručevina kao feniks iz pepela, katedrala je vrijedna naslova “Feniks na brijegu”. Izvodeđi na pozornicu povijesno poznate osobe, od prvog biskupa Duha koji je dočao u Zagreb 1094. do kipara Frangeč Mihanoviđa koji je umro 1940, Rabadan im stavlja u usta ne samo crkveno povijesno didakti~ke, nego i vrlo kriti~ke izjave. Suvremeni dje~aci saznaju da mašarski kralj Stjepan I. kome je katedrala bila posveđena i drugi mašarski karaljevi koji se spominju u vezi s katedralom a čtuju se kao sveci, zapravo nisu od Svete Stolice nikad proglačeni svecima, nego ih je to njihova Crkva u Mašarskoj od po~etka po~ela tako nazivati, te u nače doba nemamo nikakva razloga skanjivati se kriti~kog pristupa njihovim, ne uvijek krčđanskim, pothvatima. Rije~ima čto ih u igrokazu izgovara kipar Frangeč Mihanoviđ, Rabadan očtro kritizira najveđi dio svega čto je arhitekt Herman Bollé potkraj pročlog stoljeđa izveo u obnovi katedrale nakon velikog potresa. Zanimljivo je i tipi~no kako Rabadan uspijeva istodobno bespočtedno kritizirati a ipak ~uvati i utvršivati neprekinutu nit ponosne vijernosti hrvatskoj katoli~koj bačtini kojoj je ta katedrala postala znakom.
Vojmil Rabadan rošen je u Splitu 31. srpnja 1909. a umro u Zagrebu 5. sije~nja 1988. Pokazavči odmalena vičestruku nadarenost uz kalsi~nu gimnaziju privatno u~i glazbu, slikarstvo i glumu. Piče, prevodi, režira i glumi s vrčnjacima u brojnim prigodi~arskim amaterskim predstavama osobito uz Božiđ i Uskrs. U Zagrebu studira romanistiku, povijest umjetnosti i arheologiju, ali ubrzo postaje pomođni redatelj u Hrvatskom narodnom kazaličtu te sve zna~ajnijim djelatnikom u Hrvatskom književnom dručtvu Sv. Jeronim. U tom dručtvu tijesno surašuje s tadačnjim najistaknutijim katoli~kim javnim djelatnicima i stvaraocima Josipom Andriđem, Lukom Periniđem, oba Velimira Deželiđa, Kuzmom Moskatelom i drugima. Postaje urednikom zbirke “Dručtvena pozornica” koja se nakon desetog sveska naziva “Zbirka pelivana Genezija”. U tom su nizu izačli igrokazi inozemnih katoli~kih pisaca koji su u svojim zemljama razvijali katoli~ko amatersko kazaličte poput H. Gheona, H. Brocheta i F. Timmeransa. Nakon zavrčetka studija predaje u gimnazijama u Splitu i Senju, pokrđe reviju “Dom i svijet” i 1940. postaje prvim dramaturgom i redateljem Hrvatskog narodnog kazaličta u Splitu. Kad talijanski okupatori zatvaraju splitsko kazaličte Rabadan ide u Zagreb gdje u HNK djeluje kao redatelj i scenograf. Po zavrčetku drugoga svjetskog rata Rabadan je “nepodoban” i neko vrijeme u tamnici. Poslije uspijeva izdavati pod pseudonimom ili bez potpisa. G. 1949. dopučteno mu je da osnuje Zagreba~ko kazaličte lutaka u kojemu je sedam godina umjetni~ki voditelj, redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, ~ak glazbeni aranžer. Od g. 1955. djeluje kao slobodni umjetnik razvijajuđi vrlo plodno stvaralačtvo. Mešu ostalim prevodi hrvatsku prozu i poeziju na francuski i talijanski jezik, a na hrvatski prevodi s latinskog, starogr~kog, bugarskog, slovenskog, talijanskog i najviče s francuskog. Prou~avajuđi francuski srednji vijek doktorira tezom “Maistre Pierre Pathelin i mi”. Prevodi cjelokupno djelo francuskog pjesnika iz 15. st. Francoisa Villona. U književnoj reviji “Maruliđ” stekao je znatnu popularnost u intelektualnim krugovima niz njegovih napisa pod naslovom “Theatralia et alia”.
Djelo prof. dr. Vojimila Rabadana ostaje zadatkom prou~avanja osobito povjesni~arima ovovjeke hrvatske umjetnosti krčđanskoga nadahnuđa, a posmrtno izdanje “Feniksa na brijegu” javlja se kao poticaj oživljavanju nažalost zanemarene djelatnosti amaterskog kazaličta.

Ćivko Kustiđ