“Uziši ovamo i pokazat đu ti čto se ima dogoditi nakon ovoga!” (Otk 4,1). Polazeđi od tog poziva iz knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola ekumenski patrijarh Bartolomej I, ispunjajuđi želju koju je na Patmosu g. 1988. bio izrazio njegov prethodnik Dimitrije I, proglasio je g. 1995. Godinom Apokalipse, odnosno godinom Otkrivenja (Apokalipsa je gr~ki naziv te biblijske knjige). On poziva cijeli krčđanski svijet da o tisuđudevetstotoj obljetnici nastanka te knjige produbi njezinu poruku. Po Patrijarhovim rije~ima svi bi se krčđani ove godine tijelom ili barem mičlju trebali nađi na svetom otoku Patmosu gdje je Ivan Apostol u progonstvu pisao Otkrivenje. Patrijarhov poziv naičao je na znatan odjek. Vatikanski dnevnik “L’osservatore romano” u nedjelju, 16. srpnja, donio je opčirni prikaz s poticajem na sudjelovanje u tom jubileju. Đlan Komisije za tu proslavu prof. Ilias Oikonomou održao je predavanja u Ateni i na otoku Rodosu. Prirešuju se koncerti duhovne glazbe posveđeni poruci Otkrivenja. U rujnu đe se na otoku Patmosu održati mešunarodni kongres i Plenarni sastanak poglavara pravoslavnih Crkvi. Najavljeno je i krstarenje brodom koje đe pođi iz Carigrada, prođi kroz Efes i dođi na Patmos. Sudionici toga krstarenja posebno đe raspravljati o “Otkrivenju i ekologiji”. Ekumenski institut sv. Nikole iz Barija prirešuje od 1. do 11. rujna zborovanje na Patmosu posveđeno prou~avanju Otkrivenja.
Mešu brojnim studijama i drugim publikacijama koje su se veđ o tome pojavile isti~e se djelo “Ivanovo Otkrivenje” čto ga je napisao zaslužni docent atenskoga Teoločkog fakulteta Savvas Agourides a izdala ga izdava~ka kuđa “Pournaras” u Solunu. Veđ viče godina neumorni tamočnji teolozi ustanovili su u Solunu “Ekumensko dručtvo” koje službeno podupire carigradska ekumenska patrijarčija.
U spomenutoj knjizi prof. Agourides nastoji iznositi samo jasna tuma~enja, ne opteređujuđi ih pretjeranom stru~nočđu, ipak isti~e kako je važno uzeti u obzir sva dosadačnja prou~avanja Otkrivenja u svijetu. Posebno se isti~e pitanje koliko se proročtva u Otkrivenju odnose na buduđe dogašaje a koliko na dogašaje koji su se onda veđ dogašali. Jesu li neka od tih proročtava samo “vaticinija ex eventu” čto bi zna~ilo da na proro~ki na~in govore o veđ dogošenom i poznatom, ili su to možda samo proro~ki znakovi. Prof. Agourides smatra da su Ivanovi prikazi u toj knjizi po~etno nadahnuti povijesnim zbivanjima onoga vremena (progonstva, Rimsko carstvo, obožavanje imperatora) ali je njihovo zna~enje mnogo čire. Proro~ke poruke probijaju granice odrešenog razdoblja i postaju univerzalne poruke koje se odnose na život svakog vjernika i cijele Crkve. Ne bi valjalo Antikrista o kojemu Ivan govori poistovjetiti s ikojom odrešenom povijesnom osobom. Time bi se oslabila eshatoločka napetost otkrivenjskog navječtaja. Otkrivenje je zapravo napeto izmešu dvije to~ke, kao izmešu dva pola, izmešu povijesti i eshatologije (vje~nosti). No, za Ivana Apostola to i nisu dva razli~ita podru~ja nego jedna te ista stvarnost. U toj se stvarnosti nalaze i sotonska djela, krivobočtvo i obožavanje zemaljskih vladara. Kad Ivan govori o Zvijeri i o Zmaju (glave XII. i XIII.) to se doista može odnositi na mnoge silnike (Nabukodonozor, Neron, Kaligula, Hitler, Staljin itd.), ali zacijelo ne samo na jednoga od njih. Tu je viče rije~ o znakovnim izrazima borbe koja se nastavlja iz stoljeđa u stoljeđe.
Prof. Agourides je sa skupinom katoli~kih i pravoslavnih teologa prije 15 godina priredio i izdao veliki Rje~nik biblijske teologije Oleona Dufoura na suvremenom gr~kom jeziku. Komentator u “L’osservatore romano” Rosario Scognamiglio isti~e da je knjiga teologa Agouridesa vrijedna najveđe pozornosti i u katoli~kom svijetu. (ĆK)