Split, (IKA) – U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu 28. rujna održan je Susret s autorom na kojem je gost bio fr. Frano Prcela, dominikanac, teolog, autor i urednik velikog broja knjiga među kojima: “Sumnja kao krepost” (s Vesnom Kusin 2003.), “Dijalog teologije i umjetnosti. Razgovor teologa Ivana Šaška i slikara Dimitrija Popovića” (2003.) “Kad bismo bili dosljedni” (2004.), “Sto godina nije samo prošlost. Zbornik proslave 100. obljetnice Kongregacije sestara dominikanki svetih Anđela čuvara” (sa s. Dolores Matić 2007.). Za sebe kaže kako se više bavio tuđom pisanom riječju, nego vlastitom. Nedvojbeno je kako su zahvaljujući njemu mnogi književni, ali i svjedočki “biseri” ugledali svjetlo dana, baš kao što je to i knjiga koju trenutačno uređuje “Zabranjeno sjećanje” dominikanca koji je prošao 11 koncentracijskih logora i komunističkih kazamata. Fr. Frano svoje je osnovnoškolsko školovanje započeo u Trilju, nastavio u Zagrebu u kojem je završio Klasičnu gimnaziju te započeo studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je završio u Bonnu 1990. Njegov daljnji rad najvećim dijelom odvijao se u inozemstvu, a ponajprije je vezan uz znanstveno-istraživački rad.
Uz pisanu riječ povezan je dugi niz godina putem različitih časopisa koje je utemeljivao, s kojima je surađivao i koje je uređivao poput časopisa “Izazov istine”, “Kontakt” (Köln), “Kultura i religija u Europi” (Münsteru) itd. Dugogodišnji je suradnik različitih medijskih kuća poput zagrebačkog “Vjesnika”, Trećeg programa Hrvatskog radija, “Deutsche Welle” iz Kölna itd. Živio je i radio diljem svijeta, bilo da je tamo obnašao pastoralnu djelatnost te se bavio pisanjem kao u Düsseldorfu, Münsteru i Berlinu u Njemačkoj, ili da je bio na istraživačkom boravku u Moskvi, na radu u sklopu Hrvatske katoličke misije bl. Alojzija Stepinca u Chicagu, na studijskom boravku u Washingtonu. Trenutačno živi i radi u Berlinu kao stalni član Instituta Marie-Dominique Chenu. Obnašao je više službi u Crkvi. Najznamenitija je služba provincijala Hrvatske dominikanske provincije od 1999. do 2003. kad je bio najmlađi provincijal na svijetu. Tada je bio i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara. U to vrijeme pokrenuo je dva iznimna projekta: međunarodni dominikanski “Studijski tjedan učenja” (Bol-Dubrovnik) zahvaljujući kojem Hrvatska postaje središtem međunarodnog susreta dominikanaca u formaciju te “Pepelnicu umjetnika”, projekt pokrenut godine 2001., a nadahnut pismom Ivana Pavla II. upućenog umjetnicima godine 1999., ali i pozitivnim iskustvom suradnje teologa i umjetnika u Njemačkoj u sklopu sličnog kulturnog projekta. O uspjehu projekta svjedoči činjenica da se odvija već 10 godina na Pepelnicu u Zagrebu. Prcela je sudjelovao i na različitim projektima među kojima na projektu “Otvorena Crkva” pri Dominikanskoj provinciji u Düsseldorfu. Od 1995. do 1996. bio je službeni prevoditelj, a potom i član hrvatske delegacije u inicijativi za mir u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bio je i promotor za pravdu i mir Hrvatske dominikanske provincije.
U svojim člancima i izlaganjima osobito se bavio tematikom praštanja, pomirenja, suživota, dijaloga, (kršćanskog) identiteta, uloge intelektualaca u formiranju društva, odgoja mladih itd. Putanja njegova života i rada, a osobito ova zemljopisna ukazuje na to koliko je boravio u raznim dijelovima svijeta. Unatoč tome, zadržao je snažnu vezu s domovinom, kojoj se uvijek vraća i o čijoj stvarnosti uvijek promišlja. Domovinu nisi zaslužio, ona ti je dana i na tom daru moraš biti zahvalan, rekao je Prcela. Taj osjećaj zahvalnosti i njega motivira da sve što radi veže uz domovinu s nadom u boljitak.