Skoro svakodnevno stižu do nas na razne na~ine, naj~ečđe preko izbjeglica i prognanika, dramati~ne vijesti iz banjolu~kog kraja. Najnoviji prikaz koji je do nas dospio osvjetljava doista neuobi~ajeno dramati~nu i neizvjesnu svakidačnjicu mnogih katolika, kao i njihovih duhovnih pastira.

Sv. Terezija iz Presna~a i sv. Anto s Petriđevca u katedrali sv. Bonaventure – Caritas onemoguđen, katolici gladuju – Molitve i svijeđe pred slikama sedmero banjolu~kih mu~enika
Tragi~ni dogašaji koji su se zbili tijekom mjeseca svibnja, posebno u banjolu~kim župama Petriđevac, Presna~e i Trn; ubijanje dvojice sveđenika i redovnice, te ručenje i plja~ka sakralnih objekata, crkava, samostana i župnih pastoralnih centara, veoma su bolno pogodili tamočnje katolike. I na ovim tragi~nim primjerima, kao i na mnogim drugim koji se se u drugim župama banjolu~ke biskupije veđ ranije dogodili, zorno se o~ituje koliko su vjernici i njihovi sveđenici, redovnici, redovnice i njihov biskup Franjo mešusobno tijesno povezani! Ručenje crkava i crkvenih objekata, a posebno ubijanje sveđenika i redovnice, vjernici katolici – kako sami kažu – doživjeli su teže nego da su im vlastite kuđe uničtili ili da je netko od njihove najbliže rodbine ubijen. Kako su bolno i uplakano izgledala mnoga lica onih katolika koji su se, unato~ orgijanja zlobne rulje bijednika okupljenih poput hijena nad ugrabljenom žrtvom kliktali nad poručenim samostanom franjevaca i svetičtem sv. Ante Padovanskog na Petriđevcu, usudili približiti ovome omiljenom mjestu molitve! Sli~no i joč bolnije za katolike je bilo u Presna~ama u sručenom biskupijskom svetičtu sv. Terezije od Djeteta Isusa, gdje su kao svjedoci vjere i vjernosti Kristu i svome poslanju u Crkvi dali svoje živote neumorni apostol i prvi župnik te mlade župe, vl~. Filip Lukenda i vjerna i požrtvovna dugogodičnja suradnica u toj župi, sr. Cecilija! Kako su žalosno, tek izdaleka, smjeli promatrati vjernici i Petriđevca i Presna~a i Trna kako njihovi “hrabri” susjedi, davnačnji i skoračnji, raznose kao grabljive životinje sve ono čto eksploziv nije razručio ili vatra spalila. Pri tome im je bilo u svježem sjeđanju, kako su joč ne tako davno, uz mnoge žrtve i ljubav, zidali i izgrašivali svoje crkve, samostane i svetičta! Zlo je opet stračno trijumfiralo! Može li ga itko zaustaviti – pitaju se mnogi i vapiju Bogu za pomođ.
Spačen je iz ručevina svetičta mođnik s mođima sv. Terezije, kao i njezina velika oltarna slika i smječteni su kod biskupa. Mnogi su vjernici, posebno župljani Presna~a, bili duboko ganuti kad su saznali da se u katedrali nastavlja “Velika devetnica” u ~ast sv. Terezije, tj. posebne mise i pobožnosti, posebno u ~ast sv. Tereziji i sv. Anti Padovanskom obavljaju se u katedrali sv. Bonaventure. U prostorijama Biskupskog ordinarijata – tik uz biskupovu sobu – smječteni su nakon ručenja njihovog samostana oci franjevci: fra Dujo Ljevar, gvardijan i župnik, te njegovi pomođnici fra Stanko Buzuk, fra Ivica Matiđ i fra Ivo Jakovljeviđ. U istoj zgradi su, uz “domađe” redovnice i sestre “pogorelice” iz franjeva~kog samostana, s. Fidelis i s. Helena. Tu je otvoren i župni ured za župu Petriđevac, kao i za župljane župe Presna~e, dok su u samostanu redovnica u “Nazaretu” smječteni župnik i sestre iz župe Trn: fra Blaž Markoviđ, sr. Danica i sr. Emanuela.
Mnogi katolici nemaju ni najosnovnije za život jer je i biskupijski Caritas podijelio sve čto je preostalo od zaliha hrane nakon uničtenja Caritasovih spremičta u crkvenim zgradama na Petriđevcu i Presna~ama i nasilnog otušenja spremljene hrane za katolike i mnoge druge ugrožene ljude cijele te regije. A veđ tređi mjesec Caritas ne dobija dozvolu od lokalnih vlasti da doveze iz Zagreba prijeko potrebnu hranu i lijekove.
Uz sva nastojanja biskupa, sveđenika i redovnica, joč uvijek im nije dozvoljeno ni pristupiti u uzurpirane starodrevne samostane u Bosanskom Aleksandrovcu i u Novoj Topoli iz kojih su 4. svibnja o. g. protjerane i zadnje redovnice. Takošer nema dozvole za liturgijska slavlja i okupljanja vjernika ni u tamočnjim (očteđenim) župnim crkvama.
U katedrali su uz veliko skrčeno raspelo iz jedne poručene župne crkve postavljene fotografije čestorice sveđenika i jedne redovnice, nastradalih kao žrtve mržnje na Katoli~ku Crkvu tijekom rata. Tu se posebno rado okupljaju vjernici na molitvu, donose cvijeđe i pale svijeđe.
Ina~e svakodnevno traje nasilno izbacivanje vjernika iz njihovih stanova, ukoliko ih joč uopđe imaju, ali sve viče i iz vlastitih domova. Posebno su sada na udaru prigradska naselja i sela, nastanjena kroz stoljeđa isklju~ivo katolicima, kao: ćargovac, Vujnoviđi, Novakoviđi, Zalužani, Kuljani, Prije~ani, Drago~aj, Barlovci, Ivanjska, ćimiđ i dr. Ra~una se da je preko 350 katoli~kih domova u posljednja dva tjedna nasilno zauzeto. Osim svakodnevnog psihi~kog pritiska nisu rijetka ni fizi~ka nasilja nad nezačtiđenim katolicima u njihovim domovima. Nitko od službenih politi~kih predstavnika ne želi da jasno ustane u obranu ovih potpuno nedužnih, miroljubivih ljudi. Ali, zato ima veđi broj onih koji na najbrutalniji na~in – rije~ju i djelom – ~ine svakodnevno nove nepravde i zlo~ine nad nedužnim svojim sugrašanima. Jedino uto~ičte tim obespravljenim ljudima je biskup Franjo. Iako i sam viče od mjesec dana onemoguđen u kretanju i obilasku svojih ojašenih vjernika, ne posustaje u molitvi, postu i apelima u začtitu svojih vjernika, sveđenika, redovnika i redovnica. – I on i njegovi vjernici su uvjereni da se politi~ari i drugi utjecajni ljudi moraju viče, odlu~nije i konkretnije zauzeti za povratak temeljnih ljudskih, vjerskih i drugih grašanskih prava i sloboda katolicima i svima drugima na banjolu~koj regiji, kojima su ta prava i slobode joč prije tri godine oduzeta. Katolici i njihovi duhovni pastiri, na ~elu s biskupom Komaricom, ~vrsto vjeruju da njihove molitve, zavjeti, žrtve i odlu~na borba protiv zla neđe ostati bez Božjeg blagoslova. U tom uvjerenju ih pomažu svojim molitvama i solidarnočđu mnoga brađa i sestre diljem nače Domovine, kao i po cijelom svijetu.
I ovih dana banjolu~ki katolici vape svom začtitiniku i dragom “svecu cijelog svijeta”, sv. Anti Padovanskom dok u svojoj katedrali obavljaju devetnicu njemu u ~ast. Uslijed nemoguđnosti da se na sam blagdan sv. Ante vjernici župe Petriđevac i ostali mnogobrojni čtovatelji ovog omiljenog sveca okupe na ručevinama njegovog svetičta na Petriđevcu, proslava blagdana sv. Ante, za sve vjernike koji se usude dođi, planirana je u katedrali sv. Bonaventure.
U Banjoj Luci se nastavlja borba izmešu Dobra i Zla. Katolici ne gube nadu da đe Dobro kona~no ipak pobijediti! A oni žele biti na strani Dobra! (tabb)