Vinkovci, (IKA) – U povodu 130 godina vinkovačkoga vatrogastva, u nedjelju 26. rujna u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima misno slavlje predvodio je domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata mons. Tadija Pranjić. Sudjelovali su zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe (JVP) Vinkovci Antun Jelić, predsjednik Vatrogasne zajednice Vukovarsko-srijemske županije Zdenko Jukić, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice (HVZ) Ante Sanader, načelnik HVZ-a Željko Popović, izaslanik ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje Darko Lovrić, predstavnici vatrogasnih zajednica županija Osječko-baranjske, Brodsko-posavske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, zapovjednici javnih vatrogasnih postrojbi iz Slavonskog Broda, Osijeka, Belog Manastira, Đurđevca, Iloka, Vukovara i 26 općina i pet gradova s područja Vukovarsko-srijemske županije, predsjednik Gradskoga vijeća Senko Bošnjak, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić, predstavnici vojske i policije te autor monografije “Vinkovački vatrogasci 1880. – 2010.” mr. Zlatko Virc.
“Postoje službe koje su zaslužile posebno poštovanje u jednom narodu u svim događajima kroz koja smo i mi ovdje prošli, a to su upravo naši vatrogasci koji su u svakom trenutku bili spremni poći i uvijek su pošli pomoći svima nama kada bi nas, ne daj Bože, zadesile kakve životne tragedije”, rekao je na početku misnoga slavlja mons. Pranjić, spomenuvši posebno jedan događaj kojega, kako je rekao, “kao svećenik neću nikada zaboraviti. Smijem reći da je to bila najmračnija noć u povijesti Vinkovaca. Nikada nije bilo toliko tuge i tragedije kao u trenutku kada su 20. studenoga 1991. godine cijelo poslijepodne do kasnih večernjih sati, zločinačka agresorska tzv. JNA i četnici, paravojne postrojbe, gađali i razarali župnu crkvu koju su tada i zapalili. Dobro se sjećam grupe naših vatrogasaca koji su se na čelu sa svojim zapovjednikom od prvoga trenutka, kada se pojavio plamen, cijelu noć borili da spase župnu crkvu, i da njih nije bilo crkva bi potpuno izgorjela. Pod kišom granata, a stajao sam ovdje ispred kestena, oni su vršili svoju dužnost na čemu im posebno zahvaljujem i uime našega biskupa. To je služba koja je humanitarna, koja pomaže svakome od nas”. Misno slavlje animirao je domaći župni Mješoviti pjevački zbor “Sv. Cecilija”.