Đakovo, (IKA/TU) – U prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu 25. rujna održan je stručni skup za vjeroučitelje početnike, pripravnike i njihove mentore Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, koji je uz dva katehetska ureda organizirala i Agencija za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek. U prvom izlaganju savjetnice u zvanju prof. Anđelke Čajkovac pod naslovom “Pedagoške, socijalne i duhovne kompetencije vjeroučitelja kao odgojno-obrazovnog djelatnika” prikazana je pravna utemeljenost katoličkog vjeronauka u hrvatskom školstvu, te je opisan duhovni identitet vjeroučitelja temeljen na činjenici da je u školi riječ o konfesionalnom vjeronauku, a ne tek o religijskoj pouci ili religijskoj kulturi. Prof. Čajkovac citirala je biskupe, koji su u dokumentu “Na svetost pozvani” istaknuli: “Vjeroučitelji bi trebali nastojati otkloniti sve zapreke, kako bi Krist po njima, kao oruđu, poučavao i prosvjetljivao one koji su im povjereni.”
Duhovne komponente obuhvaćaju cjelovitost osobe, da je vjeroučitelj iskren vjernik i uvjereni katolik čije katolištvo treba biti javno i prepoznato, te da je čovjek Crkve ne samo po mandatu nego i po duhovnom uvjerenju. Vjeroučitelj treba biti i sretni “susretnik” istaknula je Čajkovac, jer je na svom putu susreo Krista, a treba se pridržavati “putnih znakova” – Božjih i crkvenih zapovijedi. Zauzeti tražitelj također je jedna od duhovnih kompetencija, koja obuhvaća traženje pred Bogom, među ljudima, u svijetu. Posljednja kompetencija opisuje vjeroučitelja kao sigurnog znalca, no njegovo znanje “ne mora biti za milijunaša, ali svakako mora biti za par tisuća kuna”, slikovito je usporedila predavačica i pojasnila da je potrebno što obuhvatnije znanje te posebno jasan nauk Crkve o Bogu, čovjeku i svijetu te povijesti i budućnosti. “Koliko god nam se činilo da nabrojene teze oslikavaju lik nama nedostižne osobe, duboko sam uvjerena da nam je potreban jasan i evanđeoski idealno oslikan lik katoličkog vjeroučitelja kojemu ćemo težiti kako bismo ostvarili cilj, a on je upoznavanje vjeroučenika s Kristom i upućivanje na susret s Njim, i to ne samo u intimi, nego i u zajednici Crkve”, rekla je Čajkovac.
Svojim izlaganjem dr. Vesna Bjedov, viša savjetnica za hrvatski jezik u osnovnim i srednjim školama pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek, vjeroučitelje je uputila u jezične kompetencije te dala naputke kako dobro oblikovati pisani rad kao dio stručnog ispita obvezatnog za sve vjeroučitelje. Cilj predavanja bio je razumjeti važnost jezične kompetencije vjeroučitelja i osvijestiti njezinu ulogu u odgojno-obrazovnom procesu. Svoje izlaganje Bjedov je započela citatom njemačkog književnika koji je zapisao: “Nastava je puno lakša od odgoja, za nastavu se mora nešto znati, a za odgoj se mora nešto i biti” želeći istaknuti potrebu sveobuhvatnosti kompetencija – profesionalne, pedagoške, didaktičko-metodičke i radne te za vjeroučitelje i religiozne, i duhovne, koje treba posjedovati, ali ih i znati primijeniti prenoseći ih na učenika – os oko koje se vrti svaka nastava. Mi smo u neposrednoj komunikaciji s učenicima i upravo zbog toga smo uzor kako svojim djelovanjem, ponašanjem, tako i svojim izražavanjem, naglasila je i pojasnila da jezične kompetencije obuhvaćaju ovladanost jezičnim normama u pisanoj i govornoj komunikaciji. Jezične norme sadržane su u rječniku, pravopisu i gramatici, a obuhvaćaju gramatičku, leksičku i stilističku te pravopisnu i pravogovornu normu.
Cilj pisanog rada na stručnom ispitu je provjeriti stručnu i jezičnu osposobljenost za samostalno obavljanje učiteljskoga posla. Kada je riječ o jezičnoj kompetentnosti važno je esej pisati hrvatskim književnim jezikom i znanstvenim stilom, oblikovati jasne i ne dvosmislene rečenice, bolje kraće nego dulje da se ne izgubimo u vlastitim mislima, izbjegavati fraziranja i nepotrebna ponavljanja. Sadržajna strana pisanoga rada treba pokazati poznavanje metodičke literature koja govori o zadanoj temi, vlastito iskustvo, sposobnost iznošenja određenih primjera i dokaza te također predlaganje određenih rješenja ili utvrđivanje problema, ovisno o kojoj je temi riječ. Ustroj rada sastoji se od uvoda, razrade i zaključka koje treba naglasiti formalno, uvlačenjem prvoga retka, ali i sadržajno te je vrlo važna točnost podataka i dokazivanje tvrdnji. U posljednjem dijelu predavanja Bjedov se osvrnula na pismenost, ukazujući na najčešće pogreške koje se pojavljuju u pisanim radovima vjeroučitelja pripravnika.
Uime osječke podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje vjeroučiteljima je o praćenju i ostvarivanju prava pripravničkog staža te postupka polaganja stručnog ispita govorila teologinja i viša savjetnica u zvanju Ankica Mlinarić. Uslijedila je tematska diskusija te četiri pedagoške radionice. Skupu je prisustvovao i pomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić koji je istaknuo važnost permanentnoga obrazovanja, a prisutne vjeroučitelje upoznao je s dr. Teutom Rezo, novom vršiteljicom dužnosti predstojnice Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije mr. Mario Rašić istaknuo je prednosti zajedničkih stručnih skupova vjeroučitelja Đakovačko-osječke i Požeške biskupije te je zaključio: “Vjeroučitelji ne mogu ostati na znanju stečenom po primanju diplome, već uvijek moraju ići dalje: ispitivati teren, društvo i povjerene vjeroučenike, te na temelju stečenih podataka ići u još dublje istraživanje vjere, dogme te čovjekova srca i duše”. Predstojnik je pozvao vjeroučitelje da se i dalje odazivaju na skupove koje organiziraju katehetski uredi i Agencija, a tako i na ono što se događa na razini biskupije i mjesne Crkve”.