Zagreb, (IKA) – Isusovac časni brat Franjo Ereiz preminuo je u petak 24. rujna na Fratrovcu u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti, u 63. godini života i 48. godini redovništva.
Brat Franjo rođen je 11. studenoga 1947. godine u Gornjoj Vrućici kraj Teslića, župa Bežlja u Vrhbosankoj nadbiskupiji. Osim njega roditelji Anto i Ruža imali su još pet sinova i četiri kćeri od kojih je jedna redovnica, s. Jasminka, članica zajednice Naše Gospe. U novicijat Družbe Isusove u Zagrebu brat Franjo stupio je 30. svibnja 1963. i na blagdan Ređenja Marijina 1965. položio prve zavjete. Nakon novicijata godinu je dana pomagao u krojačnici i općenito u zajednici. Poslije završenog vojnog roka stupio je u službu pomoćnog ekonoma u provincijalatu gdje je ostao sve do 2006. godine. Uz tu je službu istodobno dovršio osnovnu školu, upisao srednju ekonomsku i uspješno maturirao 1976. Zadnje je zavjete položio na blagdan Svih svetih Družbe Isusove, 5. studenoga 1978. u Zagrebu.
U kolovozu 1985. godine osuđen je u Tivtu na mjesec dana zatvora s bratom Matom Vlahovićem zbog klevete jednog razjarenog oficira JNA samo na pitanje ima li dozvolu pristati uz otok Gospe od Milosti i na njemu se zadržavati. Nakon obrazložene žalbe Republički sud u Titogradu dodao je još jedan mjesec zatvora. Tadašnje su režimske novine iskoristile tu klevetu prikazujući je kao istinitu za napad na Crkvu. U isto vrijeme u zatvoru u Kotoru zatvorenici su bili zadivljeni njihovom strpljivošću, ljubaznošću i molitvom. Kad su odlazili iz zatvora, mnogi su ih zatvorenici molili da se mole za njih.
Godine 2006. br. Franjo prelazi u Split u kuću novicijata i postaje zamjenik superiora i kućni ekonom. Početkom ljeta ove godine zbog zdravstvenih je poteškoća upućen u bolnicu u Splitu i tamo liječnici ubrzo konstatiraju rak u vrlo razvijenoj fazi. Uslijedila je borba za njegovo ozdravljenje u Splitu i u Zagrebu uz veliku potporu njegovih najbližih. Mnogi posjetioci u njegovoj bolesti bili su zadivljeni kojim je mirom živio svoje dane bolovanja i kojom pažnjom je uzvraćao na pažnju drugih. Takav mu je bio cijeli redovnički život: pun uslužne pažnje, bratske ljubavi i trajne spremnosti da pomogne gdje je god mogao pomoći. Njegova vedrina proizlazila je ne samo iz njegove naravi, nego također još i oplemenjena molitvom, Euharistijom i vjernim redovničkim životom. U prirodi koju je volio nalazio je Stvoritelja i Njega slavio. Subraća isusovci kao i vjernici koji su ga poznavali neće zaboraviti njegovu dobrotu.
Pogrebni obredi bit će u ponedjeljak 27. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoj u 15.50 sati a misa zadušnica služit će se nakon pokopa u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu.