Šibenik, (IKA) – U franjevačkoj crkvi Sv. Lovre u Šibeniku, gdje se nalaze zemni ostaci službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne, proslavljena je 21. rujna 304. obljetnica njezina preminuća. Tim događajem ujedno je započela i devetnica u čast sv. Mihovila, zaštitnika Šibenika i Šibenske biskupije.
Koncelebriranu misu predvodio je mons. Josip Delić, koji je ujedno i promicatelj pravde u postupku za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić. Okupljene vjernike u prepunoj crkvi uvela je u slavlje vicepostlatorica s. Terezija Zemljić, pročitavši samo neke od molitava i zahvala vjernika majci Klari koji se obraćaju njezinu zagovoru, kao i nekoliko svjedočanstava o uslišanim molitvama i zadobivenim milostima.
U propovijedi je mons. Delić usporedio duhovnost sv. Klare Asiške i Klare Šibenske za čiju zajednicu Knjiga od uspomene kaže da su “kćeri sv. Klare”. “Službenica Božja Majka Klara imala je u sv. Klari Asiškoj ne samo učiteljicu čije je učenje slijedila, već i uzor kako živjeti konkretni život. Bez obzira na vremensku razliku, više od 400 godina, u njoj plamti ista ljubav prema Bogu, a ona gledajući sv. Klaru crpi iz povezanosti s njom snažan poticaj kročiti putom savršenstva”, istaknuo je u propovijedi mons. Delić.
Majka Klara živjela je karakterističnu crtu franjevačke duhovnosti na koju je bila veoma osjetljiva: radikalnost siromaštva združenu s potpunim pouzdanjem u Božju providnost, imajući uvijek pred očima privilegij siromaštva koji je sv. Klara Asiška dobila od pape Inocenta III. a službenica Božja majka Klara prihvatila kao način života kojim je živjela karizmu sv. Franje.
U šibenskom samostanu Majka Klara je na herojski način provodila u djelo kreposti po kojima bi svaki vjernik trebao biti prepoznatljiv: vjeru, nadu i ljubav prema Bogu i bližnjemu, razboritost, pravednost, jakost i umjerenost, poniznost, duh pobožnosti i pokore. Premda je bila poglavarica, ona je služila bolesne osobe, prognanike, putnike, ne bježeći ni od najnižih poslova: ljubav pobjeđuje svaki otpor i onaj koji ljubi sve žrtve čini s radošću. Njezina vjera u stvarnu prisutnost euharistije bila je toliko velika i iz euharistije je ona crpila snagu za svagdanji život predanja Bogu i bližnjima. Zato je cijeli grad plakao u času njezine smrti, a pisac je zapisao “budući 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom.” A mi sada možemo reći za majku Klaru ono što papa Aleksandar IV. reče za sv. Klaru prigodom njezina proglašenja svetom: “Kako je samo živa snaga toga svjetla i kako samo snažno taj svijetli izvor blješti! Doista, to je svjetlo bilo zatvoreno u skrovitosti života u klauzuri a izvana je zračilo silnom snagom; skutrilo se u prostoru skromnog samostana, a izvana se širilo koliko je širok svijet. Klara je šutjela, ali se glas o njoj snažno pronosio” (FF, 3284).
Predstavljajući lik majke Klare, mons. Delić kazao je za nju da je najveća žena u gradu Šibeniku i Šibenskoj biskupiji i istaknuo važnost i ulogu svetaca: “Sveci mijenjaju svijet nabolje, trajno ga preobražavaju, unoseći u nj energije koje samo ljubav nadahnuta Evanđeljem može pobuditi. Sveci su veliki dobročinitelji čovječanstva.”
Mnogi vjernici zadržali su se na kraju mise u molitvi na grobu majke Klare prepunom cvijeća, zahvalnih molitava i upaljenih svijeća.

.