Dubrovnik, (IKA) – U Dubrovniku je u nedjelju, 12. rujna završio XIII. studijski tjedan za članove dominikanske obitelji u formaciji. U središtu susreta bilo je razmatranje teme “Sveti Dominik i poslanje propovijedanja”. Studijski tjedan otvorio je o. Alojz Ćubelić kratkim predavanjem “A kako propovijedati bez poslanja”. Istaknuto je Dominikovo nasljedovanje evanđeoskih ideala zajedništva i ljubavi koji su utemeljitelju Reda bili cilj u obnovi kršćanskog društva. Blagošću, suosjećanjem, plemenitošću i razumijevanjem sv. Dominik je uvidio smisao poslanja u svijetu potrebitih i siromašnih. Izvanrednom hrabrošću preuzeo je ulogu zaštitnika siromašnih te odlučio ispuniti to poslanje propovijedanjem i kreposnim djelovanjem.
Uvod u osnovnu temu studijskog tjedna iznio je o. Richard J. Ounsworth. U predavanju “Misija Riječi: Proročki poziv propovjednika” istaknuta je posebna uloga dominikanskog redovnika. Pozivajući se na Stari zavjet i suprotstavljajući se nekim uvriježenim mišljenjima, o. Richard je iznio stajalište da proroci i institucionalno svećenstvo ne čine nužno dvije suprotstavljene strane. Tako proroci nisu zamjerali svećenicima obredno slavljenje Boga uopće, već licemjernost istoga budući da među narodom nije bilo ljubavi, pravde i mira. Za dominikance to znači da u pripadništvu Crkvi imaju veliku odgovornost budući da opravdanim isticanjem njezinih pogrešaka ujedno pozivaju na autentičnije življenje Kristovog evanđelja. Pored toga, o. Richard je upozorio da proročki poziv dominikanaca također znači da govorom i djelom naviještaju nebesku budućnost koju je Bog pripremio za svijet, a koja je ujedno izvor nade i ohrabrenja.
Nakon o. Richarda predavanje je održao o. Thomas Eggensperger pod naslovom “Bartolome de Las Casas – Propovjednik tolerancije”. Riječ je o španjolskom dominikancu iz XVI. stoljeća koji se borio za prava južnoameričkih urođenika u španjolskim kolonijama. Vođen u evangelizaciji načelom da se čovjeku prava vjera može približiti samo uvjeravanjem razuma te blagim privlačenjem i opominjanjem volje, de Las Casas je slijedio tada neobično i za neke neprihvatljivo shvaćanje naravi urođenika spram kojih je pokazivao veliko poštovanje.
Drugi radni dan o. Thomas se osvrnuo na neke zaključke Opće skupštine Reda propovjednika iz Avile 1986. godine. U predavanju “Pet granica – ponovno istraživanje teorije poslanja” preispituje se značaj spomenutih zaključaka u aktualnom kontekstu. Objasnivši pojam ‘granica’ o. Thomas je iznio sadašnje značenje granice između života i smrti, tj. pravednosti i mira kao prvog izazova u svijetu, granice između humanoga i nehumanoga, tj. izazova marginalizacije, granice kršćanskog iskustva, tj. izazova univerzalističkih religija, granice religioznog iskustva, tj. svjetovne ideologije kao izazova te granice Crkve, tj. izazova nekatoličkih konfesija i sekti. Nakon aktualiziranja pet granica o. Thomas je iznio promišljanja koja se mogu formulirati kao konkretni prijedlozi u pogledu današnjih izazova.
U srijedu, 8. rujna, o. Richard se osvrnuo na Novi zavjet i činjenicu da svojim proročkim životom imamo udjela u utjelovljenju Sina u osobi Isusa Krista. Tema “Misija Riječi Tijelom postale: Kristološki poziv propovjednika” govori o pozivu dominikanaca da budu oblikovani prema uzoru Isusa Krista i tako oblikuju svijet koji sudjeluje u rađanju Kraljevstva Božjeg.
Posljednja dva predavanja održao je o. Joe (Joseph) Kavanagh. U prvome predavanju o. Joe pokušao je sagledati sv. Dominika iz današnje perspektive, a zatim današnje propovijedanje iz perspektive sv. Dominika. Govorio je o Dominiku kao čovjeku koji nas tjera na propitivanje, ruši naša uvjerenja o postojanu lakih rješenja te otvara put pročišćenju i produbljenju vjere. S obzirom na drugu perspektivu istaknuta je različitost našeg svijeta od Dominikovog, ali potreba za propovijedanjem je stalna. Dominikanci se danas “trebaju suočiti s globalnim pluralizmom koji traži sposobnost slušanja drugih da bismo također otkrili sebe i pronašli polazište za zajedničku nadu i djelovanje”.
Drugi izazov je sablazan suvremene Crkve, a riječ je o zlostavljanju djece od strane svećenstva i zataškavanju istog od strane odgovornih u Crkvi. O tome o. Joe kaže: “Trebamo se suočiti s tom krizom, razgovarati o njoj, moliti. Trebamo slušati druge, osobito žrtve i ponizno učiti iz njihovih iskustava i njihovih razmišljanja. Sve ovo moramo učiniti kao što je i Dominik to činio, iz ljubavi prema Crkvi i prema tolikima koji pate. Najvažnije u svemu ovome jest da ne smijemo ne učiniti ništa”.
U drugom i ujedno posljednjem predavanju Studijskog tjedna o. Joe je na poseban način govorio o nadi koja se nalazi u srcu propovijedanja. Ovo predavanje je imalo konkretnu osnovu budući da je opisano dominikansko učilište za laike koje je započelo s radom u Irskoj 2000. godine. Kroz zahtjevan petogodišnji studij do sada je prošlo oko tisuću polaznika koji se tako obrazuju u teologiji te stječu vrijedna i korisna znanja.
Nakon završetka tematskog dijela Studijskog tjedna dominikanci su se posvetili kulturnim događanjima i intenzivnijem zajedničkom druženju. Tako je u kapeli dominikanskog samostana održan koncert klasične glazbe, dok je subotu organiziran izlet na otok Lopud, piše u izvješću objavljenom na stranicama Hrvatske dominikanske provincije.