Hrvatski Majur, (IKA) – Sadašnji i nekadašnji stanovnici Hrvatskog Majura u Vojvodini proslavili su u nedjelju, 5. rujna svog nebeskog zaštitnika – sv. Marka Križevčanina. U subotu navečer 5. rujna svoj susret na Hrvatskom Majuru održala je mladež Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini. Njihovo slavlje je započelo misom na otvorenom, kod tzv. “Gabrićevog križa”. Misu je predvodio prefekt sjemeništa Dragan Muharem. Mladi su nakon toga svoj susret nastavili na salašu obitelji Gabrić. U nedjelju 5. rujna bila je svečana misa proštenja koju je predvodio generalni vikar Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin u zajedništvu sa župnikom župe Presvetog Trojstva u Maloj Bosni Lazarom Novakovićem, pod čiji teritorij spada i Hrvatski Majur, a suslavili su i mons. Andrija Anišić, koji je rodom iz Hrvatskog Majura, mr. Mirko Štefković, tajnik Subotičke biskupije i urednik “Zvonika” te Miroslav Orčić. U prigodnoj propovijedi mons. Večerin je rekao: “Danas dok proslavljamo Marka Križevčanina, mučenika iz hrvatskog naroda, pozivam vas da razmišljamo o svetosti… Možda bismo trebali naše svece skinuti s niša gdje smo ih smjestili, skinuti prašinu s njihovih slika i pustiti ih da hodaju zajedno s nama, hodaju pred nama. Oni, doista, s jedne strane, trebaju ostati na svojim pijedestalima i slikama da bismo se mogli dolaziti pred njih moliti za pomoć i zaštitu a s druge strane, moramo pustiti da nam dođu blizu, da nam svakome osobno progovore. Život svakoga sveca bogat je porukom i primjerom života za svakoga od nas i za svako vrijeme. Mi se moramo približiti životima svetaca kako bismo mogli iščitati njihovu poruku za život i da bismo od njih izmolili snagu za svaki dan… Iz života svetoga Marka Križevčanina, zaštitnika ovoga kraja, hrvatskog svećenika koji se školovao i službovao diljem Europe, ističem jednu crticu iz njegova života. Prilikom dolaska na svoj studij u Rim, u svojoj prijavi napisao je sljedeće: Marko iz Križevaca, Hrvat. Time je posvjedočio svoje nacionalne korijene i pokazao da je u svom hrvatskom narodu primio jezik, ali i odgoj koji je započeo u obitelji. S ponosom i poštovanjem odnosio se Marko prema svojim hrvatskim korijenima te nam je u tome primjer kako se odnositi i prisjećati se svoje narodne prošlosti. Povijest nije počela od nas, ona je započela davno i stoga postoje korijeni – obiteljski ali i stoljetni kršćanski i narodni korijeni na kojima mi rastemo i napredujemo. Nemojmo sjeći granu na kojoj sjedimo, jer ona grana koja se odsječe od stabla i korijena ne može više živjeti, jer nema odakle crpsti izvorni životnu snagu. Pozivam vas stoga da budemo uvijek ponosni na duboke kršćanske korijene našeg hrvatskog naroda i budimo dobri ljudi koji će svetošću svoga života i druge poticati na svetost”. Mnogi su vjernici i ove godine došli oživjeti sjećanje na to drago im i sveto mjesto i na godine kada su na Hrvatskom Majuru živjele brojne hrvatske katoličke obitelji. Bivši župnik, Andrija Šipek, sjeća se da je 1973. godine ondje imao blagoslov obitelji u oko dvije stotine salaša, a onda je jednom smišljenom akcijom to naselje gotovo u potpunosti raseljeno. Naime, ukidanjem vlaka koji je saobraćao do toga mjesta iz Subotice, koji je bio jedina stalna i sigurna komunikacija s gradom, prestala je raditi škola, a samim tim su obitelji s djecom bile prisiljene preseliti se u grad ili u selo Mala Bosna. Godine 1996., na incijativu Andrije Anišiće, tada mladoga svećenika, rodom iz Hrvatskog Majura, i uz podršku svećenika Antuna Gabrića, započela su godišnja okupljanja kod “Gabrićevog križa” a kad je Marko Križevčanin proglašen svetim, odlučeno je da se Hrvatski Majur stavi pod njegovu zaštitu, budući da su mise kod križa bile svake godine u prvu nedjelju rujna. Sada na Hrvatskom Majuru živi još desetak obitelji.