Zagreb, (IKA) – Vjernici župe sv. Maksimilijana Kolbea na zagrebačkome Bijeniku proslavili su 14. kolovoza blagdan svog nebeskog zaštitnika. Prijepodnevno misno slavlje predvodio je župnik fra Tomislav Cvetko, a svečano večernje fra Matija Antun Mandić, župni vikar u župi sv. Josipa Radnika u Galdovu. U koncelebraciji su bili dekan Gornjogradskoga dekanata preč. Franjo Prstec, svećenici iz svetoduškog samostana franjevaca konventualaca, te drugih zagrebačkih župa.

Mandić je podsjetio kako je sv. Maksimilijan na svojoj posljednjoj večeri koju je proveo sa svojim suzarobljenicima u bunkeru gladi poput Isusa hrabrio svoje drugove. On ih potiče da ljube jedni druge, potiče ih na molitvu da ne klonu duhom, već da hvale i slave Gospodina. I oni poput Isusa koji je bio smiren na svojem putu na Golgotu spokojno podnose svoju žrtvu dok nacistički vojnici, baš poput rimskih zadovoljno trljaju svoje ruke, jer posao je dobro obavljen. No, ljubav je opet pobijedila, i to ljubav koja se žrtvovala. Ako nema žrtve, nema istinske i prave ljubavi, rekao je propovjednik, te podsjetio kako nas i danas Isus poziva da po primjeru sv. Maksimilijana Kolbea ta žrtvena ljubav bude bit našega kršćanstva, da to bude onaj znak po kojemu ćemo biti prepoznatljivi u ovome svijetu.
Propovjednik je istaknuo kako je Maksimilijan Kolbe misionarskim naporima izgarao za povezivanje različitih kultura, vjera i naroda. Svojim novinarskim zalaganjem budno je osluškivao znakove vremena i upozoravao na probleme. U teškim vremenima najezde masonstva pokrenuo je čitavu Vojsku Bezgrešne kao izvor nade i sigurnosti vjernicima, drugom čovjeku, a kao kruna svega zahvaljujući njegovoj žrtvi danas je jedna obitelj živa, podsjetio je Mandić te upitao možemo li se mi pohvaliti takvim djelima. Svatko od nas pozvan je svakodnevno činiti dobro u svome životu, graditi novo nebo i novu zemlju. Po završetku mise, vjernici su iskazali počast moćima sv. Maksimilijana Kolbea.
Trodnevnicu pred blagdan predvodili su i propovijedali fra Miljenko Hontić, fra Michael Pavić i fra Ivan Poleto.