Amsterdam, (IKA) – U Nizozemskoj je zabilježeno 13 posto slučajeva eutanazije više u odnosu na 2009. godinu, objavila su nizozemska obavijesna sredstva, navodeći posljednje godišnje izvješće Povjerenstva za primjenu zakona o potpomognutoj smrti. Izvješće ističe kako devet liječnika nije poštovalo zakon o eutanaziji, koji nalaže da pacijenti budu informirani te da samostalno odluče. Povodom toga nizozemska udruga za dragovoljnu smrt želi otvoriti kliniku za takozvanu “slatku smrt”.
Osvrnuvši se na objavljene podatke u nizozemskim glasilima, prof. Lucio Romano, predsjednik udruge Znanost i život, primijetio je kako je riječ o opipljivom svjedočanstvu zastranjivanja proizišloga iz primjene, s zakonodavnog gledišta, biološke oporuke, odnosno raspolaganja vlastitim životom i sudjelovanja liječnika u oblicima aktivne eutanazije. Komentirajući ponašanje devetorice liječnika koji nisu poštovali zakon, zapitao se kako neki pacijent sasvim prepušten samom sebi, koji nema nikakav odnos s obitelji, bližnjima ni s društvom, može donijeti odluku. U takvoj situaciji ne može ništa drugo učiniti osim “samostalno” odlučiti, takvo je stanje sasvim oprečno temeljnome odnosu liječnika i pacijenta, pojasnio je prof. Romano.
Na primjedbu kako je u Nizozemskoj eutanazirano 2 posto od umrlih u 2009. godini, rekao je kako je taj postotak zastrašujući. Dobro bi došla sasvim oprečna odluka nizozemskom modelu koji služi kao uzor potporne civilizacije. Uopće nije uzor, bolje reći, uzor je u negativnom smislu. Slijedom toga tvrdim da u Italiji treba nastaviti raspravu o zakonu koji je pohranjen u zastupničkom domu. Dobro bi došao zakon koji štiti ne samo zdravlje pacijenta, blizinu, potporu i odgovorno ponašanje, a koji neće mistificirati eutanaziju. U Italiji treba što prije nastaviti raspravu o tome zakonu, kazao je prof. Romano.
Na upit o tijeku rasprave u talijanskome parlamentu rekao je kako je Povjerenstvo u zastupničkom domu učinilo pohvalan posao, istaknulo je neke problematike i nastojalo pronaći rješenje sukladno s ustavnim vrednotama, odnosno zaštitom života, dostojanstva osobe i samostalnosti pacijenta. Parlament mora što prije nastaviti rad, raspravu o zakonu; odugovlačenje može značiti zanemarivanje zakona koji je apsolutno potreban Italiji, ne treba čekati novi slučaj Englaro da se nastavi i ubrza rasprava o potrebnome zakonu, zaključio je profesor Romano.