Zmijavci, (IKA) – Blagdan sv. Lovre, zaštitnika Zmijavaca i Dan općine svečano je 10. kolovoza proslavljen misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Svih svetih pred više stotina vjernika predvodio imotski gvardijan, dekan i župnik fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju fra Marka Babića, profesora na splitskom KBF-u fra Vinkom Gudeljom, župnikom u Podbablju te još dvadesetak svećenika. Fra Zoran je u propovijedi istaknuo važnost sv. Lovre za sve kršćane. Upozorio je i na problem psovke i vrijeđanja svetaca koja se, nažalost, sve više ukorijenila u društvu, te poručio da se treba okrenuti prema Bogu i svoja djela i misli ispuniti božanskom ljubavlju.
Uoči svečane mise, na kojoj je pjevao Veliki mješoviti zbor župe Zmijavci, održana je tradicionalna procesija oko crkvenog dvorišta, u kojoj su predvođeni župskim barjacima iz župe Zmijavci mladići i djevojke u narodnim nošnjama nosili cvijećem ukrašenu svečevu sliku. Na kraju mise svima je zahvalio zmijavački župnik fra Frano Laco, pročitavši i čestitke nekadašnjih župnika u Zmijavcima fra Vinka Prlića i fra Marija Jurišića.
U najmlađoj imotskoj općini na slavlju zaštitnika okupili su se i gosti iz Karaševa u Rumunjskoj gdje živi hrvatska nacionalna manjina, predvođeni svojim svećenicima don Petrom Dobrom i don Petrom Regmilom. Župljani su se za blagdan pripravili trodnevicom koju su predvodili fra Ivan Režić i fra Vinko Gudelj.
Za sv. Lovru đakona vjeruje se da mu se grob nalazi na prostoru župe Zmijavci kod arheološkog nalazišta starokršćanske bazilike na Dikovači. Svetac se od davnina časti u cijeloj Imotskoj krajini, a napose u Zmijavcima jer su među arheološkim nalazima iz rimske antike i prvih kršćanskih stoljeća nađenima na prostoru župe, koje je pronašao ondašnji podbapski župnik fra Frano Tonković, iskopani ostaci i starokršćanske nekropole, za koju se pretpostavlja da je grob sv. Lovre đakona, koji je mučeništvo podnio 10. kolovoza 258. za rimskog cara Valerija.
Zmijavci, uz Cistu Provo, najmlađa župa Imotskoga dekanata, nalaze se u istoimenoj općini Splitsko-dalmatinske županije na jugozapadnom rubu Imotskog polja. Od davnine su pripadali prostranoj župi Podbablje, a potom je jedan dio pripao župi Runović a drugi je ostao u župi Podbablje. Župa se osamostalila godine 1982.