Istina je prava novost.

Slavlje Gospe Snježne u svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu

Petrovaradin, (IKA) – Za blagdan Gospe Snježne, 4. i 5. kolovoza, tradicionalno se od davnina hodočasti svake godine Gospi Tekijskoj u Petrovaradinu u srijemsko svetište Majke Božje Tekijske. Ti hodočasnički dani se u narodu zovu “Velike Tekije”.
Ovogodišnje slavlje započelo je u popodnevnim satima 4. kolovoza dolaskom tisuća vjernika hodočasnika iz svih dvadeset i devet župa Srijemske biskupije, iz susjednih biskupija Subotičke, Zrenjaninske i Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, te vjernika hodočasnika iz Beogradske nadbiskupije, kao i one iz Republike Hrvatske iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i iz drugih zemalja, te vjernika sestrinske Srpske pravoslavne Crkve koji rado dolaze u svetište na molitvu. Već su od 15 sati hodočasnici pristupali sakramentu pomirenja na hrvatskom, mađarskom, staroslavenskom i drugim jezicima.
Svečano pontifikalno misno slavlje u predvečerje slavlja, kojem su prethodile mise na staroslavenskom i mađarskom jeziku, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović uz koncelebraciju svih dvadeset svećenika koji djeluju u župama Srijemske biskupije, kao i svećenika iz susjednih biskupija. Na euharistijskom slavlju sudjelovalo je više tisuća vjernika hodočasnika kojima se u homiliji obratio biskup Gašparović. Najprije je kratko spomenuo povijest svetišta riječima: “Evo nas u Svetištu Gospe Snježne, Gospe Tekijske, na kojem je od 13. do 16. stoljeća stajala jedna crkvica bez tornja, posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bilo je to poznato proštenište njoj u čast. Stojimo na ovom mjestu na kojem su Turci porušili crkvicu i podigli drvenu muslimansku džamiju s minaretom i malim počivalištem koje se arapski zvalo ‘tekija’, odakle potječe i današnji naziv Tekije. Ovo je sveto mjesto gdje su isusovci pretvorili džamiju u kršćansku kapelicu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, kasnije crkvicu Gospe Snježne odnosno Gospe Tekijske. A mi se danas molimo i slavimo svete mise u ovom svetištu i pred slikom Bogorodice s Djetetom u naručju, koju je crkvici u znak zahvalnosti darovao princ Eugen Savojski, veliki vojskovođa i veliki štovatelj Majke Božje jer je Gospinim zagovorom pobijedio silnu tursku vojsku 5. kolovoza 1716. godine. Evo nas u Svetištu gdje je 1881. godine veliki štovatelj Gospe Tekijske Ilija Okrugić, župnik, opat i književnik, u dogovoru s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, izgradio ovu sadašnju crkvu. Ovo se mjesto proširivalo, obnavljalo i obnavlja se i održava i danas”.
Govoreći o Majci Božjoj biskup je nastavio: “Večeras slavimo Vigiliju blagdana Gospe Snježne i kao hodočasnici častimo Gospu Tekijsku. Blažena Djevica Marija, koja je po anđelovu navještenju primila Božju Riječ, Isusa Krista i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja i naša Nebeska Majka. Ona je živjela Kristov život u svojoj duši. Sve što je Isus proživljavao i doživljavao, od svoga djetinjstva sve do križa, odjekivalo je i u njezinu tihom srcu. Marija po daru velike milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske.”
“Marija se pokazuje kao naša Majka, u prvom redu time što nas uči. Ona nas uči vjerovati, nadati se i ljubiti. Zato je molimo da nam umnoži vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav i da nas ohrabri da ne gubimo povjerenje u Boga. Marija Majka nas uči moliti. Molila je mnogo i čuvala sve Božje riječi u svom srcu. Zato nas poziva da i mi molimo”, pozvao je biskup. Večernje slavlje završilo je tradicionalnom procesijom sa svijećama i s Gospinom slikom Križnim putem uz Svetište. Nakon slavlja u svetištu je upriličen prigodni vjerski program koji je trajao do kasno u noć.
Na blagdan sv. Joakima i Ane, 25. i 26. srpnja, tradicionalno se svake godine hodočasti u svetište Gospe Tekijske na tzv. “Male Tekije” i to iz svih krajeva Srijema, Bačke, Banata i šire, premda se to slavlje obilježava u okviru Petrovaradinskog dekanata. Naime, 26. srpnja 1754., na blagdan sv. Ane, svetište je posvećeno te se nastavlja hodočašće, koje je već do tada bilo ustaljeno, a Petrovaradinci i drugi ga nazvaše “Male Tekije”.