Požega, (IKA) – U povodu Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, požeški biskup Antun Škvorčević, u koncelebraciji s požeškim župnicima i svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova, predvodio je u katedrali svečano euharistijsko slavlje. Uz vjernike okupili su se i predstavnici branitelja, obitelji poginulih branitelja, predstavnici vojske i policije, Požeško-slavonske županije i Grada. Biskup je u uvodu kazao da su se sabrali kako bi se podsjetili na ono što se dogodilo prije 15 godina, iskazali poštovanje prema svima onima koji su u tom trenutku imali veliko srce i spremnost dati i život za slobodu svoje domovine, te u Isusovu žrtvu na oltaru uključili sve hrvatske žrtve za slobodu. Pozdravio je posebno hrvatske branitelje i obitelji poginulih branitelja. Podsjetio je da je taj dan i Marijin spomendan, obljetnica posvete crkve Sv. Marije Velike u Rimu, izgrađene nakon što je 431. godine Efeški sabor Isusovu Majku svečano proglasio Bogorodicom. Blažena Djevica Marija, dodao je, zagovornica je i odvjetnica hrvatskog naroda tijekom naših 14. stoljeća, a to je bila i dok je trajala borba za hrvatsku slobodu. U homiliji biskup je istaknuo kako zbivanjima prije 15 godina možemo pristupiti s povijesnog, političkog, pravnog i drugih polazišta i dodao kako ona nisu bez opasnosti da te događaje prosuđujemo s određenim interesom, pomračimo istinu i njome manipuliramo. Potaknut Isusovim prijekorom, upućenim Petru: “Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko”, biskup je kazao da nedavnim događajima na današnjem slavlju u katedrali želimo pristupiti vjernički, jer da Isus svojom riječju podsjeća kako je u našim osobnim životima i zbivanjima prisutan naum Božji, ono što je Bogu na pameti. Izjavio je to Isus nakon što ga je Petar počeo odvraćati od trpljenja i smrti. No, biskup je podsjetio kako je silno važna Petrova prethodna ispovijest vjere, da je Isus Sin Boga živoga. Ako je on Bog, onda je Marija Bogorodica kako je to proglasio Efeški sabor, te ono što je on ostvario ima svemirsko značenje, kazao je biskup i nastavio. “Sin Boga živoga položio je svoj život, i to krvavo na križu. I kroz taj čin svoje osobne i božanske ljubavi stvorio je određenu svemirsku stvarnost, za svakog čovjeka i cijelo stvorenje. Cijela stvarnost dobila je novu kvalitetu, novo značenje”. “Stoga onaj koji je kršten, vjernički je poput Petra prišao Isusu Kristu, ušao povjerenjem u njegovu blizinu, postao ozračen snagom njegove ljubavi te u svojim nutarnjim dimenzijama, u svojoj osobnosti postao određen – ne tek nekim ljudskim zakonitostima i interesima – nego Duhom, ljubavlju!” Na toj crti biskup je spomenuo: “Ako je većina naših branitelja krštenjem ušla u Isusovu stvarnost, postala zahvaćena tom ljubavlju, ako se u njihovim srcima nalazila ta Isusova blizina, snaga Božje ljubavi kao nadahnuće kojim su mislili o svojoj slobodi, o slobodi svoje obitelji, domovine, te iz tog nutarnjeg raspoloženja djelovali za oslobođenje svoje domovine, to je tako snažan duhovni podatak da se pred njim treba zaustaviti sa svim poštovanjem i zahvalnošću, bez ikakvih pokušaja da tu njihovu raspoloživost upotrijebimo za svoje vlastite ili tko zna koje druge svrhe.” Biskup se k tome zapitao: “Kako u Hrvatskoj danas stvarati odnos prema tim događajima a da se ne iscrpljujemo u nekim površinskim raspravama koje nisu ni činjenično ni dubinski istinite?” Dodao je da je “još tužnije kad netko zbivanja nedavne prošlosti Domovinskog rata svede na ono što je prekršaj i zločin. Nije to Domovinski rat. To je eksces Domovinskog rata. Kad netko samo po tome prebire i na tome gradi, naravno da nanosi veliku nepravdu onima koji su čiste duše i savjesti išli u rat, kojega nisu tražili ni željeli nego im je bio nametnut.” Biskup Škvorčević spomenuo je kako i prorok Jeremija vodi na put svojevrsnog pounutarnjenja povijesnih događaja. U teškom vremenu babilonskog sužanjstva prorok naviješta da dolaze dani kada će Bog s domom Izraelovim i Judinim sklopiti novi savez, staviti svoj zakon u njihovu dušu, upisati ga u njihovo srce i oni će tako postati njegov narod a on njihov Bog, istaknuo je biskup. Pojasnio je da je upravo takav novi savez ostvaren u krvi Isusovoj, upisan njegovom ljubavlju na križu u svakog čovjeka koji mu u vjeri otvara svoje srce. Biskup je obrazložio kako je obrana domovine pitanje savjesti. Upozorio je da spomenuti novi savez ima svoj temelj u ljudskoj savjesti te je nastavio: “U naravi je svakog čovjeka duhovna sposobnost kojom razumije što je dobro a što zlo. I mi možemo u savezništvu s dobrim ostvarivati svoj osobni život. Ali možemo podleći napasti te prihvatiti nutarnji šapat zla i postati saveznici zloće, pokvarenosti, zločina. Sve ono što na vani činimo skovano je unutra u tim našim duhovnim odrednicama, gdje se događa čovjek dobra ili zla, ostvaruje savezništvo sa životom ili smrću. Kada dođu teške situacije, kad nas pogodi zlo, postanemo osjetljiviji, sposobniji za dobro, okrećemo se Bogu. Tako je bilo u babilonskom sužanjstvu, tako je bilo i u Domovinskom ratu. Progovorila je neka nutarnja sposobnost, moć hrvatskog čovjeka, osobito mladog, koji je u dosluhu sa svojom savješću, s onim što je dobro, odlučio učiniti najbolje što može – braniti svoju domovinu, boriti se za slobodu svoje zemlje, za dostojanstvo svoje obitelji. I kad se pojedinačno savezništvo sa svojom dobrom savješću udružilo s drugima, ostvarila se hrvatska sloga, potpomognuta molitvom roditelja, žena, djedova i baka. Stvorilo se u Hrvatskoj duhovno stanje dobra, razumijevanja i solidarnosti. To je u domovinskom ratu bilo dragocjeno, baš to zajedništvo rodilo je hrvatsku slobodu.” Biskup je zaključio da nikakvi ljudski savezi ne mogu biti pokretači napretka ukoliko nisu utemeljeni na savjesti, savezu između Boga i čovjeka te je poželio da političari, vojnici i policajci, roditelji i drugi članovi obitelji poginulih branitelja kao i sami branitelji znaju i danas otvarati svoja srca i savjesti Bogu da ih on svojom blizinom ljubavi iznutra prosvjetljuje, osposobljuje da dobro misle o sebi, jedni o drugima, o povijesnim događajima i surađuju na istinskoj hrvatskoj slobodi i dostojanstvu. Biskup Škvorčević uputio je molitvu Isusovoj Majci za domovinu. Potom je prije završnog blagoslova kazao da su u ovoj misi bili duboko povezani i s papom Ivanom Pavlom II., velikim prijateljem hrvatskog naroda, utemeljiteljem Požeške biskupije, na što je podsjećala i misnica u koju je biskup bio odjeven, a primio ju je na dar od njegova tajnika, kardinala Stanislawa Dziwisza, krakovskog nadbiskupa. Spomenuo je kako su se pojedine hrvatske povijesne pobjede događale u marijanskom znaku, pa tako i u Domovinskom ratu, te izrazio radost što i ovogodišnja marijanska hodočašća Požeške biskupije započinju upravo na taj Marijin spomendan u katedrali, a nastavit će se za Veliku Gospu u marijanskim svetištima, posebno pak 21. kolovoza u Voćinu i 31. kolovoza u Pleternici. Podsjetio je i na tešku činjenicu da su u Slavoniji u tijeku Domovinskog rata razorena dva najveća marijanska svetišta, u Aljmašu i Voćinu, te je najavio da će ovogodišnja hodočašća u marijanska svetišta Požeške biskupije završiti 13. prosinca u Voćinu, na dan kada je prije 18 godina ondje do temelja razorena crkva i ubijeno 45 nedužnih ljudi te da će tada pokraj nove crkve biti otkriven lik žalosne Isusove Majke na spomen ubijenih Voćinaca u nedavnome ratu kao i svih palih branitelja. Pozvao je nazočne, osobito branitelje, da se pridruže tom slavlju. Misa u požeškoj katedrali na dan Domovinske zahvalnosti završila je himnom “Lijepa naša domovino”.