Marija Bistrica, (IKA) – Prvi tjedan mjeseca kolovoza u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici tradicionalno je hodočasnički posvećen blagdanu Preobraženja Gospodnjeg, Božjem Licu, koji se slavi 6. kolovoza. U taj slavljenički tjedan uklapa se i proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, kojim se posebno prisjećamo naših branitelja, koji se utkali svoj život u slobodu naše domovine, a koji pada i na dan posvećenja bistričke bazilike i na blagdan Gospe Snježne. U bistričko svetište 5. kolovoza hodočastili su brojni hodočasnici iz mnogih dijelova Hrvatske. Između ostalih, hodočastili su vjernici župa Zabok, Pregrada, Radoboj, Sveti Križ Začretje, Gornja Rijeka, Vinagora, Marinci, Križevci, Kalnik, Glogovnica, Lukavec, Miholec, Orehovec i drugi.
Središnje misno slavlje u Crkvi na otvorenom Bl. Alojzija Stepinca u bistričkom svetištu, na dan “Oluje” predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. U homiliji biskup je upozorio da danas zaboravljamo da naša sloboda ima cijenu. “Ne samo u trenutku postizanja slobode, koji je nažalost često plaćen patnjama, krvlju i životima hrabrih. Sloboda ima cijenu i u miru, cijena je odgovornost za rad, za život, odgovornost za zajednicu i opće dobro. Cijena je uključivanje u taj rad. Ništa ne može samo od sebe opstati. Napor da se održi sloboda, napor da se izgradi ova naša ovozemaljska domovina, napor da se stvori društvo u kojem se svaki njegov član osjeća zbrinuto i prihvaćeno – to je trajni napor”, rekao je biskup Gorski te nastavio kako nema svrhe kukati za prošlim vremenima i govoriti da su bila bolja od ovih. Osvrćući se na Sveto pismo napomenuo je kako je svakom vremenu dosta zla njegova. “Slavimo prošlost, ali ne ostajemo zarobljenici prošlosti. S ponosom se sjećamo oslobođenja i sa zahvalnošću istinskih branitelja, ali ne ostajemo na tome. Poučeni događajima nedavne prošlosti, želimo gledati u svoju budućnost. Mi nemamo druge ljude, ni drugo vrijeme, ni drugu ovozemaljsku domovinu, ni drugu životnu priliku osim ove. Tu učinimo ono što smo dužni učiniti, na što nas Bog poziva. I živimo ne od sjećanja, nego od vjere i sadašnjega rada. Bog blagoslivlja rad, a ne kritiziranje, blagoslivlja molitvu, a ne proklinjanje, blagoslivlja slogu, a ne razdor. Cijenimo rad i napor tisuća naših građana poštenih i vjernika, koji svojim radom i molitvom održavaju ovu zemlju. Budimo zahvalni ali i budimo ponosni. Budimo ponosni na svoju obitelj, premda vidimo nedostatke, budimo ponosni na svoje ljude, makar imali mane, i na svoju povijest, iako je obilježena nemilim događajima, na svoju domovinu, premda je mala i siromašna. Ali je naša! Ponos omogućava suprotstavljanje zlu. Ne dopušta da padnemo ispod ljudskog i vjerničkog dostojanstva. Tako se gradi zemaljska domovina sretnih ljudi. Tisuće mrtvih, ranjenih, pola domovine razorene preteška su škola da bi smo se smjeli igrati igre zaborava i neodgovornosti sadašnjeg trenutka dopuštati da se uruši iznutra ono što je stečeno životima drugih”, istaknuo je mons. Gorski te poručio: “Ne trebamo se bojati napada izvana, trebamo se bojati svoje nevjere, svoje nesposobnosti, svojega jala, svoje pohlepe i častohleplja, koje uništavaju pojedinca i društvo iznutra”. Homiliju je zaključio porukom: “Neka nam Marija izmoli zahvalno srce, onakvo kakvo je ona imala, zahvalno za Božja dobročinstva, za uslišane molitve, za drage ljude koji nas okružuju i brinu o nama, za one o kojima mi brinemo, jer tako stječemo svoje nebo, za one koji su za nas trpjeli, koji su za nas umrli, zahvalno srce da poput nje možemo uskliknuti zahvalni hvalospjev: Veliča duša naša Gospodina, jer velike nam stvari učini Svesilni.”