Križevci, (IKA) – U rezidenciji grkokatoličkih biskupa u Križevcima od petka 30. srpnja do nedjelje 1. kolovoza okupile su se na duhovnu obnovu supruge grkokatoličkih svećenika iz Križevačke eparhije.
Grkokatolička Križevačka eparhija kao sljednica bizantske obredne baštine ima i neke pravne posebnosti koje ju čine samosvojnom obrednom Crkvom – Ecclesia sui iuris. Jedna od tih vjekovnih posebnosti je pravo da za đakona i svećenika uz one koji se odluče živjeti u celibatu budu također zaređeni već oženjeni muškarci. Upravo oni tvore veliku većinu prezbiterija Križevačke eparhije. Grkokatolički svećenici se zajedno sa svojim biskupom po ustaljenoj tradiciji svake godine okupljaju u Križevcima na godišnje duhovne vježbe, stoga je križevački vladika Nikola Kekić, osluškujući prijedloge svećenika Žumberačkoga vikarijata, osobno pozvao sve svećeničke supruge i udovice iz Križevačke eparhije na duhovnu obnovu.
Susret i druženje svećeničkih supruga, obično nazvanih popadija, popadinki ili panimatki, bilo je obogaćeno uvodnim predavanjem te razmatranjima duhovnog i praktičnog sadržaja. Slično svetim ženama o kojima govori Sveto pismo, supruga grkokatoličkog svećenika ima veliku ulogu kao njegova životna družica u dobru i zlu: ona je duša obiteljskog života (majka, odgojiteljica, moliteljica), ona se brine i za crkvu i crkvene prostore te aktivno sudjeluje u liturgijskom životu župe, od nje se očekuje otvorenost za razgovor sa župljanima u traženju rješenja za njihove probleme. Kao žena i majka, župnikova supruga djeluje u pozadini, ali i u samozataji postaje duša i pokretač mnogih događanja u župi.
U grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice sudjelovale su u božanskim liturgijama, u molitvi krunice, himna akatista, večernje, povečerja i jutrenje. Duhovnu obnovu i liturgijsko služenje predvodio je dr. Zvonimir Kurečić, prebendar Prvostolne crkve zagrebačke i naslovni arhimandrit Grkokatoličkog manastira svetoga Mihaela u Marči. Otvoreni razgovor s biskupom Kekićem u nedjelju prije podne i osobito sudjelovanje u arhijerejskoj ili biskupskoj liturgiji sudionice su doživjele kao vrhunac obnove.
Posljednji takav susret i duhovna obnova za svećeničke supruge bila je godine 1987. u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Budući da su takvi susreti potrebni kako zbog duhovnoga rasta i sazrijevanja tako i zbog boljeg međusobnog upoznavanja i razmjene iskustava, sudionice su zaželjele da bi se susreti i duhovne obnove održavale svake godine. Taj prijedlog je vladika ne samo podržao nego i s razumijevanjem prihvatio, tako da su svećeničke supruge vraćale svojim obiteljima s radošću ponovnog susreta iduće godine.