Rim, (IKA) – Profesor Carlo Bellieni, neonatolog i bioetičar, nedavno je u vatikanskome dnevniku L’Osservatore Romano objavio članak pod naslovom “Previše tehnika a premalo smisla” u kojem na nov način progovara o gorućim bioetičkim problemima. Prema njegovu mišljenju, društvena obavijesna sredstva nastoje ponuditi tehničke, utilitarističke i komercijalne odgovore na probleme bioetike, namjesto da produbljuju i traže odgovore na sve učestalija pitanja o smislu, a pojasnio je što je posljedična etika. Govoreći o posljedičnoj etici u razgovoru za agenciju Zenit, rekao je da oni koji nameću raspravu o bioetici u obavijesnim sredstvima nipošto ne žele govoriti i prevenciji, nego se potpuno usredotočuju na moguće “lijekove” koje industrija neumorno nudi. Primjerice, kada je u pitanju droga postoje dva tabora: neki ju žele legalizirati a neki zabraniti, ali nitko se ne pita zašto se osobe drogiraju. Iz toga proizlazi da se problem droge može riješiti ili zatvorom ili legalizacijom. Problem je ipak mnogo složeniji i tiče se duše mladih ljudi, koji ne vide smisao života i drogiraju se jer im nitko ne pomaže u razmišljanju. Cenzurirana je, dakle, rasprava o uzrocima pojava, koji zanimaju svijet laika u kojima nalazimo brojne saveznike, istaknuo je profesor Bellieni i dodao slično vrijedi i za eutanaziju. Mediji, naime, jedino govore o očitovanju “posljednje želje”, nitko se ne pita zašto neka starija osoba ili bolesnik žele umrijeti dok na tisuće drugih žele živjeti. Zašto se to događa? Znanstveno nas istraživanje usmjerava na proučavanje razloga, ali o tome se ne govori u obavijesnim sredstvima. Ako se u tome smislu sučelimo s problemima, ne samo da ćemo u znanstvenicima naći saveznike nego ćemo uvelike pomoći ljudima, ustvrdio je profesor Bellieni.
Na upit kako se suprotstaviti nametnutoj cenzuri, rekao je kako joj se možemo suprotstaviti ako priznamo njezinu stvarnost i neslučajnost. Riječ je o filozofskoj utilitarističkoj struji koja se osvrće na posljedice, a ne na vrijednosti koje nadahnjuju čine. Ta struja izbjegava propitkivanje o vrednotama, koje – ona bi željela – ne bi smjele nikoga više zanimati. Takva filozofija ne zadovoljava posebice medicinske stručnjake, sociologe i biologe, jer ne želi govoriti o uzrocima problema, kazao je profesor.
Na primjedbu kako je njegovo razmišljanje neuobičajeno za obavijesna sredstva, rekao je kako on poziva na uporabu razuma, koji usredotočuje pozornost na potencijalno zabrinjavajuće novotarije u svakodnevnom ponašanju i na opravdavanje da se one prihvate. Ističem da traženje uzroka nije obezvrjeđivanje borbe protiv neželjenih posljedica te da, na sreću, ima onih koji se neumorno posvećuju toj borbi. Ne može se dijeliti traganje za uzrocima od borbe protiv posljedica, borci na prvoj crti ne smiju ostati bez pozadine, kazao je profesor i podsjetio na problem prokreacije. Godinama se borimo protiv zastranjivanja u postupcima medicinski potpomognute oplodnje, u Italiji smo postigli znatne uspjehe premda obavijesna sredstva ne posvećuju nimalo pozornosti suzbijanju neplodnosti. Nitko ne govori o prevenciji neplodnosti, stoga nitko ne zna da se prevencijom mogu otkloniti njezini brojni uzroci, svi govore samo o liječenju neplodnosti i to kad je već kasno. Zamislite kako bi ljudi reagirali kada bi se raspravljalo o tome kako u korijenu riješiti probleme. Što se toga tiče Crkva je prava učiteljica, obavijesna bi sredstva morala pisati o načinu djelovanja Crkve da ono postane sastavnicom današnje kulture, zaključio je profesor Bellieni.