Zagreb, (IKA) – Pogrebne obrede za pokojnog salezijanca Franju Marušića predvodio je 30. lipnja na Mirogoju zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. Oproštajni govor uime Širokobriježana, svećenika, redovnica i vjernika laika održao je gvardijan fra Branimir Musa, a uime rodbine od pokojnika se oprostila njegova nećakinja Mirna Matijević. Pred zajedničkom grobnicom don Boscovih duhovnih sinova životni i svećenički put ukratko je ocrtao provincijal don Ivan Marijanović. Na sprovodu je bilo i osam svećenika salezijanaca iz Slovenije. Nakon sprovodnih obreda provincijal je predvodio misu zadušnicu u svetištu Sveta Mati slobode na Jarunu te na kraju opširno izložio pokojnikov životni put i s mnoštvom pojedinosti opisao njegovo dušobrižničko služenje.
Franjo Marušić, sin Mate i Anice r. Kraljević, rođen je u mjestu Mokro kod Širokog Brijega (BiH) 5. rujna 1938. U salezijanski novicijat stupio je 15. kolovoza 1956. u Rijeci, gdje je 8. rujna 1957. položio prve zavjete. Za svećenika je zaređen na Petrovo 29. lipnja 1968. Prvu pastoralnu službu obavljao je kao kapelan u Podsusedu 1969-1970., zatim na Knežiji u župi Marije Pomoćnice 1970-1973. Njegov osobito zapaženi rad s mladima stavlja u prvi plan polaznike studentskog vjeronauka za koje je organizirao zanimljive i veoma posjećene tribine s uglednim predavačima iz crkvenog i javnog života.
Župnikom i ravnateljem u Badljevini imenovan je 1973. gdje ostaje do 1976. kad je imenovan upraviteljem župa Murvice i Briševo. Već sljedeće godine nadbiskup Franjo Kuharić imenuje ga dušobrižnikom za Hrvate katolike u Njemačkoj. U Hrvatskim katoličkim misijama Nürnberg i Erlangen ostaje punih 11 godina. Župnim upraviteljem na Knežiji imenovan je 1988., gdje neko vrijeme obavlja dužnost dekana Trešnjevačkoga dekanata i ravnatelja pastoralne zajednice. Isticao se organizacijom župnog Caritasa koji je tažio glad i odjenuo mnoštvo siromašnih i potrebitih, izbjeglica i prognanika te pastoralom branitelja na prvoj crti bojišnice Pakraca, Pokuplja i drugih mjesta. S Knežije je 1995. premješten u Rudeš gdje postaje “župnik moderator” u župi Sv. Ane. Tu je 1997. imenovan članom povjerenstva za Salezijansku obitelj i župni pastoral. Župničku službu u Rudešu obavljao je sve do 2004. kada je imenovan župnim vikarom u župi Duha Svetoga u Zagrebu-Staglišću gdje ostaje sve do smrti 25. lipnja 2010.