Požega, (IKA) – U požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske u subotu 26. lipnja održano je slavlje prezbiterskog ređenja te završetka Svećeničke godine za Požešku biskupiju. Stotinjak svećenika i đakona predvođeno biskupom Antunom Škvorčevićem u požešku katedralu ušlo je u svečanoj procesiji koja se kretala od Svećeničkog doma.
“Zaustavljamo se još jednom pred čudom Božje ljubavi, pred onim Isusovim čudom polaganja svoga života za sve nas sve do smrti. I nas je kao i tolike druge tijekom dvije tisuće godine vidio i pozvao za svoje suradnike. Pristupimo stoga ovom slavlju sa zahvalnošću za svoju svećeničku službu te skrušenoga srca da nam oprosti naše slabosti”, istaknuo je biskup u uvodu u slavlje, pozdravljajući sve svećenike i redovnike, a posebno ređenike Josipa Marića iz župe Pleternica, Marijana Pavelića iz župe Jakšić te Augustina Tašića iz župe Voćin, kao i vjernike iz tih župa koji su došli na slavlje u katedralu. Biskup je ređenicima zaželio da imaju raspoloženo srce do kojega dopire Isusova duboka čežnja i želja da ih uspostavi u svoje svećeništvo. Zatim je podsjetio kako je papa Benedikt XVI na svetkovinu Presvetog Srca Isusova s brojnim svećenicima u Rimu zaključio Svećeničku godinu te je pozvao prezbiterij Požeške biskupije da kao i nazočni svećenici u Rimu obnove svoju vjernost Isusu Kristu i raspoloživost za poslanje koje im je povjereno. Svećenička godina za Požešku biskupiju bila je otvorena protekle godine, 27. lipnja, na dan kada je u požeškoj katedrali također za svećenike zaređeno troje đakona.
“Isus se među nama pojavljuje kao očev poslanik koji traži izgubljene. Svi smo mi svjedoci koliko u svakome od nas ima izgubljenosti koje čeznu da nas neko prigrli, primi i pronađe u onim najdubljim istinskim životnim dimenzijama koje mi sami sebi ne možemo dati. Isus je svojom mukom, smrću i uskrsnućem među nas donio snagu Božje ljubavi koja može ući u naše živote i postati zalog naše spašenosti. Isusova nježna ruka ljubavi dotaknula je čovječanstvo u korijenjima ranjenosti. On već dvije tisuće godina liječi i traži ono što je ranjeno i izgubljeno”, istaknuo je biskup u homiliji, dodavši kako Isus liječi svojom Riječju koja se naviješta te sakramentima koji se slave. Za to svoje veličanstveno djelo Bog treba suradnike. Njegovi suradnici žele postati i trojica mladih ljudi koji su pred svima nama, ali još više pred Bogom rekli: “Evo, me!” Ovi mladi smatraju da je, kazao je biskup, jako smisleno biti Božji suradnik koji će svome narodu donositi Božju riječ, utjehu, nadu i ljubav.
Biskup je potom kazao kako se na tom slavlju završava Svećenička godina za Požešku biskupiju, ističući da se time završava samo službena Svećenička godina jer za svećenika je svaka godina svećenička. Ova službena trebala je samo svećenicima pomoći da svaku godinu ispune onom Božjom snagom za kojom se tragalo tijekom ove godine, a koja im pomaže da budu uvijek dostojni svoga poziva. Mi nismo svećenici po nečem što smo mi smislili i sebi odredili nego smo svećenici po daru Isusa Krista, Velikog Svećenika. Želim danas sebi i vama uskliknuti sa sv. Pavlom:”Što imaš a da nisi primio? Što se hvastaš s onim što jesi kao da je to tvoje, a Božje je!” Sveti Pavao želi nam reći da svaki onaj koji je obdaren posebnim Božjim darom svaki dan s posebnom poniznošću treba taj dar vrednovati i ocijeniti tko je po tom daru, kazao je biskup.
Dodao je da svećenici nisu pozvani da broje grešnike po Hrvatskoj nego svima izgubljenima približiti Božje milosrdno srce i tako svjedočiti ovom svijetu Isusovu pastirsku dimenziju kojega je ovaj svijet željan. Nismo pozvani, upozorio je biskup, biti gospodari vjere jer ono što puk vjeruje to je Božje djelo. Zbog toga trebamo s poštovanjem gledati na njegovo djelo i dar vjere te mu za to zahvaljivati te hraniti tu vjeru onim sredstvima koja su svećenicima povjerena u ruke. “Svećenik treba biti trajno vjerenički raspoložen te kompetentan u različitim pitanjima vjere i ljudskog života, ali najmjerodavniji u onome u čemu je mjerodavan Bog – u ljubavi. Kada u ljubavi, plemenitosti i dobroti pristupite onima koji su maleni, bolesni, siromašni, otpisani učinili ste za njih veliko Božje djelo. Hvala vam, braćo svećenici, što to nastojite iz dana u dan činiti i što i danas tražite snagu odozgo da biste bili još očitiji svjedoci Božjega”, kazao je biskup. Ređenicima je rekao kako ih prihvaćaju kao Božji dar u prezbiterski zbor mjesne Crkve da bi ga obogatili. Neka svatko od vas, poručio im je dalje biskup, bude novi vidljivi znak Isusa Krista i njegove dobrote i ljubavi, najprije u zboru prezbitera onda i u Božjem narodu
Nakon homilije slijedio je obred svećeničkog ređenja. U nastavku euharistijskog slavlja novozaređeni svećenici pridružili su se biskupu Škvorčeviću za stolom Gospodnjim i prvi put prinijeli misnu žrtvu. Na svršetku misnog slavlja mladi pleterničke župe u narodnim nošnjama čestitali su trojici mladomisnika na njihovu izboru životnog puta.