Misa zadušnica za ubijene na Daksi
Misa zadušnica za ubijene na Daksi
Dubrovnik (IKA )
"Životna svjedočanstva i mučenička smrt svih nevino pobijenih na Daksi ostaje svima nama, živućim građanima Dubrovnika, primjer, poticaj i opomena. Primjer ustrajnosti i vjernosti svojim idealima, poticaj u nastojanju svjedočkog življenja svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu i opomena da u svom životu, bilo osobnom, bilo društvenom, ne smijemo zaboraviti Boga i njegove zakone i zapovijedima", poručio mons. Maslać
Dubrovnik, (IKA) – Misa zadušnica za sve žrtve ubijene u listopadu 1944. godine na Daksi, pokopane 19. lipnja na mjestu stradanja, služena je zatim u večernjim satima u dubrovačkoj katedrali Velike Gospe. Misu je predvodio mons. Mirko Maslać, delegat apostolskog upravitelja Dubrovačke biskupije zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, u koncelebraciji s desetak svećenika i redovnika te u nazočnosti članova obitelji i poštovatelja te dubrovačke kalvarije. Svi svećenici slavili su misu na nakanu za sve strijeljane na Daksi, a kako je predvoditelj primijetio, sprovodna misa, misa zadušnica, služi se nakon 65 godina molitava i misa za pokojnike.
“Duši je mojoj oduzet mir!” Ova tvrdnja iz današnjeg prvog čitanja Božje Riječi odražavala je nutarnji osjećaj svih onih koji su sredinom listopada 1944. godine privođeni, saslušavani, zatvarani i na kraju bez sudskog procesa pogubljeni, rekao je u propovijedi mons. Maslać, dodavši kako su se svi oni kao ugledni građani, svećenici, redovnici, obiteljski ljudi i uzorni mladići morali suočiti sa stvarnošću ideologije koja je htjela društvo bez Boga i moralnih načela, utemeljeno na prividima istine, lažnoj jednakosti i umjetnim parolama. U društvu gdje za Boga nema mjesta, gdje nema poštovanja moralnih načela i vrednota, nesavršeni čovjek postaje apsolutno mjerilo, a njegovi čini i postupci, pa makar bili i zli, jedina istina za koju je uvijek moguće pronaći opravdanje. O stradanju na Daksi oduvijek se znalo, ali se o njoj nije smjelo govoriti, istaknuo je propovjednik. “Grobni muk i šutnju o toj tragediji koja je obavijala naš Grad i živote naše, koja je prekrivala i samu Daksu, prekidali su jedino valovi koji su milovali Daksu i ustrajne vjerničke molitve tolikih pobožnika da će Gospodin svoju dobrotu iskazati i nad nama.” Otkrivanjem istine o Daksi Božja dobrota se pokazala i “tome smo svi svjedoci.”
“Životna svjedočanstva i mučenička smrt svih nevino pobijenih na Daksi ostaje svima nama, živućim građanima Dubrovnika, primjer, poticaj i opomena. Primjer ustrajnosti i vjernosti svojim idealima, poticaj u nastojanju svjedočkog življenja svoje pripadnosti Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu i opomena da u svom životu, bilo osobnom, bilo društvenom, ne smijemo zaboraviti Boga i njegove zakone i zapovijedima”, poručio je mons. Maslać.
Na kraju mise okupljeni svećenici i vjernici zapjevali su pjesmu jednog od stradalnika na Daksi, isusovca Petra Perice “Rajska Djevo, Kraljice Hrvata.”