Zagreb, (IKA) – Hrvatski esperantski savez i Ogranak Međunarodne udruge katolika esperantista u povodu 80. rođendana Ivana Goluba priredili su u utorak 15. lipnja u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljanje dviju slavljenikovih knjiga “Svjetlo i sjena” / “Lumo kaj ombro” (Hrvatski esperantski savez, 2009.) i “Nasmijani Bog” (Društvo hrvatskih književnika, 2009.). Knjige su predstavili sisački biskup Vlado Košić, akademik Tonko Maroević i mr. Božidar Petrač, a program je vodila mr. Tanja Popec. Predstavljanju su, između ostalih, nazočili rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mons. Stjepan Baloban, brojni profesori s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nekadašnji studenti prof. Goluba, kao i njegova rodbina, te prijatelji i suradnici.
O teološkom govoru u poeziji i prozi dr. Goluba govorio je sisački biskup dr. Vlado Košić, i sam njegov učenik. Biskup Košić autor je predgovora knjizi “Svjetlo i sjena – Lumo kaj ombro”, u kojem je dr. Goluba nazvao majstorom Riječi, a njegovu tajnu nazire u slutnji. Biskup je istaknuo kako viđenje pjesnika Goluba vidi u proročkoj vokaciji. Smatram da je pjesnik ujedno i prorok, a to osobito vrijedi za prof. Goluba. Prorok pak, nekad glasniji nekad tiši, nije nitko drugi doli “Vox clamantis in deserto – glas vapijućega u pustinji” (Lk 3,4), kako sam sebe – po uzoru na Iliju – prozva prorok Ivan Krstitelj, čije ime nosi i naš autor. Čini se ponekad da oni koji viču u pustinji nemaju slušača, da ih nitko ne može slijediti. Međutim to je i naš zajednički Učitelj, Gospodin Isus kojega slijedi teolog, znanstvenik i pjesnik Ivan Golub i koji je zapravo opčinjen, a mogli bismo reći i očaran osobom Isusa Krista. Mislim da je to temeljno ovom proročkom govoru pjesnika Ivana Goluba, rekao je, te upozorio na Golubov osobni odnos prema Učitelju kojega on i traži i nalazi i kojega prepoznaje kao prijatelja. A to prijateljstvo se onda pretače u odnose prema ljudima. Biskup je istaknuo kako smatra da je tajna pjesničkog opusa Ivana Goluba u slutnji, a ne u očitosti. A ta je slutnja dodiriva u čuđenju, u djetinjem divljenju pred onim što je darovano, kako pjesniku osobno tako i ukupnoj zbilji u kojoj se on kreće, živi, djeluje.
Moje čitanje pjesama profesora Goluba nalikuje s jedne strane na iščitavanje dogmatskih teoloških traktata, jer je autor teolog i kad pjeva, a s druge strane njegov je opus i molitva – jer pjesma je najljepša molitva, prema Augustinovoj riječi “qui cantat bis orat – tko pjeva dvostruko moli”.
Autor je gajio poseban odnos prema Učitelju, ali i prema svojim učenicima, od kojih sam jedan i ja. Želim izreći svoje svjedočanstvo i posvjedočiti istinu o osobi prof. Ivana Goluba. On je vjernik, teolog, znanstvenik i pjesnik, dodao bih i čovjek, dapače najprije čovjek, rekao je biskup Košić, te podsjetio kako je on za svoje mladomisničko geslo uzeo riječi iz pera Ivana Goluba “Jedno je samo potrebno izabrana blizina Boga u ljudima”. Ta me njegova rečenica toliko nadahnula da sam je stavio kao svoje mladomisničko geslo. I drago mi je danas zbog toga. Blizina s Bogom i blizina s ljudima. Koliko je to moguće svjedoči nam to primjer iz života prof. Goluba. Njega sam uvijek doživljavao kao velikog znanstvenika i vrsnog teologa, umjetnika riječi i proslavljenog pisca, a sve to on s pravom zaslužuje i jest, ali sam ga najprije doživljavao kao čovjeka, prijatelja, prijatelja koji razumije, koji u svojoj jednostavnosti želi biti bliz i kada je život lagan i lijep, i kada je težak i tvrd. Zahvalan sam mu što je uvijek ostao čovjek, što nikada nije stavio funkciju ispred osobe. Njegujući obično, a tako važno ljudsko prijateljstvo potičući nas, svoje učenike na rad, ali i na igru, studij i kreativnost. Hvala Vam na Vašoj blizini. Na Božjoj blizini Vama. Na blizini Božjoj nama po vama, zaključio je biskup Košić.
Akademik Tonko Maroević podsjetio je na svoj prvi susret s Golubovim stihovima prije tridesetak godina, te istaknuo kako su “Kalnovečki razgovori” sva jezgra Golubove teologije, osjećanje smijeha i ljubavi, prepoznavanja malih prema većima. Pjesme su komponirane od minijatura, nabrajanja. Takav je i “Nasmijani Bog” trideset godina nakon “Kalnovečkih razgovora”, dvadeset godina nakon “Homo imago amicus Dei”. Svake godine skoro jedna knjiga, svakog dana jedna pjesma. Njegove su pjesme dnevnik života s neposrednošću opservacije. Pjesnik Ivan Golub je i znanstvenik, povjesničar, čovjek podataka, čovjek koji je otkrio niz arhivskih zatajenih sakrivenih činjenica o hrvatskoj kulturi i povijesti, ali isto tako čovjek koji svako jutro budeći se svježim okom gleda na svijet. To oko je nasmiješeno, a povremeno suzno, jedna od njegovih najčešćih metafora su suze i zvijezde. Prijevod na esperanto je na neki način simboličko vezivanje s jednim univerzalizmom gdje se njegov regionalizam i lokalizam najbolje s univerzalizmom rimuje, zaključio je Maroević.
Mr. Božidar Petrač, komparatist, romanist, antologičar, prevoditelj i književni kritičar istaknuo je kako je pjesništvo Ivana Goluba iskorak iz katoličkog geta i ulazak je u punopravno hrvatsko suvremeno pjesništvo 20. st. Kao teolog, kao vrstan esejist, on je posve nezavisna pojava u hrvatskom suvremenom pjesništvu. Još kad se oglasio prvim zbirkama pjesama posvećenim Jurju Kloviću i “Kalnovečkim razgovorima” književna je kritika bila zatečena posebnošću njegova pjeva. Biti blizak, uvijek blizu – to čini srž Golubove poetike, istaknuo je Petrač. Dvije knjige kojima obilježava svoju visoku obljetnicu, “Nasmijani Bog” i “Svjetla i sjena” potvrđuju ga kao pjesnika i teologa koji je izmiren, kako ističe Vinko Brešić, “sa sobom, svijetom i Bogom”. Ivan Golub je višejezičan pjesnik – hrvatski, latinski, njeguje dijalekt svoga Kalinovca, a umije pjevati i pisati talijanski. No, ono što ga posebno izdvaja iz cijelog niza hrvatskih pjesnika duhovne kršćanske inspiracije je to što je hrvatskome suvremenom pjesništvu uspio podariti vjerodostojnost takva pjevanja, takva nadanja i takva osjećaja kakvo u 20. st. rijetko nalazimo, istaknuo je mr. Petrač.
Marija Belošević, urednica zbirke “Svjetlo i sjena – Lumo kaj ombro” podsjetila je na Goluba kao esperantistu u gimnazijskim danima, te je zahvalila svima koji su dali svoj doprinos zbirci, kao i svima koji su se odazvali događanju.
Na kraju je svima zahvalio dr. Golub te se kratko osvrnuo na svoje druženje s esperantom. Pjesme Ivana Goluba kazivali su Dario Paviša i Tanja Popec, a na esperantu Marija Belošević. Čitani su i dijelovi “Zapisa o Golubu, Ivanu” iz knjige “Svjetlo i sjena – Lumo kaj ombro” koje je u pogovoru napisao dr. Vinko Brešić. U glazbenom dijelu sudjelovali su bogoslovi Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa.

.