Žminj, (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 11. lipnja, svećenici i vjernici Porečko-pulske biskupije svečani završetak Svećeničke godine proslavili su pored crkve Sv. Marije Svetomore nedaleko Žminja u Pazinskom dekanatu. U sklopu proslave blagoslovljena je spomen ploča s imenima 15 svećenika i 3 bogoslova i sjemeništarca ubijenih u II. svjetskom ratu i poraću. Misno slavlje predvodio je porečko-pulski biskup Ivan Milovan, u koncelebraciji s umirovljenim biskupom Antunom Bogetićem, generalnim vikarom mons. Marijanom Kancijanićem te svećenicima biskupije. Proslava je bila i zahvala Bogu za 4 mladomisnika zaređena u subotu 5. lipnja u pulskoj katedrali, ali isto tako i za radost 4 zlatomisnika koji će ove godine proslaviti 50. obljetnicu misništva.
O značenju te svečane proslave svetkovine Presvetog Srca Isusova u uvodu je govorio biskupijski kancelar mr. Ilija Jakovljević, koji je napose istaknuo da je “svećenicima ovo bila prigoda da još dublje, umom i srcem, proniknu dar i otajstvo kojim su zahvaćeni, a cijeloj je Crkvi to bio poziv da se sa zahvalnošću, molitvom i spremnošću na što bolju suradnju svećenika i laika, sjeti svojih duhovnih pastira”.
Osvrnuvši se na svećenike kojima je postavljena spomen ploča, kancelar je rekao da je žrtva tih svećenika duhovna snaga sadašnjim svećenicima, ali i blagoslov za nova svećenička zvanja. Nastavio je spominjući se i svih drugih žrtava: “Istarsko tlo natopljeno je krvlju ne samo svećenika nego i drugih mučenika. Ovim spomenikom, zajedno sa spomenicima koji su postavljeni 2000. godine svim nevino stradalima, želimo na jednom mjestu moliti za sve, bez obzira čije su žrtve. Ovdje se neće držati pompozni govori, nikoga osuđivati, nego kako to Crkva stoljećima čini, želimo moliti za sve žrtve. Praštamo svima koji su počinili zločine prema Katoličkoj Crkvi, praštamo, ali ne smijemo zaboraviti kako se ne bi ponovilo. Stoga nas i ovaj spomenik poziva na praštanje i molitvu”.
Podizanja spomenika prije 10 godina svim žrtvama, mučenicima i svjedocima vjere 20. stoljeća, spomenuo se i biskup Milovan u homiliji. Izrazio je želju da to molitveno okupljanje “ojača zajedništvo biskupijske obitelji, da bude iskrena zahvala za Svećeničku godinu, spomen i molitva za preminule, te jačanje u nadi i poslanju kojeg nam Bog – danas i ovdje – povjerava”. Istaknuo je mjesto okupljanja kao “posebno sveto mjesto, uz drevnu crkvu Majke Božje – Svete Marije Svetomore, kamo vjernici već stoljećima dolaze, da bi po molitvenim okupljanjima doživjeli blizinu Boga; te da bi po zajedničkoj molitvi i druženju doživjeli blizinu i zajedništvo s drugim ljudima, doživjeli se upravo kao velika Božja i crkvena obitelj”.
Osvrnuvši se na Svećeničku godinu, biskup je rekao da je “ta godina za same svećenike bila poziv na obnovu u življenju vlastitoga predanja Isusu Kristu te ustrajnog, zauzetog i poniznog služenja ljudima”. Nakon obrazlaganja triju temeljnih značajki svećeničkog poziva, naviještanja, posvećivanja i vođenja Božjeg naroda, biskup je istaknuo da Crkva tek ako moli i pruža potporu i suradnju svojim svećenicima ima pravo i kritizirati ih ondje gdje eventualno nisu na razini poziva, te nastavio, ističući da “poučeni vjernici neće spasti na to da bi samo tražili od biskupa da im dade svećenika, nego će i sami, svjesni važnosti svećeničke službe za Crkvu i društvo, truditi se oko odgoja djece i mladih te trajno moliti za nova zvanja”.
Biskup je zahvalio svećenicima na njihovu predanom radu u župnim zajednicama i drugim povjerenim im službama od kojih ne bježe nego na biskupov poziv “podmeću leđa”, jer, rekao je, “volite Crkvu i želite joj služiti na mjestu i na način kako je to ovog časa najpotrebnije”.
Nakon popričesne molitve kler i vjernici u procesiji su se uputili prema mjestu gdje je, uz spomenike postavljene prije deset godina, sada dodan i ovaj s imenima 18 ubijenih pripadnika klera. Spomenik je otkrio jedan od ovogodišnjih zlatomisnika, a nakon svečanog blagoslova spomenika biskup ordinarij je završnim blagoslovom zaključio taj radosni događaj.