Istina je prava novost.

Đakovo: Susret roditelja svećeničkih kandidata i primanje među kandidate za đakonat i prezbiterat

Đakovo, (IKA/TU) – U Đakovu se 29. svibnja održao već tradicionalni susret roditelja svećeničkih kandidata koji svoju formaciju provode u zajednici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, ove godine pod geslom “I danas je moguće postati svećenik, mi smo tomu svjedoci.” Susret je započeo u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma, pozdravom duhovnika Bogoslovnog sjemeništa mr. Bože Radoša i molitvom koju su predmolili bogoslovi pete godine. Nakon što su nazočni poslušali Riječ Božju, te nekoliko sjećanja velikih papa prošlih stoljeća koji govore o pozivu i ulozi roditelja u svećeničkom pozivu i životu, nazočne je uz kratak nagovor pozdravio rektor Bogoslovnog sjemeništa mons. mr. Josip Bernatović. Taj dio susreta završio je video-projekcijom koja je dala kratak pregled događanja u Sjemeništu tijekom aktualne akademske godine.

Uslijedio je središnji dio susreta – svečano misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici, koje je predslavio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić, u koncelebraciji rektorom i poglavarima Bogoslovije te tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata. U homiliji nadbiskup je razmatrao različite slike svećenika, polazeći od životnog iskustva kršćanske zajednice iz koje se rađaju zvanja. “Kriza zvanja je i kriza naših zajednica, koje upotrebljavaju darove, ne vodeći previše brigu o njihovu izvoru. Lijepo je biti zajedno, ali potreban je netko tko sjedinjuje. Lijepo je biti pozvan, ali potreban je netko tko zove; lijepo je čuti Božju riječ, ali potreban je netko tko će ju izgovoriti; snažan je sakrament koji nas hrani, ali je potreban netko tko ga slavi i tko ga dvori”, rekao je, između ostaloga, nadbiskup Marin.

Nazočnim kandidatima pred oči je stavio lik Krista, Dobroga Pastira te istaknuo kako je teško svakodnevno živjeti sve posljedice svećeničkog identiteta, taj poseban odnos s Kristom i s bližnjim, naglasivši da je najvažnije ljubiti Boga, i to po uzoru Onoga koji je ne samo rekao, nego i životom pokazao da je najveća zapovijed – zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Stoga je pozvao buduće svećenike da uvijek budu bliski ljudima, uvijek u kontaktu s njima, rekavši: „S njima moliti, za njih moliti, dane provoditi sa drugima i za druge. To znači po uzoru na Krista živjeti sa svojim narodom, sa svim ljudima dobre volje, dijeliti njihovu radost i nade, očekivanja, oslobođenja i spasenja, prolaziti sa svima tvrdim putem ljudskoga života, i s onima koji o nama ne misle dobro i onima koji bi možda radije da nas nema. I za njih smo pozvani.”

Nakon homilije, među kandidate za red đakonata i prezbiterata primljeni su bogoslovi pete godine; iz Đakovačko-osječke nadbiskupije: Mato Jokić (Privlaka), Tomislav Karavidović (Gundinci), Tomislav Lasić (Osijek 1), Pavo Martić (Slavonski Brod 7), Vedran Mešanović (Otok), Damir Stanić (Valpovo), Željko Šimić (Valpovo) i Ivan Živić (Sikirevci) te Mario Mazanik iz Požeške biskupije (Vetovo). Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova, pod ravnanjem prefekta mo. Ivana Andrića.

Kako bi se trajno sjećali ovog susreta, svi nazočni pristupili su zajedničkom fotografiranju pred đakovačkom katedralom, nakon čega je nadbiskup Srakić u Nadbiskupskom dvoru primio roditelje đakona, zahvalivši im za njihov odgoj, trud i ljubav, poručivši im neka budu radosni. Susret je završio zajedničkim objedom u prostorijama Bogoslovnog sjemeništa.