Zagreb, (IKA) – Zagrebački pomoćni biskup i nositelj naslova “priora vranskog” Ivan Šaško predvodio je 26. svibnja u zagrebačkoj katedrali misu u povodu 490. obljetnice smrti (20. svibnja 1520.) biskupa, hrvatskoga bana i malteškog viteza Petra Berislavića, velikoga branitelja pred osmanlijskom najezdom; branitelja koji se isticao osobitom hrabrošću i koji je, ne štedeći svoj život, branio vrijednosti kršćanske Europe. “Danas, u drukčijim povijesnim okolnostima i s novom osjetljivošću prema europskoj zbilji, i dalje promatramo vrijednosti koje ne tamne u vremenskome odmaku. Štoviše, ugrađene su u onaj civilizacijski sloj kojim se diči naša uljudba”, rekao je biskup u uvodu. “Okupio nas je Božji Duh i molitva; zahvala i prošnja. Zbližio nas je spomen čovjeka koji povezuje Trogir, Kaloču, Zagreb, Vesprem, Rim, Veneciju; Hrvatsku, Mađarsku, Italiju, Tursku; čovjek koji povezuje jug i sjever, europske kulturalne različitosti. Njegov nas život vodi u Vranu, sjedište viteškoga reda i u daleko 12. stoljeće; u njemu se vraćamo do priorata od kojega je ostalo samo ime i nestalih preceptorata templara diljem Hrvatske i Slavonije; suočavamo se s dokinućem templarskoga reda i zavirujemo u povijesni hod malteških vitezova”, rekao je u homiliji biskup.
Podsjećajući da je Petar Berislavić nosio titulu vranskih priora, biskup Šaško izrazio je zahvalnost Bogu za dobro koje su tijekom povijesti činili malteški vitezovi i za ono što Malteški red čini u našim danima. Oslonjeni su na krepost i kršćansku ljubav, vođeni sloganom: Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum – čuvanje vjere i briga za siromahe. U njihovoj tisućljetnoj povijesti bilo je uspona i padova, a ono što je istinski preživjelo ponovno je ljubav od koje žive drugi ljudi pogođeni nevoljama, a ta ljubav postaje novom snagom i njihovu Redu. Njihova briga i u Hrvatskoj su mladi ljudi, oni koje nepravedno nazivamo invalidima. Jer, upravo ljudi koje se promatra kao invalide, kao nevrijedne, kršćanska ljubav čini vrijednima. To nas uči euharistija, istaknuo je biskup.
Govoreći kako se to slavlje ne zaustavlja u memoriji prošlosti, nego ono tu memoriju pročišćuje i na proročki način govori nama, europskim kršćanima i ljudima suvremenosti od čega je živjela i preživjela ljubav i dobro u Europi, biskup Šaško je poručio: “Europa može živjeti, ako na prvo mjesto – umjesto vladanja – stavi služenje. Ona, u kršćanskoj perspektivi, može pronaći smisao i snagu, ako u način ophođenja među narodima, ljudima i u odnosu prema stvorenome ugradi strah Božji, poštovanje prema Stvoritelju, onaj strah, naime, koji je sasvim različit od straha zatvorenosti, bojažljivosti i nepomičnosti. Europa može živjeti radost, samo ako živi nesebičnost i požrtvovnost, jer je baš to jamstvo zajedništva. I konačno, Europa je u svojim najljepšim ostvarenjima znala prepoznati bitno”.