Zagreb, (IKA) – U sklopu Tribina “Zajednički vidici” u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, na temu “Europski/kršćanski identitet” govorili su predavači dr. Ivan Šarčević i dr. Željko Tanjić. Prof. Šarčević započeo je izlaganje idejom o identitetu u stalnom razvoju. Tako i suvremeno europsko društvo počiva na svojoj povijesti obilježenoj grčkom filozofskom kulturom, židovsko-kršćanskom kulturom i prosvjetiteljstvom. Grčka je filozofska misao razvila ideju polisa s čovjekom koji je mjera svih stvari. Židovsko-kršćanska komponenta također je ugrađena u temelje europske kulture. Europa je povijesno bila prostor invazija i seoba naroda uz utjecaj više kultura koji obilježavaju njen duhovni rast, kao i razvoj znanosti i umjetnosti. Europa se stoga stalno definira u odnosu na druge i na različite, a često je građena na nasilju i oružjem (primjer su križarski ratovi, podjele unutar samoga kršćanstva i sl.). Srednji vijek donosi razvoj gradova i sveučilišta, a u sukobu katolika i protestanata javlja se i pojam tolerancije koji, naglašava predavač, nije vjerski nego sekularni pojam. Danas se pak Europa mora geografski definirati prema drugim kontinentima (Turska, Rusija kao granična područja), a isto tako i urediti odnose unutar sebe (kulturološke razlike – pitanje islama i kršćanstva). Danas pak, smatra predavač, unutar europskog kršćanstva dolazi do zaborava Boga pa se nude alternativni svjetonazori da se pokrije ta praznina. Neki nude jedinstveni etos, poput zlatnog pravila ili Dekaloga, jer prepoznavanje i solidarnost s čovjekom patnikom nije tek kršćanski, nego je i humani projekt. Taj globalni etos supatnje otvara pitanje ljudskih prava, a ne izmicanje pred strahom od drugoga. Tako i hrvatski identitet, smatra prof. Šarčević, mora biti uključiv jer se u njemu susreću različite kulture koje nas obogaćuju. Upravo je duh učenja i kulturnog uzdizanja put kojim valja poći u izgradnji Europe. Prof. Tanjić svoje je predavanje naslovio s “Rahner – budućnost Europe” te je svoju misao gradio na Rahnerovoj. U stanju krize koje pogađa suvremeno društvo, a koja izvor ima u nedostatku pravne i ekonomske sigurnosti, traži se odgovor. Bez vizije budućnosti i ozračja povjerenja, smatra prof. Tanjić, ljudima se ne nudi dovoljno dobrih argumenata da prihvate pozitivne aspekte Europske unije. Guardini i Rahner pišu o tom problemu, a Rahner se pritom osobito osvrće na budućnost Europe. Prije svega on propituje razloge zbog kojih je društvo upalo u iluziju koju je zastupao nacizam, a odgovor pronalazi u odgovornoj slobodi. Sloboda kao takva prema Rahneru je egzistencijalni teret iznutra, gdje uz nametanje vanjskog nacističkog režima čovjek, naizgled slobodan, postaje podvrgnut drugim silama (instinkt, ambicija, želja za moći, gubitak smisla života). Tako je omogućeno da totalitarističke ideologije uz mali otpor uđu u Europu. Nakon poraća je Rahner ipak manje apokaliptičan u svojim tekstovima te postavlja pitanje o cjelini svijeta i čovjeka. Pita se postoji li jedna zajednička europska stvarnost. Odluka o toj stvarnosti prepuštena je Božjem konačnom sudu. Svaka će se odluka tada mjeriti kao ona koja je utjecala na povijest svijeta i u konačnici na vječnost. U tom kontekstu Rahner gleda na neindividualnu zajedničku povijest, pa i u profanoj povijesti u kojoj se događa anonimno kršćanstvo kod onih koji ne ispovijedaju kršćanstvo kao svoju vjeru. Stoga je i Europa u perspektivi konačnoga suda povijesno-spasenjska veličina. Spasenje cijeloga svijeta, ima povijesnost koja se događa i u Europi. Isto tako Europa ima važnost i u svjetskom značenju jer utječe na cjelokupnu povijest. Upravo je molitva temeljna dimenzija u kojoj se pronalazi rješenje na svaku odluku kojom se na tu povijest utječe.