Zadar, (IKA) – Oproštajni susret studenata Visoko teološko katehetske škole u Zadru pri kraju akademske godine, njihovih profesora i djelatnika sa zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem upriličen je u petak 21. svibnja u crkvi Sv. Marije u Zadru kod benediktinki čija je koludrica s. M. Rafaela Dominis apsolventica VTKŠ-a. Susret je započeo molitvom svečane Večernje u crkvi, a potom je mons. Puljiću u dvorani ženskog benediktinskog samostana sv. Marije prigodne riječi uputila opatica Anastazija Čizmin. U ime studenata i profesora nadbiskupa je pozdravila s. Rafaela. VTKŠ u Zadru djeluje 18 godina a trenutno je pohađa 31 student; treba nešto dovršiti da bi se započelo, te i mi stojimo pred jednim završetkom, ali ujedno i početkom, kao prije četiri godine, poručili su studenti koji su mons. Puljiću darovali lijepo ukrašenu maketu lađe, poželjevši mu blagoslovljeno kormilarenje mjesnom Crkvom. Podsjetili su i na rastanak njihove generacije s nadbiskupima Marijanom Oblakom i Ivanom Prenđom, zahvalivši Bogu za njihove uloge u njihovom školovanju. Potaknut Duhom mons. Oblak je osnovao VTKŠ u teškom, patničkom i stradalničkom vremenu, a mons. Prenđa im je bio profesor koji ih je uveo u otajstvo Krista i povijest spasenja. “Stavio nam je u srce, razum i svijest pripadnost Crkvi, ljubav i osobnu odgovornost za nju. Svi smo mi Crkva i ako trpi jedan ud, zajedno trpe svi udovi”, rekla je s. Rafaela. Obratila se i profesorima rekavši da su im prenijeli znanje i dali dio svoje duše, vjere i ljubavi svog pedagoškog zvanja: “Pokazali ste nam da postoje veće vrijednosti koje se cijene i za koje se isplati i treba boriti”. Zahvalili su i tajnici škole Ariani Mračić te ravnatelju VTKŠ-a mr. don Marinku Duvnjaku koji im je uvijek govorio da ne mogu veslati samo jednim veslom. “Znanje teologije bez molitve i čitanja Svetog pisma neće imati punog smisla. Samo s proživljenom vjerom i molitvom može se spoznati nadspoznatljivo otajstvo Crkve i Krista. Don Marinko, veliko Vam hvala za naše molitvene susrete, molitve časova, za naše Večernje u sv. Ivana”, rekla je s. Rafaela u ime studenata zaključivši: “Naša budućnost, bez obzira što i gdje ćemo raditi, bit će osvijetljena onim što smo u školi naučili. Svjesni smo izazova budućnosti, ali sigurni da nas naši profesori neće ostaviti same, da će nam pomoći savjetom, podrškom, prijateljstvom i suradnjom. U duhu sv. Pavla, možemo reći da je netko zasadio dobro sjeme, drugi je zalio, a Gospodin neka dade da u našim životima uzraste kako bi mogli u jedinstvu s našim nadbiskupom Želimirom, u slobodi djece Božje, s ljubavlju i predanošću izgrađivati našu dragu Crkvu katoličku”.