Đakovo, (IKA/TU) – Nakon Zagreba, Osijeka i Našica, u sklopu manifestacije VIII. Strossmayerovih dana, 21. svibnja u Maloj gradskoj vijećnici u Đakovu predstavljena je knjiga dr. Dragana Damjanovića „Đakovačka katedrala”. Uz autora, djelo su predstavili prof. dr. Zvonko Maković i akademik Tonko Maroević.
„Damjanović je studirao povijest umjetnosti, povijest i arhivistiku, zanat koji mu je omogućio da se uhvati neklasificiranog arhiva tada Đakovačke i srijemske biskupije vezanog za gradnju katedrale, s korespondencijom koja je pokazala da je Strossmayer bio najveća ličnost hrvatske novije povijesti. Ne samo veliki biskup nego i veliki političar koji je djelom đakovačke katedrale materijalizirao i trajno ostavio prisutnim svoj politički projekt, vjerske nazore, ekumenizam, umjetničko obrazovanje i njegov ukus”, istaknuo je prof. Maković.
Uhvativši se u koštac s mahom nepročitanim arhivom Damjanović je našao mnoga pisma, građevinske knjige, papiriće koji nisu sistematizirani jer nitko do sada nije sintetizirao kompleks važan ne samo za hrvatske, nego i za srednjoeuropske prostore. Ovim djelom đakovačka prvostolnica ulazi u opću, europsku povijest umjetnosti jer hladno, precizno prikazuje što je Strossmayer ostavio i što Đakovo posjeduje, a Damjanović kao Slavonac ima za katedralu poseban osjećaj, kao i za Strossmayerovu građu, zaključio je Maković.
„Čitajući nekoliko stvari oko Strossmayera činilo mi se da je katedrala njegov program, njegova realizacija i ostvarenje njegove ideje u prostoru, a taj se prostor doista doživljava. Zahvaljujući toj katedrali pristup Slavoniji dobiva jednu novu dimenziju. Čitanje Damjanovićeve knjige otkriće je jer je građenje katedrale imalo svoju dinamiku i dramatiku, uspone i padove te je djelo roman bez romansiranja”, rekao je Maroević. „U knjizi doznajemo da je katedrala bila želja i prethodnih biskupa te upoznajemo prve faze gradnje, kako se projekt realizirao, te Strossmayera koji je svaku fazu svoga projekta znao ocijeniti, dopuniti i tražiti korekcije. Život i rast katedrale nalik je srednjovjekovnom građenju te se u djelu ogleda Damjanovićeva skrupuloznost u arhivalijama, a stručnost u komparativnoj analizi”, naglasio je Maroević. Izbor samoga arhitekta morao je tumačiti ambijent bečke kulture i oscilacije ukusa, jer trendovi su katkada išli bliže hladnijoj ili romantičnoj interpretaciji povijesti koja je željela povezivati elemente. Upravo između dvije stilske oscilacije nalaze se eklektička rješenja, a đakovačka katedrala eklektično je rješenje no, opet s druge strane jako homogeno i vrlo dobro organizirano i usklađeno rješenje. Taj sklad elemenata koji bi bili kontrastni je ono što u povijesno umjetničkoj analizi ova knjiga donosi kao vrijednost po prvi put.
Damjanović se suživio s problematikom sve do njegove definitivne realizacije te knjiga služi na čast izdavaču, Matici hrvatskoj, te je ovim djelom projekt hrvatskih katedrala nakon 30 godina zatvoren. „Mogu samo reći da je kolega Damjanović stvorio djelo koje čini čast hrvatskoj novoj povijesti umjetnosti, i na neki način podigao spomenik sebi i svome zavičaju” završio je Maroević svoje izlaganje.
Đakovačka katedrala veća je za desetak posto od Zagrebačke i čini se prostranijom zbog svoje specifične prostorne organizacije. Fascinantna je njezina unutrašnja oprema, glavni oltar, a posebno stupovi glavnoga oltara od roza mramora dopremljeni iz Marseillesa u vrijeme kada do Đakova nije dolazila željeznica, rekao je autor djela izloživši konkretne činjenice koja se mogu pročitati u knjizi. Kao najzanimljiviju činjenicu istaknuo je nevjerojatnu cijenu katedrale koja je u cijelosti pokrivena sredstvima Strossmayera, biskupije i vjernika, a nijedan filir, kako se tada govorilo, nije dala lokalna ni državna vlast, a niti Austro-Ugarska, što je bitna razlika u odnosu na sve ostale katedrale i velike građevinske projekte u tome trenutku.
„Gradnja katedrale nikada nije bila prijavljena, ne postoji nijedan dokument, građevinska, ni upravna dozvola. Jedini dokument koji je pronađen na razini, tada, Hrvatske zemaljske vlade bila je dozvola za prebacivanje tijela ranijih đakovačkih biskupa iz stare katedrale u novu, i drugo zabilježeno jest izaslanstvo koje je poslano na posvetu katedrale 1882 godine”, rekao je Damjanović. Naglasak je stavio i na kriptu katedrale u koju stane 2 i pol tisuće ljudi, jednako kao u najveću seosku crkvu 19. stoljeća koja se nalazi u Molvama, te ta činjenica govori o grandioznoj zamisli s kojom je Strossmayer pristupio izgradnji i koncipiranju tog velebnog prostora.
„Budući da sam morao dosta smanjiti veličinu doktorata u radu na monografiji, što je doprinijelo čitkosti i preglednosti za širu publiku, neki su od momenata morali otpasti za neko buduće izdanje, no ono što je u monografiji dio je povijesti te građevine”, rekao je Damjanović i zaključio kako je osim štete koju je nanio požar 1932., katedrala ostala u izvornom obliku do danas te se nada da će nadbiskupija voditi brigu da se sačuvaju svi izvorni oblici koje je prvotno imala. S obzirom da je djelo predstavljeno u sklopu Strossmayerovih dana, nazočni su se sjetili jednoga od prvih ljudi koji je podržao manifestaciju, pokojnog dr. Andrije Šuljaka koji se zauzimao za promociju Strossmayera.