Vrdnik, (IKA) – Na poziv srijemskoga biskupa Đure Gašparovića u ponedjeljak 10. svibnja u Vrdniku, u filijalnoj crkvi Sv. Barbare u župi Irig, okupili su se svećenici iz svih župa Srijemske biskupije na redovitu duhovnu obnovu. Susret je predvodio kanonik penitencijar prvostolne crkve Sv. Petra apostola u Đakovu mons. Luka Marijanović.
Budući da smo još uvijek u Svećeničkoj godini, to je bila jedinstvena prigoda da se svećenici u dva duhovna predavanja podsjete ili upoznaju ne toliko s likom svećenika sada u kršćanskoj zajednici već kako se ta tema svećenika i svećeništva očituje kroz Božju objavu Staroga i Novoga zavjeta. Dužnost je Crkve da se upravo na temelju Sv. pisma i na temelju iskustva prošlosti i sadašnjosti, te napose dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, preispita pojam svećenika kao i njegova služba, te da ih se prilagodi potrebama današnjega vremena, rekao je predavač. Kao bivši profesor biblijskih znanosti predavač se zaustavio na obradi pojma i službe svećenika na temelju Sv. pisma, ističući pritom komponente svećeničke duhovnosti.
Istaknuo je da Novi zavjet upotrebljava mnoge izraze za razne duhovne službe u prvoj kršćanskoj zajednici, no nikad ne naziva svoje vjerske službenike izrazom “svećenik”, i to iz različitih razloga. Novi zavjet za svoje službenike upotrebljava nazive kao što su apostoli, dvanaestorica, prezbiteri, biskupi, đakoni, pastiri, itd. Nadalje je govorio o pojmu i službi svećenika, napose kad je riječ o žrtvama, u Starom zavjetu, i to u vrijeme prije Mojsija, zatim u doba sudaca i kraljeva te o svećeničkoj službi levijevaca. Predstavljeni su nezaobilazni tekstovi Svetog pisma koji o tome izričito svjedoče. Predavač se zadržao na liku svećenika, kako su ga vidjeli starozavjetni proroci. Poticajno je bilo promotriti, zašto su proroci uperili svoju kritiku protiv svećenika. Naime, prema mišljenju proroka Amosa, Hošeje, Miheja, Jeremije i drugih oni nisu odgovarali više idealu svećenika. I to zato što su svoju službu, među ostalim, bili pretvorili u puki formalizam, u djela bez duha i bez iskrenosti. Iz toga se danas dade razabrati, kakva su svojstva trebali imati “posrednici između Boga i ljudi”.
Zatim je predavač obradio pojam i službu svećenika u Novome zavjetu, osobito prema Poslanici Hebrejima, gdje se izričito predstavlja Isus Krist kao jedini, istinski i Veliki svećenik, koji je konačno ukinuo starozavjetno svećeništvo, ostvarivši ga savršeno na sebi: Isusovo je svećeništvo jedinstveno i neponovljivo. U istoj se poslanici navodi što je sve Krist kao naš Veliki svećenik učinio za nas. Predavač nije propustio govoriti i o opravdanosti postojanja svećeničkih službi u Novom zavjetu, i podsjetiti sve sudionike na ono o čemu se uči na biblijskom studiju, naime na novozavjetne nazive za svećeničke službenike, te nadalje predstaviti pojam apostolske službe u spisima sv. Pavla, i u Lukinim spisima, da bi na kraju bilo govora o sveopćem svećenstvu Božjega naroda i u čemu se ono iscrpljuje. Naime, cjelokupna zajednica spašenih, što ih Bog zove sebi, proglašava se “rodom izabranim, kraljevskim svećenstvom, svetim pukom, narodom stečenim da naviješta silna djela Onoga koji ih iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu”. Tako su svi vjernici zapravo svećenički Božji narod, pridruženi novome kultu, koji se iz Kristova srca diže Božjem prijestolju. Nakon razmatranja, bilo je prigode za kraću raspravu, koja se nastavila i u bratskom druženju i odmoru poslije zajedničkog objeda.